Aleksandar Brajković, spec. primijenjene fizioterapije
Klinika Rometem
Fizioterapija u hroničnoj fazi
Hronična faza diskusa je stanje koje traje minimum par mjeseci bez jasnog izlječenja. Pacijent se i dalje žali na određen stepen sipmtoma koji ga prate još od minule akutne faze i nalik su njima, ali je naučio da ih prepozna, modifikuje i ublaži, pa tako može da funkcioniše i zbrinjava sebe.
Osim ovog scenarija, postoje faze remisije i stagnacije. Faza remizije simptoma se odnosi na određenu aktivnost koja uvijek uspije da obnovi staru bol i disfunkcionalnost, pa je preporuka ukoliko se ta aktivnost prepozna, da se mapira i da se izbjegava, tzv. okidač bolnog stanja, koji može biti pogrešan pokret kičme, ili manipulacija predmetom na distanci, itd.
Faza stagnacije je poželjna u hroničnoj fazi diskus hernije. Ona je rezultat dobro postavljenog programa rehabilitacije i znak blokade izvora bola i disfunkcije segmenta pogođenog disksu hernijom. Ovdje je bitno da su mišići očuvane snage i fiziološke tenzije kako bi djelovali u sinergijama kao prirodni korset ili štit da ne dođe do recidiva i obnavljanja bola. Svakako, sve to zavisi od forme diskusa, nije isto stanje bulbing, prolaps, hernijacija i sekvestracija ili ekstruzija, kao najgori i najteži stepen, gdje fizikalna terapija ima najteži zadatak.
Bitno je napomenuti da je rehabilitacija prateći segment diskus hernije i prije i poslije operacije, i van operacije kao poduhvat da se ista izbjegne.
Rehabilitacija u hroničnoj fazi usmjerena je na održavanje dobrog stanja ili na eliminaciju iznenadnih bolnih i stanja disfunkcije kod ove grupe pacijenata.
Dobro stanje podrazumijeva primjenu vježbi za stabilizaciju i jačanje muskulature pod nadzorom fizioterapeuta, te aplikaciju lakih do progresivno jačih slobodnih tegova i puli sistema sajli, koje će omogućiti detaljniji progres u snazi, izdržljivosti i jačanju trofike muskulature.
Bitno je iznova redukovati pravila ponašanja pacijenata o važnosti zauzimanju zaštitnih položaja, i pravilnog podizanja i manipulalcijama teretom. Sprovodi se miorelaksacija, kao metoda opuštanja mišića. Tu mislimo na različite terapeutske masaže dubinskih tkiva, miofascijalno opuštanje, kao i metode mobilizacije, trakcije, kiropraktike (manipulacije) te strečing metoda istezanja mišića. Od savremenih metoda radimo primjenu akupunkture (aplikacija sterilnih tankih igala malog promjera) direktno subkutano (potkožno), i muskularno (u mišić), ili fasciju, u cilju dobijanja analgezije (smanjenja bola), te poboljšanja pokretljivosti segmenta.
Elektroterapija se sprovodi u svim fazama, ali se vodi računa da snaga impulsa ne poremeti hijerarhiju neželjenih reakcija, kao što su jaka kontrakcija mišića koja se ne smije dešavati u bolnoj fazi, te primjene izrazite toplote koja isto krasi bolnu akutnu fazu.
Profesionalan terapeut je edukovan da zna koje modallitete smije primijeniti u datoj fazi diskus hernije.
U hroničnoj fazi, od modaliteta elektroterapije najčešće se primjenjuju:
- TECAR terapija radiotalasna frekfencija, dubinska toplotna procedura kapacitivnim i rezistivnim modom unosa, u trajanju od 15 minuta;
- HILT laseroterapija (laser visokog inteziteta);
- INDUKCIONI MAGNET VISOKOG INTEZITETA (primjena magnetnog polja visokog inteziteta);
- TERAPIJSKI ULTRAZVUK;
- TENS I IFS (transkutana elektromišićna nervne stimulacija i interferentne struje);
- Magnetoterapija niskog inteziteta;
- Topla pakovanja.
Kiropraktika diskus hernije
Kao nosilac master međunarodnog sertifikata za spinalne manipulacije, kiropraktiku i djelove osteopatije, želim informisati stručnu javnost a posebno pacijente sa diskus hernijom, da je kiropraktika potpuno bezbjedan vid liječenja diskus hernije, sve utemeljeno na naučnim studijama o efikasnosti. Želim naglasiti da nije svaka forma diskus hernije indikacija za kiropraktiku. Ona se ne smije raditi u bolnoj fazi, bilo da je riječ o akutnoj, subakutnoj ili hroničnoj fazi. Kada postoji bol, kiropraktika je kontraindikovana, stoga nemojte raditi ove zahvate samoinicijativno, to se naručito odnosi na nadriljekare i samoproklamovane fizioterapeute. Uvijek zatražite sertifikat na uvid i licencu, kao dokaz o efikasnosti i bezbjednosti.
Kako kiropraktika pomaže, i kod kojih formi diskus hernije ?
Najprije želim objasniti pacijentima koji čitaju da kiropraktika ne liječi oštećenu strukturu diska, to nije moguće niti dokazano. Kiropraktikom se primarno rasterećuje pritisak na nervne korjenove i kičmenu moždinu, smanjuje se bolan pokret, i naglašavam da se u bolnoj fazi ona nikako ne smije izvoditi jer tada može naglasiti postojeće tegobe. Naučno je dokazano i studijski da kiropraktika olakšava simptome bola, te povećava pokretljivost u zglobnim segmentima, smanjuje pritisak na nervne korjene i kičmenu moždinu. To se odnosi na faze diska kao što su: bulbing, prolaps ili hernijaciju, dok se ne odnosi na ekstruziju ili sekvestraciju gdje je sadržaj diska ispražnjen iz jezgra i u mnogome okružuje kičmeni spinalni kanal, i predstavlja apsolultnu kontraindikaciju.
