Otkriće antibiotika jedno je od najvećih medicinskih otkrića 20. vijeka. Prije primjene antibiotika, porođaj, infekcija urinarnog trakta ili obična posjekotina mogli su dovesti do smrti od infekcije.
Antibiotici, vrsta antimikrobnog sredstva, omogućili su mnoge savremene medicinske procedure, a sada se globalni zdravstveni sistem oslanja na njih, pišu prof. Alister Farlej i prof. Helen Smit sa Univerziteta Oksford za The Conversation.
Zbog sve veće upotrebe antimikrobnih agenasa, mikrobi kao što su bakterije, gljivice i paraziti, razvili su sposobnost da se odupru djelovanju ovih ljekova. Kao rezultat toga, uobičajene infekcije koje su se nekada lako liječile postaju sve teže liječiti, a u nekim slučajevima mogu biti fatalne.
Nakon razvoja penicilina sredinom 1940-ih, razvijene su mnoge nove klase antibiotika. Međutim, od 1980-ih bilo je malo ulaganja u novi razvoj i vrlo malo ih je odobreno.
Postoji hitna potreba za novim antibioticima koji djeluju protiv bakterija otpornih na ljekove. Očekuje se da će infekcije otporne na ljekove odnijeti više od 39 miliona života od sada do 2050. godine bez daljih akcija.
Mnoge farmaceutske kompanije su napustile ovu oblast istraživanja. Pored toga, veliki izazov je pronalaženje novih i različitih vrsta antibiotika koji neće brzo postati neefikasni zbog postojeće antimikrobne rezistencije (AMR).
Razvoj novog lijeka je složen, izuzetno skup i dugotrajan poduhvat. Može proći 10 do 15 godina od prvobitnog otkrića do odobrenja, a košta više od milijardu američkih dolara.
Većina postojećih antibiotika je jeftina i lako dostupna. Svi novi antibiotici se generalno smatraju ljekovima u „posljednjem slučaju“, koji se koriste samo kada su iscrpljene sve druge mogućnosti liječenja. Ovo sprječava razvoj otpornosti na njih.
To znači da je povraćaj ulaganja mnogo manji za antibiotike u poređenju sa ljekovima za mnoge druge bolesti. Zbog toga je malo vjerovatno da će farmaceutske kompanije nadoknaditi troškove povezane sa razvojem novog antibiotika na kraju dugotrajnog istraživačkog procesa.
Kada traže nove potencijalne antibiotike, istraživači pregledaju ekstrakte i biblioteke jedinjenja, a takođe koriste pristupe vještačke inteligencije (AI) da traže one koji pokazuju obećavajuću antimikrobnu aktivnost. Naučnici zatim usavršavaju i poboljšavaju početne nalaze u laboratoriji tako što ih testiraju na patogene koji izazivaju infekcije. Istovremeno, oni osiguravaju da jedinjenja neće biti štetna za ljude.
Da bi antibiotik djelovao na pacijentu, mora da dospije u dio tijela gdje je uzročnik u dovoljno visokim koncentracijama da bi se infekcija očistila. Istovremeno, mora minimizirati sve neželjene efekte.
Naučnici moraju da modifikuju mnoge parametre molekula radi sigurnosti i efikasnosti prije nego što preduzmu sljedeće faze razvoja. Nakon razvoja u ranoj fazi, jedinjenja olova moraju proći kroz seriju kliničkih ispitivanja na ljudima pod pažljivo kontrolisanim uslovima. Ovo se radi kako bi se osiguralo da su prije svega bezbjedni i efikasni u liječenju bolesti.
Univerziteti i male kompanije sada su odgovorni za veliki dio otkrića i ranog razvoja antibiotika. Na primjer, nove klase antibiotika i nove kombinovane terapije se razvijaju na Ineos Oksfordskom institutu za antimikrobna istraživanja. U kombinovanoj terapiji, pacijentu se daju dva ili više ljekova istovremeno, pri čemu svaki lijek ima svoju ulogu. Jedan lijek je antibiotik, poput penicilina, i ubija bakterije. Drugi lijek cilja na mehanizam otpornosti koji su bakterije razvile da bi izbjegle antibiotik i djeluje kao čuvar antibiotika.
Ciljajući mehanizam rezistencije, drugi lijek štiti antibiotik od uništenja i omogućava mu da očisti infekciju i izliječi pacijenta.
Prof. Farlej i prof. Smit ukazuju na primjer nedavno otkrivene potencijalne kombinovane terapije koja je uključivala davanje dva zaštitna molekula sa jednim postojećim antibiotikom. Ova trostruka kombinacija obećava uspjeh protiv širokog spektra baterija otpornih na ljekove.
Ipak, upozoravaju da njihov posao ne može da se radi izolovano. Potrebna je posvećenost vlada, farmaceutske industrije i globalnih tijela za javno zdravlje da bi se podržala i održala proizvodnja antibiotika.
Jedna strategija, u kojoj je Velika Britanija globalni lider, je stvaranje pretplatničkog modela za kupovinu antibiotika koji nije povezan sa brojem prodatih antibiotika. Pružaoci zdravstvenih usluga bi farmaceutskoj kompaniji plaćali fiksnu naknadu za antibiotike na osnovu njihove korisnosti, a ne količinu koja se koristi.
Ovo razdvaja potražnju od profita, čineći kompanijama ekonomski isplativijim razvoj novih antibiotika za globalno javno zdravlje.
IZVOR: N1 Zagreb
