NOVINE U DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU NEUROENDOKRINIH TUMORA

0
334

skup1U organizaciji Centra za nauku Kliničkog centra Crne Gore, Udruženja endokrinologa i Udruženja hirurga Crne Gore, u petak 8. maja, u hotelu „Podgorica“, održan je stručni skup na kome su prezentovane novine u dijagnostici i liječenju neuroendokrinih tumora.

U okviru stručnog skupa predavanja su održali prof. dr Kjell Oberg sa Univerzitetske klinike Uppsala, Švedska i prof. dr Svetozar Damjanović sa Klinike za endokrinologiju Kliničkog centra Srbije.

Dr Oberg je održao predavanje na temu „Advances in NET management – Updates from ENETS 2015 meeting”, u okviru kojeg je predstavio najnovije metode i smjernice za liječenje neuroendokrinih tumora.

„Neuroendokrini tumori (NET) su genetski raznovrstan spektar malignih solidnih tumora, koji proističu iz sekretornih ćelija neuroendokrinog sistema koji proizvodi peptide, koji uzrokuju karakteristične hormonske sindrome. NET može biti klinički simptomatičan ili nefunkcionalan. Međutim, rezultati brojnih studija su pokazali da je učestalost malignih neuroendokrinih tumora u porastu, što djelimično može biti posljedica povećane ljekarske svijesti o ovoj vrsti tumora i poboljšanih dijagnostičkih tehnika. Dijagnoza neuroendokrinih tumora je multimodalna, i zasniva se na kliničkim simptomima, nivou hormona, radiološkim i nuklearnim snimanjima i histološkim potvrdama. Većina pacijenata sa NET-om imaju metastatske bolesti kao dijagnozu,“ rekao je dr Oberg.

„Dostupni su različiti biohemijski testovi za dijagnostiku neuroendokrinih tumora kod pacijenata koji imaju simptome. Ti testovi mogu da pomognu pri dijagnostikovanju, procjeni potrebnog liječenja, a mogu i da ponude prognostičke informacije. Naime, radi se o Hromogranin A, Ki-67 i 5-Hidroksiindolsirćetnoj kiselini, kao dijagnostičkim metodama. Imidžing metode koriste se za određivanje položaja tumora i procjenu obima tumora. Primarni cilj kod liječenja pacijenata sa neuroendokrinim tumorom je kompletna resekcija tumora, sa simptomima kontrole i ograničenja progresije tumora kao sekundarnim ciljem. Izazovi koji su specifični za pacijente sa neuroendokrinim tumorom uključuju određivanje rastojanja lokalnih i udaljenih tumora, identifikaciju sinhronih tumora koji nijesu neuroendokrini i otkrivanje srčanih anomalija. Ono što je još karakteristično za ove pacijente je da većina njih ima dijagnostikovanu metastazu, zbog čega operacija nije izvodljiva,“ kazao je dr Oberg.

„Sintetski analozi hormona somatostatina koriste se za liječenje simptoma pacijenata sa karcinoidnim sindromom. Ovi ljekovi su efikasni u ublažavanju simptoma i smanjenju nivoa 5-HIAA u urinu. U kontroli simptoma karcinoidnog sindroma od koristi je interferon, bio sam ili u kombinaciji sa embolizacijom hepatičke arterije. Glavni regulatori sinteze proteina koja je bitna za kancer, uključujući rast ćelija i proliferaciju, anginogenezu i ćelijski metabolizam su mTOR inhibitori, koji predstavljaju nove terapeutske strategije u liječenju neuroendokrinih tumora. Predkliničke studije su pokazale da mTOR inhibitori imaju sinergistički anti-tumorni efekat kada se koriste u kombinaciji sa drugim antikancerskim agensima, a imaju sličan efekat i kada se koriste u kombinaciji sa somatostatin analozima,“ istakao je dr Oberg.

Gost iz Srbije, dr. Damjanović održao je predavanje na temu: „Prirodni klinički tok naslednih neuroendokrinih tumora.“ „Ono što se klinički vidi kao fenotip ne žnači da uvjek ima isti genotip. Odnosno, imamo pacijenta koji se klinički prezentuje kao MEN1 ali nema greške u genu za MEN1. Sindrom MEN1 je rijedak i javlja se kod 1 osobe od 30 000, i ima istu distribuciju između oba pola. Može da se dijagnostikuje od 10. do 81. godine života. Većina mutacija dovodi do skraćenog proteina MEN. Onemogućen je normalan kontakt zbog konformacionih promjena u proteinu sa drugim interreagujućim proteinima. Propratni, neendokrini tumori mogu se vidjeti kod velikog broja pacijenata sa MEN1 sindromom,“ rekao je dr Damjanović.

„Neuroendokrini tumori mogu da se nađu od vulve do laringsa. Samo 20% pacijenata sa naizgled sporadičnim tumorom hipofize ima MEN1, i mlađi su od 20 godina. Ti tumori su češće funkcionalni, više invazivni i više agresivni. MEN1 u tumorima hipofize rijetko prelazi 5% pacijenat. Kod mladih ljudi koji imaju MEN1u univarijantnoj analizi sve su varijable bitne, ali kada ih skupite sve zajedno i radite multivarijantnu logističku regresionu analizu vidite da samo fenotip MEN1 jeste prediktor, pozitivan ili negativan, za pronalazak mutacije u genu za MEN1. Niti su to mlađe godine, niti je to pol, niti je to funkcija niti veličina tumora. Mi znamo da danas ima oko 1200 germinalnih mutacija u MEN1 genu koje su dobro definisane, i oko 250 somatskih mutacija,“ kazao je dr Damjanović.

„Za poslednjih 10 godina genotipizirano je oko 240 pacijenata. Osamsto četvrta mutacija u 804 kodonu je specifična za našu populaciju. Kod nas ona iznosi 20 % pacijenata sa naslednim tumorom. Tip mutacije, raširenost bolesti i kodon utiču na preživljavanje pacijenata. Svaka mutacija se prenosi po nekom obrascu i postoje bafering mehanizmi koji te fentipove prevode u okolni vajld tip. Germinalne mutacije nijesu samo izvor bolesti, one nose evoluciju,“ istakao je dr Damjanović.