Pretjerano konzumiranje rafinisanih proizvoda negativno utiče na metaboličko stanje organizma.
Stvara nezdravu naviku, pa tako danas konzumiramo čak deset puta više šećera nego prije samo pedesetak godina.
O ovim i drugim temama koje se tiču ishrane i načina da je ne učinimo neprijteljem već saveznikom u borbi za zdravlje, za Primorski portal dr Radmila Starčević –internista ističe da je borba za zdravlje isključivanjem industrijske hrane jednaka liječenju bilo koje druge bolesti zavisnosti. Dr Starčević decenijama ukazuje na značaj konzumiranja zdrave hrane.
Primorski portal – Kako biste ukratko opisali pravilan način ishrane i pravilan ritam unosa hrane?
Dr Starčević -Pravilan način ishrane datira od Hipokrata i važi i danas. Doručkuj sam, ručaj sa prijateljem, večeru daj neprijatelju.
Ovo je važilo u vrijeme kada nije bilo genetski modifikovane hrane, prehrambene industrije, hibrida, zloupotrebe hemije – od proizvodnje hrane do njenog skladištenja.
Najbitnije je jesti tri do četiri puta tokom dana u zavisnosti od aktivnosti i uzrasta, sa razmakom od četiri do šest sati između obroka, u pravilnoj kombinaciji i količini hrane (bez kombinacije ugljenih hidrata i proteina u okviru jednog obroka), od prvog, najbitnijeg – energetskog obroka do laganih večernjih i to minimum dva sata prije odlaska na spavanje.
Primorski portal – Kako na naš organizam utiče konzumiranje rafinisane hrane koja je u ponudi?
Dr Starčević -Rafinisana odnosno industrijska hrana je takozvana nutritivna nula. To znači da ne sadrži ništa dobro. Nema vitamine, minerale, vlakna, proteine i dobre masti. Ona sadrži samo energiju iz prostih, rafinisanih šećera ili složenog šećera tj skroba ili vještačkih zaslađivača. Uz hidrogenizovane biljne masti, arome, boje i pojačivače ukusa postaje psihoaktivna supstanca, što vremenom dovodi do efekta zavisnosti kao i pojave raznih tegoba i bolesti.
Primorski portal – Voljela bih da nam “ilustrujete” koja je razlika između krompira prije stotinu godina i danas, koja je razlika između čokolada iz našeg djetinjstva i ovih koje su danas u ponudi i što ta razlika “čini našem zdravlju”?
Dr Starčević -Razlika između nekadašnjeg krompira koji je Dositej Obradović donio na Balkan prije dvije stotine godina i ovog današnjeg je ogromna. Od sjemena, načina uzgoja i skladištenja (čuvanje na tamnom mjestu je jako važno) zavisi hoće li biti očuvane njegove nutritivne vrijednosti. Svakako, zavisi i od načina pripreme. Danas su popularni pire krompir, prženje krompira u dubokom ulju kada se dobijaju pomfrit i čips, a ovi načini su učinili da se krompir na listi zdravih namirnica “lošije kotira” nego nekada. Vrlo je bitno i znati da današnji hibrid sadrži znatno više molekula šećera u okviru skrobnog lanca, što je značajno podiglo glikemijski indeks ove namirnice.
Što se tiče čokolade, omjer šećera i suve supstance koju ima kakao se obrnuo. Kada uzmete crnu čokoladu u kojoj kakao čini sedamdeset odsto sastava, ona je poput čokolade koju smo jeli u prošlosti i u njoj je bilo manje od dvadeset odsto šećera.
Današnje mliječne čokolade ili šećerne table koje su zapravo bez mlijeka, sadrže pedeset do šezdeset odsto šećera dok kakao ima značajno manji omjer nego ranije. Uz dodatak hidrogenizovanih biljnih masti, mlijeka ili sojinog mlijeka u prahu, današnja čokolada postala je vodeća supstanca koja je sinonim za slatkiš koji najbrže oslobađa hormone sreće i stvara efekat zavisnosti što znači da počinje svakodnevno konzumiranje bez ograničenja. Nekada su, dakle, čokolade imale manje šećera, ali su i pakovanja čokolade bila mala. Ovaj slatkiš se nekada jeo isključivo kad postoji povod za neku gozbu i imao je zdravstveno povoljan efekat.
