MILICA VICKOVlĆ, pijanistkinja

0
1764

Rado jedem morske plodove. Hranu posebno volim da pripremam na pari. To je veoma zdrav način ishrane jer hrana zadržava prirodnu boju i sve korisne sastojke.

Vino je, reklo bi se, pikantan dio Vaše kuhinje?

Mi se, naravno, možemo pohvaliti tradicijom dobrog vinarstva. Ima tu vina koja veoma rado pijem kada boravim u Crnoj Gori. Ipak, ako bih morala porediti, vina koja su dostupna u Njemačkoj neuporedivo su kvalitetnija nego bilo gdje drugo u svijetu. Pogotovu u tom smislu ističem njemački rizling. To je nešto što zaista treba probati u životu.

Na koji način doživljavate rad sa studentima?

Ja zaista uživam u radu sa studentima. Oni vole da čuju bilo kakvu instrukciju od nekog ko nije stalno tu a želi da im prikaže svoja iskustva iz svijeta. Tu bih posebno naglasila značaj posvećenosti u prenošenju znanja i vještina. Danas je, bar na Zapadu, veoma teško naći nekoga ko bi vam posve­tio mnogo pažnje u tom radu. Meni se događalo da ukoliko nijesam napamet naučila note za vježbu, profesor jednos­tavno ne želi da troši vrijeme na to. U Crnoj Gori nikada nije bilo tako.vickovic1

Šta studiranje na Cetinjskoj akademiji pruža studentima?

Što se studija tiče, smatram da nigdje nema boljih mogućnosti nego na Cetinju. Tamo imate priliku da se potpuno posvetite vježbanju. Ja sam kao student vježbala od 8 h ujutru do 8 h uveče. To je zaista bilo nezaboravno iskustvo.

 Nema slučajnosti  Govoreći o izboru profesije, Milica kaže da se to kod nje nije dogodilo slučajno. Ona je rođena u muzičkoj porodici. Majka joj je muzikolog, ujaci afirmisani muzičari iz porodice Popovića – Mićo, Milan i Radoš, a čak je i njen pokojni otac Miroslav veoma rado isticao svoju titulu „Prvi glas Cetinja”. – Već sa 5 godina počela sam da sviram, sa 7-8 godina išla na takmičenja i osvajala nagrade. Poslije toga muzika je postala sastavni dio mog života, za šta je posebno mama uložila poseban trud. Mi smo još kao djeca učili strane jezike, vježbala sam sviranje po 2 časa dnevno i sl. – objašnjava ona.

 Da li posebno priželjkujete neku muzičku nagradu?

To da li ćete osvojiti neku nagradu više ili manje, to je pitanje okolnosti. Uvijek sam u tome bila za neku mjeru. Može da se napravi neki koncert, ali može i da se ima porodica. Sad porodica ima primat, ali koliko god da je bilo tih koncerata i diploma i osvajanja nagrada, za mene je poseban osjećaj svirati koncert sa orkestrom, na instrumentu koji je izuzetno moćan. Kada se nađete 1 :1 sa nekim velikim simfonijskim orkestrom, to je zaista izuzetan osjećaj. Više od toga da čovjek svira stvari koje voli, da stoji na sceni, da bude nagrađen od publike i da solidno živi od toga, čovjek u ovoj branši ne bi trebalo ni da traži.

Klasika prije svega  Ubijeđena romantičarka, Milica posebno ističe čari te vrste muzike: – Toliko je divnih, genijalnih djela koja su napisana za interpretiranje. Ja prije svega sviram romantičnu muziku. Ostajem pri nečemu što je klasika, što ima svoje dokazane vrijednosti, utemeljenje u istoriji i ogromnu ljepotu. Danas se pišu neke alternativne stvari, koje više nemaju veze sa klasikom.

 Kako doživljavate materinstvo?

Osjećaj koji ne mogu da uporedim ni sa čim drugim jeste materinstvo. To niko ne može znati dok ne doživi. Danas, pogotovu na Zapadu, sve veći broj žena, trčeći za drugim stvarima, kao što je na primjer karijera, mnogo izgubi na tom polju, jer previše kasno shvate da je to važan dio života kom treba da se posvete.

Vaša poruka čitaocima Medicala? Mislim da je veoma lijepo da čovjek teži nekom unu­trašnjem skladu, da u svemu nađe mjeru. Sve treba kanalisati na neki pozitivan put. Treba biti zadovoljan onim što imate, a divno je, i potrebno ljudima, da traže više, da svoje ambicije ne sputavaju. Čovjek teško može da živi bez želja.