Jede se kao prije 20 godina, ali se radi mnogo manje

0
208

[heading]Poznati i zdravlje: Rambo Amadeus, muzičar[/heading] Antonije Pušić, svima dobro poznat kao muzičar sa umjetničkim imenom Rambo Amadeus, od davne 1988. nastupa „svuda gdje ga pozovu”, piše tekstove za muzička djela, kritikuje, filosofira, promoviše društvu korisne tren­dove, aktivan je na brojnim medijskim mrežama i ima jako veliki broj fanova. Do sada je objavio 15-ak muzičkih albuma, a hitovima tipa Beton, Turbo folk, Đede Niko, Čobane, Džemo… uticao je na razbijanje medijakritetskog shvatanja lije­pog pružajući, nezaobilazno, notu kritičke opomene. Inte­lektualac sa trenutno aktuelnom titulom Svjetski Kilo Car, Rambo je jedan od najglasnijih promotera ekološke svijesti i uopšte rada usmjerenog na izbjegavanje pogubnog uticaja sredstava savremene tehnologije koji ona imaju na ljudsko zdravlje.

Bavite se poslom koji iziskuje veliki mentalni potencijal i inventivnost. Na koji način obezbjeđujete energiju koja Vam je potrebna za stvaralački rad?

Meni smišljanje stihova i sviranje daje energiju, ne oduzima je. Energiju mi oduzima nemoral u koje je postso-cijalističko društvo upalo.

Da li smatrate da ste u dovoljnoj mjeri posvećeni brizi 0 svom zdravlju?

Mislim da nisam posvećen, ali ne pušim, na primjer,i ne žderinjam pretjerano kaloričnu hranu.

Na Balkanu se jede kao prije 200 godina, kada je prosječan čovjek radio 10 sati dnevno, fizički, a danas se isto toliko ždere, sjedeći za kompom čitav dan.

Poznati ste jedriličar i veoma značajan promoter ovog sporta kod nas. Ovo je prilika da čitaocima ovog maga­zina još jednom ukažete na prednosti bavjenja jedren­jem.

Jedrenje je prije svega besplatno, jer trenutno ima mnogo više jedrilica nego zainteresovanih, pa uvijek možete naći mjesto kao posada u nekom brodu. Ekološki je, ne troši se gorivo, dakle, opet je besplatno, i na taj način, razvija inte­ligenciju, povećava čovjekovu harmoniju sa prirodom.

Eko akcija na portalu

Ukoliko želite da saznate ponešto o novim eko­loškim trendovima, dobra adresa za realizaciju tog poduh­vata može da bude veb-portal Ramba Amadeusa na kom postoji posebna rubrika namijenjena promociji ekoloških standarda. Uzgred možete upoznati i kakav je uticaj „šte­dljivih sijalica”, kako izgleda automobil koji ne koristi po­gonsko gorivo već se kreće na vodu, šta se sve može postići reciklažom ili upotrebom solarne energije, možete odigrati neku igricu sa temom iz oblasti ekologije ili sl. Globalno otopljavanje i štetnost izduvnih gasova automobila i drugih vozila koja ih koriste, teme su koje se nalaze na redovnom kritičarskom meniju ovog portala.

Da li imate savjet o tome na koji način izaći na kraj sa uticajem stresnih situacija?

Da. Ne treba trpiti nepravdu. Treba reagovati, boriti se za svoja prava, za prava bližih, biti solidaran. Vlasnici kapi­tala čine sve da ubiju solidarnost kod ljudi. Trpiti, znači izla­gati se stresu.

Danas sam posadio 3 javora, 3 breze, jedan platan, tri crvena hrasta, 3 divlje jabuke, jednu lipu, i neku… zabo­ravih kako se zove. Vrlo dobar osjećaj. Terapeutski, rekao bih. Preporučujem. Ipak, u kopanju rupa nek vam po­mognu profesionalci. Ići će mnogo brže. Kakvi su trenutni stvaralački afiniteti Svjetskog Kilo Cara? Šta je aktuelno i postoje li neki određenji planovi?

Trenutno učim da sviram gitaru, to mi je najprivlačnije. Takođe, pišem i tekstove na teme koje me vječno okupi­raju: nemoral pojedinca, socijalna nepravda.

Idealan odmor?

Krstarenje na jedrenjaku, sa posadom koja vodi ra­čuna o svemu. Ležanje u hladovini jedara i sanjarenje.

Čaj

Uhvatio sam sebe milion puta kako pijem nešto što mi se u stvari ne pije, prosto, žrtvujući se da bih zadovoljio neki besmisleni ritual. Na primjer, sjedim u kafiću, alkohol mi se ne pije, iz navike poručim kaju, iako zapravo uživam samo u onoj jutarnjoj i onoj kasno popodnevnoj. Ulijepljen kafom spolja i iznutra pokušavam da ugasim žeđ nekim gaziranim pićem, činim sebi još gore, niti sam ugasio žeđ, niti sam uživao u ukusu reklamiranog industrijskog pića.

U poslednje vrijeme uvodim novu naviku. Poručim čaj. Ako u kafiću nemaju baš zeleni ili jasmin, ili od jabuke i cimeta, poručim najjednostavniji – čaj od nane bez šećera. Ako nemaju ni taj, onda u tu rupu više ne svraćam. Ako društvo duže sjedi u kafani, popijem i po 4-5 različitih čajeva. Gledam druge, žalim ih, žrtve su navika koje im je nametnulo okruženje. Ostanem do kasno sa društvom, u dobrom raspoloženju, ali ne natovaren besmislenom ko­ličinom kofeina, šećera, mlijeka, masti, farbe, konzervansa, natrijum-benzoata i ne znam sve kakvih hemija koje vreba­ju iz bezalkoholnih pića.

Lagan, opušten i okrijepljen, uživam u novootkrivenoj lepezi najrazličitijih egzotičnih ukusa, bez potrebe da nekim alkoholom dezinikujem stomak od prethodno unešenih tekućina. Da bih svom novom zadovoljstvu dao na značaju, podsjećam da su najmoćnije civilizacije dobrano impregnirane ovim rajskim pićem.

A reklamu za čaj nećete nikada vidjeti na televiziji, jer proizvođači nemaju nikakvih problema sa prodajom. Koliko se ubere, toliko se popije. 

Koji Vam model ishrane najviše odgovara?

Odrastao sam u Herceg Novom. Otac je bio pasion­irani ribar, tako da smo jeli primorsku hranu, zapravo bokešku laganu kuhinju, baziranu na ribi, maslinovom ulju, laganoj hrani.

Poruka čitaocima Medicala.

To što čitate Medical, neće vas učiniti zdravijim