Iako je Fond za zdravstveno osiguranje samo u prošloj godini izdvojio blizu milion eura za liječenje djece, na beogradskom Institutu Đorđe Kostić, roditelji troškove mjere desetinama hiljada eura. U Beograd moraju da idu jer u Crnoj Gori nema mogućnosti za tretmane rane intervencije, koji bi rezultirali uspjehom. Zato traže da država osnuje institut u kom bi radilo dovoljno logopeda i defektologa.
Na liječenje i kontrolu zbog sumnje na autizam u 2023. godini izdato je 428 uputa za beogradski Institut Đorđe Kostić, za šta je Fond za zdravstveno osiguranje izdvojio gotovo milion eura. No, višemjesečni boravak u Srbiji košta i roditelje. Troškove mjere i desetinama hiljada.
Jedna od roditelja djece za autizmom Tina Mišljenović kaže da su njihovi troškovi 58.000 eura.
-Naši troškovi za tri godine su ukupno iznosili oko 58.000 eura. Ljudi plaćaju kredite, možda je neko podstanar i na sve to znate i kolika je potrošačka korpa – kazala je ona.
Iako je naporno – što finansijski, što mentalno, za Beograd moraju, jer u Centru za autizam u Podgorici nema mogućnosti za tretmane rane intervencije koji bi rezultirali uspjehom.
Iva Ivanović iz Centra za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju kaže da su kod nas mogući tretmani defektološko-logopedskog tipa.
-S tim što mi imamo izuzetan mali broj ljudi koji rade ovdje. Naši korisnici mogu ostvariti do jedan tretman mjesečno što je potpuno nedovoljno – smatra Ivanović.
Mišljenović tvrdi da jedan tretman od 45 minuta ne rješava problem rane intervencije.
-Intervencija je uspješna ako imate tri do pet tretmana u toku sedmice. U Beogradu imate tretmane od ponedjeljka do petka tri puta dnevno po 60 minuta – kaže Mišljenović.
A ko neće ili ne može da priušti liječenje u Srbiji, mora kod privatnika. No, nijesu ni tu svi jednaki.
-Svaki logoped ima tretmane od jutra do uveče i svi su puni. U Podgoricu idemo privatno da bi dobili količinu tretmana koji djetetu odgovara. Jedan čas je 25 eura, a ako ćete da ga imate jednom nedjeljno možete lako je da izračunate koliko je to izdvajanje – ukazuje Mišljenović.
Prema riječima Ivanović, na sjeveru Crne Gore ne postoji mogućnost privatnih stimulativnih tretmana.
-Imamo nedovoljno edukovane ljude sa završenim fakultetim. Nedostaje nam međusobno povezani system – zaključila je Ivanović.
RTCG
