Udruženje roditelja djece sa dijabetesom Beta iniciraće sastanak sa predstavnicima Ministarstva socijalnog staranja, porodice i demografije kako bi ukazali na probleme sa kojima se suočavaju.
-Jedna od važnih stavki u borbi sa ovom bolešću jeste hrana, koja mora biti prilagođena djetetu s dijabetesom. Takva ishrana je veoma skupa za prosječnu porodicu u Crnoj Gori. Jedan dio djece s dijabetesom, kao udruženu bolest ima i celijakiju, koja višestruko povećava troškove ishrane. Takođe, ne smijemo zanemariti i činjenicu da većina majki, nakon što dijete dobije dijabetes, napušta posao i porodica ostaje bez jedne plate – rekao je dr Nebojša Gulić, predsjednik Udruženja Beta.
On smatra da Crna Gora po ugledu na brojne zemlje iz regiona, u skladu sa ekonomskim mogućnostima, treba da obezbijedi jednu vrstu novčane pomoći ovoj djeci, u vidu ostvarivanja prava na ličnu invalidninu ili tuđu njegu, što bi bio veoma značajan pokazatelj da roditelji nijesu sami i da država brine o njima.
– Nikako ne smijemo zanemariti činjenicu da većina majki, nakon što dijete dobije dijabetes, napušta posao i porodica ostaje bez jedne plate. Takođe, ni to da je u borbi sa ovom bolešću jedan od najvažnijih činilaca hrana, koja mora biti prilagođena djetetu s dijabetesom. Takva ishrana je veoma skupa za prosječnu porodicu u Crnoj Gori. Jedan dio djece s dijabetesom, kao udruženu bolest ima i celijakiju, koja višestruko povećava troškove ishrane – kaže Gulić.
Dodaje da je u Crnoj Gori oblast koja se tiče zaštite i pomoći roditeljima djece sa dijabetesom prilično neregulisana, za razliku od susjedne Hrvatske.
– Kod nas jedan roditelj djeteta s dijabetesom, ima pravo na rad s pola radnog vremena do treće godine djeteta. Teško je očekivati da će dijete od pet ili sedam godina dati samo sebi insulin, izračunati ugljene hidrate u obroku i dozu insulina za taj obrok. U Hrvatskoj, jedan roditelj djeteta s dijabetesom ima pravo na rad s polovinom radnog vremena do 16. godine djeteta – pojašnjava Gulić.
Upoređujći našu zemlju sa Hrvatskom, ističe da su roditelji djece sa dijabetesom u Crnoj Gori u nezavidnom položaju, te da bi za ovu djecu trebalo da postoji zakonski regulisana novčana pomoć u vidu inkluzivnog dodatka kao što je to slučaj sa brojnim državama u regionu i šire.
– Borićemo se da se i kod nas u Crnoj Gori to pravo ostvari. Recimo, dijete s dijabetesom u Hrvatskoj ima pravo na inkluzivni dodatak, to je spoj lične invalidnine, dodatka za tuđu njegu i pomoć, dječjeg dodatka i naknade za zaposlenje. Time se, bar dijelom, pruži pomoć velikim troškovima svake porodice, koja ima dijete s dijabetesom – kaže dr Gulić.
On ističe da dijabetes tip 1 zahtijeva višestruke doze insulina, koje se prilagođavaju trenutnoj vrijednosti šećera i obroku koji se planira uzeti. U pitanju je hronično i neizlječivo stanje, koje zahtijeva svakodnevno balansiranje insulina, hrane i fizičke aktivnosti. Stanje gdje se 24 sata dnevo, sedam dana u nedjelji bori s visokim šećerima, koji mogu dovesti do trajnih oštećenja i niskim šećera koji mogu trenutno ugroziti život djeteta.
– Zbog svega navedenog ovim putem apelovao bih na Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije da odvoji vrijeme za sastanak s Udruženjem roditelja djece oboljele od dijabetesa, da bi se razmotrili svakodnevni problemi djece s dijabetesom – zaključio je dr Gulić. IZVOR: Pobjeda.me