Diskus hernija u Crnoj Gori
Kao specijalista primijenjene fizioterapije dao bih skroman profesionalni stav o sve većoj vidljivoj incidenci, odnosno pojavi sve veće zastupljenosti diskus hernije kod pacijenata u Crnoj Gori. Ne postoji starosna linija, ona se svake godine spušta na ljestvici. Razloge sam opisao u gore navednim poglavljima, mada je očigledna i dokazana korelacija sa padom opšte fizičke aktivnosti u populaciji, sklonost ka nezdravim stilovima života, te prekomjernoj tjelesnoj masi, i neredovnim treninzima snage, kako u mlađoj, tako i u starijoj populaciji.
Statistički gledano, ne postoji nacionalna strategija u borbi sa ovim stanjem, zbog kojeg su na udaru najprije pacijenti sa svim navedenim tegobama, zbog kojih jako često idu na bolovanja, pa tako trpi nacionalna ekonomija, i ovo prerasta u zdravstveno-socio-ekonomski problem, ne samo u Crnoj Gori, nego u svim zemljama modernog doba, naručito zemalja u razvoju.
Statistički, najmanja incidenca diskus hernije je na sjeveru države. Bitno je naglasiti da se ondašnja populacija više kreće, i da su fiziološka ponašanja najsličnija antropoevolutivnim radnjama, koja se zapravo odnose na veći stepen fizičkog rada, i više zastupljenih treninga snage i kretanja, što nije slučaj sa centralnom i južnom regijom koja kaska za sjeverom.
Realnost je ustaljena definicija u fizioterapiji koja glasi: POKRETOM DO ZDRAVLJA!
Pasivnost i nebriga o svom tjelesnom zdravlju akcentovano na muskuloskeletni sistem rezultira brojnim diskomfornim stanjima štetnim po vitalno zdravlje, a naručito na sistem za kretanje čovjeka.
Prevencija nastanka diskus hernije moguća je ukoliko pratimo neke od navedenih smjernica:
- Sprovesti vježbe jačanja usmjerene na muskuaturu cijelog tijela, sa akcentom na CORE sistem mišića;
- Naučiti o pravilnom manipulisanju teretom na distanci te doziranju opterećenja;
- Ukoliko radimo težinske treninge u teretanama, voditi računa o pravilnim tehnikama izvođenja rizičnih vježbi koje podrazumijevaju uvrtanja kičmenog stuba;
- Naučiti pravilne položaje za rasterećenje tijela i kičme prilikom spavanja, profesionalnog posla, te rekreativnog ili profesionalnog sporta;
- Obavljanje rutinskih pregleda od strane nadležnih zdravstvenih profesionalaca;
- Znati se edukovati o riziko faktorima, a naručito izbjegavati nadriljekare i osobe sumnjivog zdravstvenog profila koji lošim intervencijama mogu oštetiti tjelesnu strukturu i uvesti vas u začarani krug;
- Vršiti prevenciju nastanka gojaznosti koja je u korelaciji sa nastankom diskusa usljed prevelikog opterećenja na strukturu kičmenog stuba, naručito ako sve to prate oslabljeni mišićni statusi.
Zaključak
Godinama radim u profesionalnoj privatnoj praksi, i svjedok sam sve većeg broja pacijenata sa raznim formama diskus hernijacije. Ono što uvijek nastojim objasniti pacijentu, jeste činjenica da diskus nije bolest nego stanje, na koje se itekako može uticati pravilnim pristupom u rješavanju ovog problema, koji je jako rasprostranjen u savremenoj populaciji. Osoba je dužna da upozna svoje limite i sposobnosti, da shodno stepenu oštećenja vrši funkcionalnost, sve u koordinaciji sa protokolom rehabilitacije koji je kreirao multidisciplinarni medicinski tim. Pacijenti najviše vremena provode sa specijalistima fizioterapije koji vrše cjelovremenski monitoring rehabilitacionog protkola usmjerenog na riješavanje kliničkih simptoma kod pacijenata.
Rezultati pravilne rehabilitacije su obećavajući, ali se moraju izvesti u skladu sa protokolom koji se uvijek i samo individualno kreira shodno dijagnostici i postojećem zatečenom stanju, jer ni jedan pacijent nije isti iako nosi iste simptome i distribucije bola i ostalih propratnih senzacija.
Ciljevi rehabilitacije mogu da budu kratkoročni, srednjeročni i dugoročni. Ukoliko je moguće, cilj je gotovo uvijek isti: eliminisati bol, vratiti pokretljivost i izbjeći operativni zahvat.
Za sve to je potrebno vrijeme i prisustvo na višenedjeljno liječenje, čiji se ishodi prate i evaluiraju od strane stručnog lica. Ono što je karakteristično, jeste da se nakon rehabilitacije obično vrši ponovni dijagnostički nalaz na CT skeneru ili MRI magnetnoj rezonanci, kako bi se ostvario uvid u efikasnost rehabilitacije i pacijent iznova savjetovao.
Za kraj bih se zahvalio čitaocima, i naglasio najvažnije: ,,Pokret može zamijeniti mnogo medikamenata, a ni jedan medikament ne može zamijeniti aktivan pokret’’.
