Gojaznost je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova 21. vijeka, koja je istovremeno i bolest i faktor rizika za nastajanje drugih nezaraznih bolesti (kao što su: kardiovaskularne bolesti, šećerna bolest, određene maligne bolesti i druge). Prema podacima SZO, vrijednost prevalencije gojaznosti među odraslima, na globalnom nivou, se više nego udvostručila od 1990. godine, a učetvorostručila u populaciji djece i adolescenata uzrasta od 5 do 19 godina. Podaci pokazuju da je u 2022. godini 43% odraslih u svijetu imalo prekomjernu tjelesnu masu, a 16% je bilo gojazno.
Rezultati ispitivanja stanja uhranjenosti sedmogodišnjaka u Crnoj Gori 2022. godine, pokazali su da je oko 40% ispitivane djece imalo prekomjernu tjelesnu masu ili su bili gojazni. Ovi podaci su naročito alarmantni, kada se ima u vidu da se gojaznost u djetinjstvu i adolescenciji obično nastavi gojaznošću u odraslom dobu i povezana je sa mnogim komorbiditetima.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana borbe protiv gojaznosti je: „Hajde da pričamo o gojaznosti i …“, koji sa namjerom ostavlja prostor za dopunu brojnim temama, naglašavajući široku prožetost i značaj ovog stanja. Cilj je da se što više razgovara o problemu gojaznosti, da se sagleda iz više uglova i pronađu konstruktivna rješenja, koja će uvažiti ne samo zdravstveni, već i uzajamni uticaj koji ovaj problem ima na mlade i okruženje u kojem živimo. Prije svega, akcenat je stavljen na podizanje svijesti o:
- postojanju zabluda koje zaustavljaju napredak u borbi protiv ovog javnozdravstvenog problema (npr. da je gojaznost izbor načina života, koji se može preokrenuti jednostavnom snagom volje, smanjenjem unosa i povećanjem potrošnje kalorija i sl.),
- smanjenju stigme, diskriminacije i obezbjeđivanja kontinuirane podrške ljudima koji žive sa gojaznošću ili prekomjernom tjelesnom masom;
- prepoznavanju potcijenjene povezanosti gojaznosti sa drugim zdravstvenim stanjima i poremećajima, a naročito sa mentalnim zdravljem.
Borba protiv gojaznosti zahtijeva multisektorski pristup, jer umnogome izlazi iz okvira zdravstvenog sistema. Preventivni programi i programi kontrole gojaznosti uključuju angažovanje i drugih sektora, jer impliciraju, između ostalog i stvaranje okruženja koje olakšava izbor zdravih životnih navika. Ovo podrazumijeva lakšu dostupnost i pristup zdravoj hrani i piću, smanjenje izloženosti reklamiranju manje zdravih prehrambenih proizvoda; plansko uređenje urbanog okruženja kreirano da favorizuje bezbjednu fizičku aktivnost (šetnja, vožnja bicikla, teretane na otvorenom, brojne zelene površine, parkovi i izletišta u urbanim cjelinama ili njihovoj neposrednoj blizini i sl); podizanje nivoa zdravstvene pismenosti stanovništva; aktivnosti usmjerene na smanjenje zagađenja vazduha i životne sredine i smanjenje uticaja posledica klimatskih promjena.
Ipak, treba istaći da jedna univerzalna strategija ne može biti rješenje za svaku pojedinačnu osobu, jer gojaznost nastaje složenom interakcijom različitih faktora, kod različitih ljudi, u različitim državama i kulturama.
Stoga, Institut za javno zdravlje Crne Gore kroz različita istraživanja prati trendove prevalencije gojaznosti djece školskog uzrasta, unos mikronutrijenata u ishrani stanovništva, kontroliše zdravstvenu bezbjednost i kvalitet prehrambenih proizvoda.
Takođe, IJZCG u saradnji sa drugim vladinim i nevladinim sektorima učestvuje u izradi strateških dokumenta i vodiča iz ove oblasti.
U Savjetovalištu za ishranu IJZCG, sprovodi se edukacija i savjetovanje opšte populacije, kao i vulnerabilnih kategorija kao što su djeca, mladi, trudnice, osobe sa hroničnim oboljenjima.
PR služba
