“Borba sa dijabetesom joj nije teško pala, jer je već u četvrtoj godini dijagnostifikovan, kao dijete lakše je prihvatila i naučila da živi sa dijagnozom, a imala je podršku roditelja i prijatelja”, kazala je Marija Boljević gostujući u emisiji “Na kraju dana”.
“Međutim tu je pritisak okoline, stres kako će to sve da fukcioniše, da li ići u vrtić ili ne, pa upis u osnovnu. Bilo je raznih izazova ali sam nekako sve to prihvatila”, rekla je Boljević.
Ona je kazala da je ekipa DOB pokrenula peticiju “Pravo na senzor – pravo na život” kojom se traži izmjena pravilnika o medicinskim pomagalima za osigurana lica.
Prema njenim riječima, senzor je jako važan za oboljele, jer mjeri nivo glukoze u krvi 24 sata, na osnovu koje se podešava sama terapija, i pomoću senzora mogu izbjećeli razne komplikacije.
“Staromodnim načinom mjerenja šećera u krvi, odnosno bockanjem u prst, podrazumijeva najmanje 20 uboda dnevno. Dok sa senzorom putem aplikacije na telefonu u svakoj sekundi možemo pratiti vrijednost šećera. Tako da to dovoljno govori o značaju senzora”, jasna je Boljević.
Ona je naglasila da trenutno svi adultni dijabetičari moraju senzor da poruče iz inostranstva, koji traju 7-14 dana ali da je problem jer stižu poštom, što dodaje na cijenu proizvoda troškove dostave, ali kako kaže, i što nemaju mogućnost reklamacije proizvoda.
“Od države za početak tražimo toleranciju, razumijevanje i saosjećajnost. Da osluškuju potrebe dijabetičara, kao ravnopravnih članova društva, zajednice u kojoj imamo brojne vrijedne uspješne ljude. Dobro bi bilo da nam obezbijede uslove koje imaju državljani razvijenijih zemalja, da imamo savremenu tehnologiju koja nam omogućava da živimo sa dijabetesom”, kazala je Boljević.
Analitika