Danas čovjek u organizam unosi u prosjeku deset puta više šećera u odnosu na period od prije samo pedesetak godina. Rafinisanih prizvoda ima puno u radnjama, oni se mnogo konzumiraju i sve to negativno utiče na metaboličko stanje organizma.
Primorski portal – Iz vašeg dosadašnjeg iskustva u radu sa pacijentima koji prolaze kroz proces gubitka kilograma, zbog čega se nakon što izgube određen broj kilograma i priviknu na zdrave navike u ishrani, opet vraćaju nezdravom režimu ishrane? Što to naš organizam zapamti i ne može da “zaboravi”, zašto poklekne?
Dr Starčević -Nakon postignutih dobrih rezultata, ljudi imaju potrebu da se povremeno opuste što je svakako prihvatljivo, ali je tu zamka. Još uvijek nije osviješćeno kako pojedincu tako i kroz obrazovanje za šire narodne mase, da je borba za zdravlje isključivanjem industrijske hrane jednaka liječenju bilo koje druge bolesti zavisnosti. I izliječenje u petogodišnjem planu ima isti rezultat kao i kod ostalih bolesti zavisnosti.
Ujedno, nepravilnost se omasovila što često našoj podsvijesti daje loš signal da stalno žudimo za hranom.
Brzina života danas pripremu hrane i planiranje obroka ostavlja u drugom planu, a ukoliko su i fizičke aktivnosti i boravak u prirodi rijetki, a dominira pretjerana upotreba savremene tehnike i tehnologije – onda je jasan odgovor na ovo pitanje.
Primorski portal – Što je, po vašem mišljenju, najvažnije za motivaciju i povratak samopouzdanja, nakon što smo se po ko zna koji put vratili nezdravim navikama u ishrani?
Dr Starčević -Motivaciju uvijek tražite u ljubavi prema sebi i ljubavi prema životu. A da bi tu ljubav tj sreću osjetili, moramo autosugestijom raditi na sebi. Ne bi smjeli da dozvolimo da jedino zadovoljstvo koje osjetimo u toku dana bude samo ono koje je vezano za konzumiranje omiljene hrane. Bilo bi korisno da testiramo sebe u namjeri da shvatimo da li mi kontrolišemo hranu, ili ona nas. To možemo uraditi apstinencijom kada je konzumiranje omiljene hrane u pitanju. To je najbolji način. Ja svojim pacijentima dajem, zapravo, ideje kako da nadmudre sebe i sistem koji nam je nametnut, kako da prevaziđu apstinentnu krizu i dovedu situaciju do podnošljive čežnje koja se može lakše kontrolisati umjesto čekati neki ponedjeljak, ili da se završe praznici, slave…
Primorski portal – Na koju opasnost, mi laici, koji se nezdravo hranimo najmanje računamo? Koja je “najozbiljnija šteta” koju višegodišnji ili višedecenijski unos nezdrave hrane može da pričini našem zdravlju i kvalitetu našeg života?
Dr Starčević -Da ponovim još jednom za kraj, ljudi ne računaju na to da industrijska hrana (a ima na hiljade konditorskih proizvoda) predstavlja psihoaktivnu supstancu koja podstiče lučenje hormona sreće, serotonina , zatim i insulina. Sve je to uvod za metabolički dizbalans i uvod u razne psihofizičke tegobe, a tu je i iluzija da će naš problem neko drugi riješiti.
Rješenje je u nama samima To su: red, rad, disciplina, vrijeme koje posvetimo putu ka cilju. A cilj je da budemo zdravi.
Primorski portal