Kada mislimo zajedno možemo uraditi puno

0
280

[heading]INTERVJU: NlNA BADRIĆ[/heading] Raskoš i moć za pjevačicu Ninu Badrić ne predstavljaju afrodizijak. Njoj su bliskost i čista emocija jedini pravi motiv u životu. Po uzoru na svjetska muzička i umjetnička imena koja su svoje ime, lice i tijelo koristili u kampanjama borbe protiv raka dojke, pjevačica Nina Badrić (41), bez mnogo razmišljanja učestvovala je u ovakvim kampanjama kako bi pružila podršku i psihološku pomoć ženama oboljelim od raka dojke.

badricDa li je slikanje za potrebe kampanje borbe protiv karcinoma dojke značilo donošenje teške odluke?

Za mene ta vrsta snimanja bila je velika čast i srećna sam što mogu da učestvujem u ovakvim akcijama. Moj stav je već godinama isti: osobe koje su poznate u javnosti trebalo bi maksimalno da svoje ime i uticaj koriste u humanitarne svrhe.

Danas je neophodno podizanje svijesti. Na koji ste način spoznali važnost redovnih kontrola?

Pošto moji roditelji imaju tri kćerke, već je u porodici počelo edukovanje o obaveznim kontrolama kod ginekologa i pregledima dojki. Takođe, i putem medija koji su tokom posljedn­jih nekoliko godina postali sjajni edukatori, mnogo sam saznala. Danas to, zaista, ne bi trebao da bude nikakav tabu, pogotovo informacije koje se odnose na prevenciju i liječenje, odnosno zdravlje.

Kakva su vaša iskustva s tom bolešću? Poznajete li nekog ko se borio sa rakom dojke?

Nažalost, poznajem mnoge žene koje još vode borbu protiv te opake bolesti, a s nekima od njih sam se i družila. Potresle su me njihove priče i te žene postale su moji uzori. Fasciniraju me njihova hrabrost i vjera. S druge strane, kada mislimo zajedno, možemo uraditi puno.Svakodnevno zaboravl­jamo da je zdravlje sve što nam treba. Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu.

Odlazite li redovno na pregled grudi?

Odlazim na redovne preglede kod ljekara, ali i dok se tuširam pokušavam da otkrijem bilo kakvu nepravilnost. Ipak je stručan pregled važniji i više se oslanjam na doktore.

Sami se pregledate? Ko vas je tome naučio?

Doktorka kod koje odlazim na preglede naučila me kako da to sama uradim.

Koliko pažnje posvećujete zdravlju?

Iskreno, vjerovatno bih morala da budem pažljivija prema svom zdravlju, ali posao kojim se bavim doveo me je u mnogo neplaniranih situacija, poput pjevanja s temperaturom od 40 stepeni, snimanje spotova na minus 10 i mnogo toga drugog. Sve to, na neki način, ostavlja trag, ali trudim se da vježbam kad god mogu. Zdravo se hranim i odbacujem sve što nije dobro za mene. Ipak, nekako vjerujem da je upravo stres najveći uzročnik svih bolesti.

Jeste li ponekad hipohondar pa trčite kod doktora kada to i nije potrebno?

Ja sam od onih osoba koje morate da tjerate kod doktora. Meni je uvijek dobro i biće mi bolje. Tek kad legnem u krevet i ako zaista ne mogu da se pomjerim, onda odlazim kod ljekara.

Kakvi ste kad ste bolesni?

Disciplinovana! Možda tada pomalo i djetinjasto uživam u pažnji koju mi poklanjaju svi oko mene. Rijetko kad sam kod kuće i kada sam bolesna, u svom domu mogu malo da se odmorim. Naravno, ne volim taj osećaj nemoći koji prati takva stanja.

Prošle godine ste operisali glasne žice. Jeste li bili disciplino­vana pacijentkinja i i više razmažena diva?

Priznajem da je operacija glasnih žica za mene predstavljala veliki šok. Nikako nisam mogla da prihvatim činjenicu da nešto nije u redu sa mojim glasom koji me sve ove godine fantastično služio. Nekako sam odlagala taj čin dokle god sam mogla. Mislila sam i tješila se da će ipak biti bolje, ali postajalo je sve gore i operacija je bila neizbežna. Bila sam maksimalno disciplinirana tokom oporavka i radila sam sve ono što mi je dr. Večerina rekla.

Kako ste komunicirali s članovima porodice?

Nećete mi vjerovati ako vam kažem da je to bilo najljepših 15 dana u mom životu. Istinski sam uživala u tišini. Mnogo toga čujete kada stvarno slušate ljude, ne možete da govorite i prisiljeni ste na takvo bivstvovanje. To je bilo višestruko iskustvo za mene i na neki sam način blagoslovena što sam to proživjela. Nije svako zlo za zlo. Tih mjesec dana bila sam prisiljena da stanem i okrenem se sebi. Imala sam ploču s kredom po kojoj sam pisala i tako komunicirala sa ukućanima.

Ove godine napunili ste 41 godinu. Da li su vam danas prior­iteti drugačije raspoređeni?

Sve je drugačije raspoređeno i stvari same od sebe dolaze na svoje mjesto. Odlučnija sam, opuštenija nego što sam ikad prije bila.Sada istinski znam da uživam u svakom trenutku bez ikakvog grča kako nešto moram da uradim. Mislim da tek sada istinski počinjem da uživam u svemu što život nosi. Osjećam se odlično, a zabavljam se bolje nego do sada.

Nakon svega što ste uradili u karijeri, kao i skladnog privat­nog života, šta bi vam bio dovoljan razlog da više ništa ne poželite?

Nikada nisam bila pretjerano kapriciozna i sve lijepe stvari koje su se dešavale u mom životu imale su prirodan tok. U ovom trenutku čini mi se da bih, ukoliko se ostvarim u ulozi majke, zaista mogla da kažem: OK, to je to. Ne želim više ništa.