Šećerna bolest i trudnoća

0
738

Dijetu treba prilagoditi potrebama koje zahtijeva trudnoća. Često je potrebno započeti davanje preparata gvožđa i vitamina. Veoma je važno da se dovoljno često i redovno prate krvni pritisak, tjelesna težina i nalaz očnog dna. Samokontrola i intenzivna zdravstvena zaštita nastavljaju se tokom drugog tromjesečja. Kod većine trudnica dijabetes postaje stabilniji tokom drugog tromjesečja, mada se potreba za insulinom povećava. U ovom vremenu potrebno je posebno pratiti moguću pojavu otoka, povećanja krvnog pritiska ili smanjenje bubrežne funkcije.

Dijagnostikovanjem trudnoće, trudnice sa dijabetesom liječe se intenziviranom insulinskom terapijom (davanje najmanje 4 injekcije insulina dnevno), ili primjenom insulinskih pumpi, uz odgovarajuću ishranu i fizičku aktivnost. U terapiji, doza insulina može na početku biti manja, posebno u stanjima kada postoji „mučnina i povraćanje”, što može da oteža liječenje. Prvih mjesec dana trudnoće, do postavljanja dobre metaboličke kontrole i optimalne doze insulina, preporučuje se bolničko liječenje i praćenje trudnice tokom kojeg se sprovodi dopunska obuka. Nakon toga, liječenje se nastavlja kod kuće, uz vođenje dnevnika samokontrole, gdje se svakodnevno prate vrijednosti glikemije najmanje tri puta tokom dana. Redovne mjesečne kontrole u savjetovalištu za trudnice i redovne mjesečne kontrole od strane endokrinologa, obaveza su svake trudnice koja ima šećernu bolest.

PRAĆENJE DIJABETESA ZA VRIJEME TRUDNOĆE

Vidjeli smo da je osnovni cilj terapije tokom trudnoće žene sa šećernom bolešću da se postigne što bolja metabolička kontrola, da se vrijednosti glikemije kreću u granicama što bliže normalnim. Terapijski ciljevi su sljedeći:diabetes22

* Glikemija našte < 5,3 mmol/l

* Glikemija 1 čas poslije jela < 7,8 mmol/l

* Glikemija 2 časa poslije jela 6,7 mmol/l

* HbAlc 6,0-6,5%.

Da bi se imao uvid u kvalitet metaboličke kontrole, preporučuje se praćenje:

* HbA1c na 4-6 sedmica

* Profil glikemije:

– Pred obroke i pred spavanje, svakoga dana

– Poslije obroka i tokom noći (2 časa i 5 časova), 2-3 puta sedmično

* TSH, FT4, ATPO (funkcija štitaste žlijezde), prije začeća i tokom prva tri mjeseca trudnoće

* Kontrole od strane dijabetologa, 1h mjesečno

* Kontrole od strane oftalmologa, svaka tri mjeseca trudnoće.

* 0-3 mjeseca: 30-32 kilokalorije/kg tt

* 4-9 mjeseca 38 kilokalorija/kg tt Sastav hrane:

* Proteini 1,5-2 grama/kg tt

* Ugljeni hidrati 50-55% (do 30 gr. dijetetskih vlakana)

* Masti do 30%.

ISHRANA TOKOM TRUDNOĆE

Očekuje se da će prosječno razvijena trudnica dobiti 10.5-12.5 kg tokom trudnoće. Gojaznim trudnicama savjetuje se da dobijaju manje tokom trudnoće (6.5-10.5 kg), dok mršave i pothranjene trudnice mogu dobijati više (12.5-14.5 kg). Dobijanje  u težini potrebno je da bi se obezbijedilo dovoljno hranljivih sasto­jaka za razvoj ploda. Uz to, posebno je važno da se u ishrani obezbi-jedi dovoljno ugljenih hidrata kako se ne bi morale koristiti masti kao gorivni materijal. Preporučuje se sljedeći kalorijski unos:

UPUTSTVO O TOME KADA TRUDNICA SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU TREBA DA KONSULTUJE DIJETETIČARA ILI LJEKARA

Navešćemo stanja u kojima trudnica treba da zatraži savjet ili pomoć medicinskih radnika koji brinu o njenom zdrav­lju:

1. Aceton u mokraći – aceton u mokraći može da se pojavi ako je nivo glikemije niži, blizu normalnom ili normalan. To može da ukazuje da je ishrana nedovoljna i da posebno treba povećati večernji obrok.

2. Gubitak težine najčešće ukazuje da je ishrana nedo­voljna.

3. Nedovoljno dobijanje u težini (1 kg ili manje tokom drugog i trećeg tromjesečja, ili ako nema dobijanja u težini tokom 3 sedmice). Najčešće ukazuje da je ishrana nedovoljna.

4. Pretjerano dobijanje u težini (više od 500 grama sedmično u prvom trimestru, a poslije toga 3 ili više kilograma mjesečno, ili više od 1 kg sedmično) – najčešće se radi o pretjeranoj ishrani – povećanom uzimanju hrane, ili o zadržavanju vode.

5. Velike oscilacije glikemije – najčešće se radi o po­većanom uzimanju hrane tokom određenih perioda dana. Za ovaj problem posebno je potrebno da se konsultuje ljekar.

 

Piše: prof, dr sci. med. Božidar M. Bojović