Milodarka Pavićević, članica Udruženja multiple skleroze Crne Gore, skoro 15 godina živi sa tom teškom neurološkom bolešću, koja je najčešći uzrok invaliditeta poslije saobraćajnog traumatizma. Za Radio-ordinaciju kaže da ona ima multiplu, a ne da bolest ima nju. Ističe da joj pozitivan stav mnogo pomaẓ̌e. Nekad multipla skleroza ,,zahtijeva” pomagalo – štap, hodalicu, štake, kolica, a nekad je osoba ,,vezana” za krevet. Gospođa Pavićević naglašava da će se i dalje boriti, te da je najvažnije da um ne poklekne, jer tada nijedan lijek ne može da pomogne.
“Bolesna sam od januara 2010. godine, to je skoro punih 15 godina. Ja imam multiplu, a ona nema mene. Prva faza moje bolesti je bila oduzetost lijeve strane tijela koja je trajala nekih devet mjeseci. Ostale su posljedice u vidu trnutosti lijeve ruke i lijeve noge”, priča Milodarka.
Objašnjava da je dijagnoza uspostavljena jako brzo.
“Ja sam krajem januara se javila neurologu, a već u maju mjesecu sam dobila dijagnozu. Znači, zvuči strašno kad se saopšte šta može da čovjeka snađe, međutim, eto, nije me snašlo. Uz pomoć svoje porodice, svojih prijatelja, svojih kolega, ja sam se vratila u normalan život, prihvatila stanje takvo kakvo je, jer od goreg ima uvijek gore. Ja sam radno aktivna, supruga sam, majka troje djece i evo godinu i dva mjeseca sam i baka, imam jednog divnog dječaka”, navodi Pavićević.
Kaže da se nosi sa bolešću 100 odsto, ali joj je unuk dodao još 50, tako da ima 150 odsto snage više u zadnjih godinu dana.
“Ja sam jedan pozitivan čovjek koji gleda na život, da je u životu sve moguće. Spremna sam na sve. To sve znači da ova bolest zahtijeva nekada pomagalo, to jest štap, hodalicu, štake, kolica i krajnja solucija krevet. Ali kod mene je opet sve to okej, borićemo se samo kad je um zdrav. Jer ako um poklekne, bogami nijedan drugi lijek neće pomoći i nijedna druga pažnja neće pomoći”, poručuje ova hrabra žena.
Radio CG
