Recept za let iznad letvice

0
284

[heading size=”7”]Poznati i zdravlje: MARIJA VUKOVIĆ, aktuelna svjetska juniorska prvakinja u skoku u vis[/heading] Kada je u jednoj osnovnoj školi na Cetinju na času fizičke kulture održanom tokom 2004. godine nastavnik i jedan od trenera Marije Vuković, prof. Ivan Popović uočio da među svojim učenicima ima talentovanu nasljednicu Ikarove ideje, počele su prve Marijine aktivnije atletske vježbe. Od 2006. godine, takmičenja u Baru, ređaju se njeni javni nastupi u osvajanju visine. Sa tada osvojenih 1.70 m, Marija je učestvujući na atletskim takmičenjima u Tesalonikiju (Grčka), Ostravi (Češka), Bresanonu (Italija), Bidgošču (Poljska), Beogradu, Novom Sadu, Barseloni… marljivo podizala visinu letvice da bi 25. jula 2010. u Monktonu u Kanadi ostvarivši skok od 1.91 m zasluženo postala svjetska juniorska prvakinja u skoku u vis. Zapažen rezultat (1.87 m) ostvarila je na Dvadesetom evropskom atletskom prvenstvu u Barseloni (30.7.2010). Ova osamnaestogodišnjakinja aktuelna je rekorderka Crne Gore u skoku u vis.

Od 2009. godine Marija trenira u Baru, gdje sada živi, a od oktobra 2010. postaće i brucoš Fakulteta za turizam. Trener Dragutin Topić, kako Marija ističe, njena najveća podrška, poslije porodice, obučava je kako hodati putem na kom je i on svojevremeno postizao svjetski zapažene rezultate. Marija je članica Atletskog kluba „Mornar”.

Pored vjerovatno uvijek prisutne sugestije o tome da sportisti treba da vode besprekorno uredan život: zdrava hrana, antinikotinizam, svjež vazduh, odsustvo noćnih izlazaka, koje su to preporuke koje dobijaš od svojih trenera a koje su specifične za bavljenje atletikom?

Sigurno su najznačajnije preporuke moga trenera da, prije svega, volim to što radim i da dam 100% sebe.

Jul 2010. bio je naporan mjesec za tebe. U našoj javnosti najviše je odjeknula vijest o uspjehu na Dvadese­tom evropskom atletskom prvenstvu u Barseloni (1.87), mada je tom skoku prethodio jedan sa većim skorom (1.91) na Trinaestom juniorskom svjetskom takmičenju u Monktonu. Kakav je to bio period za tebe?

Na mene će taj 25. jul i učešće na Svjetskom junior­skom prvenstvu u Kanadi, ostaviti veliki utisak. Tada sam oborila svoj lični rekord, rekord Crne Gore i postala svjetska juniorska prvakinja, što nije mala stvar. Mada, kako je bilo, tako i prošlo, tako da sad nastavljam put u dalje pobjede.

Koje atletske discipline posebno cijeniš? Da li se aktivnije baviš još nekim oblikom sporta?

Naravno, skok u vis mi je na prvom mjestu, ali svaku drugu atletsku disciplinu volim i rado pratim. Za sada se ne bavim nijednim drugim sportom jer mislim da mi je atletika dovoljna.

Napor u održavanju fizičke i psihičke kondicije iziskuje dosta odricanja od sportiste. Čega se nerado odričeš da bi dostigla optimalnu formu?

Najteže mi pada da se odreknem hrane, jer, što kaže moj trener, što sam lakša – lakše mi je. To je stvarno tačno. Inače, volim da pojedem slatko (mislim, kao i svi moji drugovi), ali kada nešto voliš, nije teško, i izdrži se do kraja, pogotovo kad za to kasnije dobiješ neko priznanje kao što je medalja na svjetskom prvenstvu.

Kako izgleda jedan atletičarkin dan? Pa, atletičarkin dan se ne razlikuje mnogo od običnog dana. Kuća, trening, odmor, trening, i tako svaki dan.

Koji je tvoj atletski cilj?

Moj cilj jeste Olimpijska medalja. Za sada. Sudeći po nastupima nekih sportista, na primjer Jelene Išimbajeve, reklo bi se da su atletičari skloni da se pred nastup priklanjaju nekim natprirodnim moćima. Kako izgleda tvoja psihička priprema za skok u vis?

Kad stanem na zaletište, pred skok, sve o čemu razmišljam jeste kako preskočiti letvicu. Koncentrišem se na sve sitnice i, naravno, uz Božju pomoć krenem.

Zdrava hrana? Šta se posebno preporučuje?

Zdrava hrana, naravno: voće i povrće, prije svega.

Šta treba da imaju na umu mladi atletičari?
Mladi atletičari treba da znaju da ako žele da napreduju treba da budu predani, požrtvovani i, naravno, da vjeruju u sebe i ne odustaju pred prvom preprekom, nego da budu uporni – jer ništa se ne postiže preko noći. Treba mnogo rada i mnogo odricanja. Na kraju, poslije svega toga, dođe zadovoljstvo.