Ipak se sve ne okreće oko lopte

0
285

[heading]Poznati i zdravlje: Nebojša Vignjević, fudbalski trener[/heading]

Mladi i perspektivni fudbalski stručnjak, Nebojša Vignjević, svoju fudbalsku karijeru započeo je u mlađim selekcijama „Partizana”. Njegovi fudbalski nastupi zabilježeni su i u istorijatu Fudbalskog kluba „Rakovica”, „Rad”, klubova na Kipru, u Americi, Kanadi.

Nakon jedanaest godina profesionalnog igranja fudbala, otisnuo se u trenerske vode. Poslije rada sa mlađim kategorijama FK „Rad”, trenirao je prvi tim „Radničkog”, „Pirota”, „Grblja”, a potom dolazi u FK „Rudar” i u grad na rijeci Breznici donosi dva trofeja – prvaka Crne Gore i osvajača KUP-a Crne Gore 2010. godine. Od strane fudbalskih stručnjaka Prve lige izabran je za najboljeg trenera 2010. godine.

SA KOLIKO GODINA STE POČELI DA SE BAVITE FUDBALOM?

Fudbal sam počeo da treniram sa 11 godina, a svoj prvi profesionalni nastup imao sam sa 18 godina, u FK „Rak­ovica”.

DOSTA SE PRIČA O UTICAJU RODITELJA NA KARIJERE SPORTISTA. KOLIKO JE DOBAR ODNOS SA RODITELJIMA BIO VAŽAN DA STIGNETE DO USPJEŠNE KARIJERE?

Ranije se roditelji nisu toliko miješali u naše karijere. Otac je bio fudbaler, ali se njegova podrška uglavnom svodila na gledanje utakmica i po neki savjet, tako da sam svoje odluke najčešće donosio sam.

DA LI JE BILO TEŠKO USKLADITI TRENINGE, ŠKOLU, IZLASKE, S OBZIROM NA TO DA STE U TIM GODINAMA BILI SPRIJEČENI DA UČESTVUJETE U AKTIVNOSTIMA U KOJIMA SU UČESTVOVALI VAŠI VRŠNJACI KOJI SE NISU BAVILI SPORTOM?

Želja za profesionalnom karijerom, od ranog dje­tinjstva, bila je jača od svih drugih stvari (izlazaka, odlazaka na more sa drugarima i sl.), a što je najbitnije, uporedo sa treninzima moram napomenuti da sam bio i redovan đak. Škola i fudbal su mi bili prioritet. Iako sam možda ostao uskraćen za neke stvari, ostvario sam svoj dječački san.

JESTE LI TOKOM KARIJERE IMALI NEKU KRIZU, A AKO JESTE, ŠTA JE BIO PRELOMNI TRENUTAK DA NASTAVITE DALJE?

Najveća profesionalna kriza bio je odlazak iz „Parti­zana”, gdje sam osvojio Titulu Jugoslavije, 1987. godine, i prešao u nižerazredni FK „Rakovica”. Od maštanja o igranju u prvom timu „Partizana” prešao sam u ekipu koja je bila u nižem rangu takmičenja i to je bio trenutak kada su se srušili moji snovi.

Nastavio sam da treniram i igram, i iz ljubavi prema fudbalu pojavila se nada da ponovo ostvarim svoje želje.

POZNATO JE DA FUDBALERI MLADI OSNIVAJU PORODICU. KOJE SU PRIVILEGIJE PORODICE KADA JE U PITANJU KARIJERA?

Sportisti, od treninga, karantina, utakmica, nemaju dovoljno vremena za izlaske, pa zbog takvog načina života veoma rano stupaju u bračne vode. Miran porodični život dobar je za karijeru.

DOBAR TRENER MORA DA BUDE DOBAR PEDAGOG, DA POZNAJE DUŠU SVAKOG IGRAČA. KOLIKO STE ZADOVOLJNI VAŠIM PEDAGOŠKIM RADOM U KLUBOVIMA U KOJIMA STE DO SADA RADILI KAO TRENER?

U svakom klubu sam imao dobru saradnju, jer su mi jako bitni dobri međuljudski odnosi, pa zato posebnu pažnju posvećujem ne samo selekciji fudbalskih već i ljudskih kvaliteta. U slučaju negativnosti, reagujem i trudim se da sačuvam mir i dobru atmosferu. Svjestan sam da su igrači mladi momci koji s vremena na vrijeme imaju svoje prohtjeve, prave greške. Trudim se da im to objasnim i skrenem pažnju da se takve stvari drugi put ne bi ponavljale. Uvijek sve što imam da kažem, kažem pred cijelim kolek­tivom.

POZNATO JE DA IMATE DOBAR ODNOS SA MEDIJIMA. KOLIKO VAM JE BITNA NJIHOVA PODRŠKA U VAŠEM POSLU I KAKO REAGUJETE NA KRITIKE?

Oduvijek imam dobru saradnju sa medijima, jer je uspostavljeno obostrano poštovanje. Ne volim da me neko hvali bez potrebe, a ni da me kritikuje. Svjestan sam i kada sam nešto dobro uradio i kada sam pogriješio.

Ne volim insinuacije i spletkarenja. Zadovoljan sam što sam do sada imao sreće da u medijima sarađujem sa novinarima koji se takvim stvarima ne bave.

ŠTA BISTE PORUČILI SVIM MLADIM LJUDIMA KOJI BI ŽELJELI DA SE BAVE „NAJVAŽNIJOM SPOREDNOM STVARI NA SVIJETU”?

Da ne zapostavljaju školu. Ja sam imao san da post­anem igrač, i razumijem ih, ali, u principu, treba postati kvalitetan i dobar čovjek, jer i u slučaju da ne ostvarite dobru fudbalsku karijeru, uvijek možete biti zadovoljni sami sobom. Ako se posvetite samo fudbalu, onda budite spremni na mnogo odricanja i znajte da vam ni to nije garancija uspjeha, ali ako ste svjesni da ste uradili sve što je bilo do vas, onda ćete opet biti zadovoljni.

SPORTSKI REŽIM ISHRANE, PODRAZUMIJEVA ZDRAV ŽIVOT, BEZ ALKOHOLA, CIGARETA I DRUGIH POROKA. JESTE LI KAO AKTIVNI SPORTISTA STROGO POŠTOVALI OVA PRAVILA?

U većini slučajeva sam se pridržavao. Izuzetak su bila slavlja koja fudbaleri kao i svi drugi mladi ljudi vole i nekada

priušte sebi. Mislim da ni taj „nesportski” život, ukoliko je umjeren i u pravom trenutku, ne može da smeta.

DA LI SADA VODITE RAČUNA O ZDRAVLJU? KAKO SE REKREIRATE?

Kao i svaki bivši sportista, vodim računa o svom zdravlju. Rekreiram se na treninzima, sa igračima, i na taj način se podsjetim starih fudbalskih dana.

VAŠ SAVJET ZA SVE MLADE LJUDE, SPORTISTE?

Mnogo više poštovanja i tolerancije prema drugima. Ne težiti uspjehu po svaku cijenu, gaženjem svih principa, jer to na kraju nije pravi uspjeh i ne donosi ništa dobro.