Blažo Igumanović, najbolji fudbaler Crne Gore u 2012. godini

[heading]SJAJNU SEZONU KRUNISAO IZBOROM ZA NAJBOLJEG IGRAČA CRNE GORE[/heading]

igumanovicBlažo Igumanović, fud­baler pljevaljskog Rudara od prije nekoliko dana zvanično je najbolji igrač Telekom Prve crnogorske lige u 2012.godini. Ovo priznanje dobio je od trenera i kapitena crnogorskih prvoligaških klubova. Dvadesetšestogodišnji mladić fudbalsku karijeru započeo je u Grafičaru, zatim je igrao u pion­irima Mladosti, potom u Zeti i Rudaru.

Šta je bilo presudno da se opredijeliš za bavljenje fudbalom?

Fudbal je moja prva lju­bav i još od prvih koraka lopta je bila moja omiljena igračka. Igrao sam sa drugarima fudbal na po­ligonima u naselju, a onda su me roditelji upisali u školu fudbala čime sam bio oduševljen.

Da li i u kojoj mjeri si imao podršku roditeja?

Porodica je moja najveća podrška. Roditelji su uvijek bili uz mene, u radosnim kao i u tužnim momentima i beskrajno sam im zahvalan na tome.  Po čemu pamtiš prvi profesionalni nastup?

Prvi nastup u seniorskoj konkurenciji ostvario sam u dresu Mladosti, u utakmici protiv Zabjela. Pamtim ga po dobroj igri i ličnom zadovoljstvu, jer sam shvatio da sam već tada izabrao pravu profesiju koja će biti moje dalje životno opredjeljenje.

Kako podnosiš poraz, a kako proslavljaš pobjedu sa suigračima iz tima?

Poraz mi teško pada, šta god da radim volim da pobijedim. Čar trijumfa me ispunjava. Poslije pobjede najviše volim da komentarišem igru i završenu utakmicu sa suigračima.

 Najdraži momenat u karijeri?

Teško je opredjeliti se za samo jedan, izdvojio bih titule sa Zetom i Rudarom. Veoma mi je drag i gol u finalu kupa Crne Gore, koji sam osvojio sa Rudarom. Tu je, naravno, i nastup za “A” reprezentaciju.

Kakav je osjećaj nastupati za nacionalni tim?

Nastup za Nacionalni tim je ostvarenje dječačkog sna i osjećaj koji ne bih mijenjao ni za šta na svijetu.

 Imaš li neki ritual pred utakmicu?

Pred utakmicu volim da čitam knjigu “Kakve su ti misli, takav ti je zivot “. To me opušta i na pravi način koncentriše za nastup.

 Koliko je teško prihvatiti sva odricanja koja podrazumi­jeva život profesionalnog sportiste?

Ništa nije teško kad radiš ono što voliš. Sva odricanja su samo dio mog posla i prihvatam ih na pravi način.

 Kakav je osjećaj kada postigneš gol?

Taj osjećaj je neopisiv. Kada postignem gol čini mi se da sam u oblacima, da mogu sve. Za taj trenutak se, ustvari, fudbal i igra.

Koliko burno reaguješ na “nepravednu” sudijsku odluku?

Svako ima pravo na grešku, tako da svaku sudijsku odluku prihvatam profesionalno.

 Na koji način se oslobađaš stresa?

 Čitanje je nešto što me opušta, oslobađa stresa i relaksira.  Šta je to što bi, kao profesionalni fudbaler, poručio mladima koji bi željeli da se bave fudbalom?

Mladima bih poručio da se prije svega bave sportom, jer nadmetanje u sportu gradi karakter i čini nas boljim ljudima. Ako se odluče za fudbal moraju da znaju šta hoće, da se predaju tome i fudbal će im to uzvratiti.

 Poruka čitaocima Medicala.

Vašim čitaocima bih čestitao Novu godinu i predstojeće praznike, uz želju da budu zdravi i srećni…