Anemija je najčešća bolest u ljudskoj populaciji, a procjena je da više od milijarde ljudi na svijetu ima ovu bolest koja ne smije da se liječi „na svoju ruku“
Anemija je bolest od koje boluje najviše ljudi na svijetu, a definiše se kao niske vrijednosti hemoglobina u perifernoj krvi. Ako osoba ima anemiju, nivo hemoglobina će biti nizak, a tkiva i organi možda neće dobijati dovoljno kiseonika zbog čega ne mogu normalno da funkcionišu usljed čega se javljaju najtipičniji simptomi anemije – umor ili lako zamaranje.
Zašto se javlja anemija?
– Anemija usljed nedostatka gvožđa ili sideropenijska anemija je najčešća bolest u ljudskoj populaciji. Procjena je da više od milijarde ljudi na svijetu ima sideropenijsku anemiju. Većina bolesnika potiče iz nerazvijenih zemalja, dok je učestalost u razvijenim zemljama značajno manja. U našoj zemlji oko 30 odsto dece u drugoj godini života ima ovu anemiju. Sideropenijska anemija nastaje uglavnom zbog neadekvatne, pogrešne ishrane, a najosetljivije grupe su djeca u prvoj i drugoj godini života, adolescenti, sportisti, trudnice, dojilje, vegetarijanci i vegani – objašnio je za eKlinika portal pedijatar-hematolog profesor dr Dejan Škorić, šef Službe za hematoonkologiju Univerzitetske dječije klinike u Beogradu.
Profesor Škorić podsjeća da osobe kod kojih je nastala sideropenijska anemija obično ishranom ne unose u organizam dovoljno gvožđa.
Najbolja apsorpcija gvožđa je iz majčinog mlijeka, a najviše ga ima u namirnicama životnjiskog porijekla kao što su meso, riba, iznutrice i jaja. Krvalje mlijeko i biljna hrana, na primer, sadrže veoma malo gvožđa. Na osnovu ovih činjenica, optimalna ishrana za odojče je majčino mleko i uvedena nemliječna ishrana od 4. do 6. mjeseca života. Kod starije djece i odraslih, najvažnija je kombinovana ishrana sa biljnom i hranom životinjskog porijekla – naglašava dr Škorić.
Koji simptomi ukazuju na pojavu sideropenijske anemije?
Sideropenijska anemija, prema obašnjenju sagovornika eKlinika portala, nastaje postepeno, a bolesnici su blijedi, osjećaju makalsalost i gubitak apetita. Često su uznemireni i razdražljivi, naročito manja djeca.
– Najznačajniji znaci anemije se otkrivaju pregledom kardiovaskularnog sistema. Mala djeca imaju u sklopu anemije izrazito ubrzan srčani rad – tahikardiju. Kod starije djece i odraslih, tahikardija je manje izražena. Ako je anemija teška, bolesnici i pri najmanjem naporu imaju osjećaj lupanja srca, palpitacije – ističe profesor dr Dejan Škorić.
Na koji način se najbolje leči sideropenijska anemija?
Liječenje sideropenijske anemije je, kako kaže dr Škorić, lako i jednostavno, ali je izostanak terapijskog efekta relativno čest.
– Razlozi neuspjeha terapije su neredovna primjena, nedovoljno duga terapija, kombinovanje lijeka sa mlijekom ili čajem i nastavak pogrešne ishrane. Najčešće se primjenjuje peroralna terapija gvožđa u obliku sirupa ili tableta. Bolja apsorpcija gvožđa je, na primjer, ako se lijek primeni pre obroka, ali, zbog česte mučnine, ostipacije ili dijareje, može da se primjeni i u toku obroka. Oko 25 procenata bolesnika loše toleriše preparate gvožđa i imaju pomenute gastrointestinalne tegobe. Međutim, posljednjih godina pojavili su se preparati u vidu lipozomalnog gvožđa, iz kojih je apsorpcija 2 do 3 puta bolja u odnosu na standardne ljekove i koji se mnogo bolje tolerišu – naglašava profesor Škorić u intervjuu za portal eKlinika.
Zašto nije dobro da se ljudi sa anemijom sami liječe?
Dr Škorić ističe da je pogrešno kada bolesnici sami određuju terapiju i uzimaju ljekove za sideropnenijsku anemiju. Neophodno je, kako navodi, da ljekar prvo postavi tačnu dijagnozu, jer za neke druge anemije, primjena gvožđa nepotrebna i štetna.
– Ako je potvrđena sideropenijska anemija, ljekar treba da odredi preparat gvožđa koji bolesniku najviše odgovara i da prati efekte terapije. Veoma je važno naglasiti da neliječena ili pogrešno liječena sideropenijska anemija, može da dovede do smanjene otpornosti bolesnika na infekcije, a kod djece do kognitivnih poremećaja i slabijeg uspjeha u školi – upozorava u razgovoru za eKlinika portal profesor dr Dejan Škorić, šef Službe za hematoonkologiju Univerzitetske dječije klinike u Beogradu.
Novosti
