Prim. dr Slobodan V. Radonjić
„Uvijek kada izgubim jedan zub
osjećam se kao da pomalo umirem“
Volter (1694-1778)
Usna duplja (cavum oris) predstavlja ulazna vrata sistema organa za varenje. U ustima su smještena dva značajna organa, zubi i jezik. Pored lokalnih patoloških stanja: karijes, parodontopatije, crvenilo sluzokože, plikovi, ranice i dr. pojavljuju se i određene promjene koje predstavljaju refleksiju oboljenja drugih, udaljenih organa i tkiva u organizmu čovjeka. Tako, recimo, šećerna bolest, oboljenje srca, organa za varenje, bolesti krvi, sida (AIDS), nedostatak vitamina, posebno Be kompleks i minerala, maligna oboljenja i dr. izazivaju promjene na sluzokoži usne duplje, zubima i jeziku. Otuda i poznata konstatacija Galena (131-201), rimskog ljekara i filozofa da su „usta ogledalo zdravlja.“
A kako promjene na zubima i jeziku mogu uticati na opšte stanje zdravlja ljudi i zašto je još Hipokrat (460-377 g.p.n.e.) zube smatrao izuzetno važnim organom čovječijeg tijela, proučavao njihove bolesti i dovodio ih u vezu sa opštim stanjem organizma?
U usnoj duplji se nalaze milioni bakterija (oko 700 vrsta) od kojih je najveći broj sastavni dio normalne flore usne duplje, dok je znatno manje onih koje su patogene. Najčešće su lokalizovane u mekim naslagama na zubima (plak) ili karioznoj leziji i na površini jezika. Ako se karijes zuba blagovremeno ne sanira prisutne bakterije inficiraju sadržaj kanala korijena (pulpa) što dovodi do upale a zatim i nekroze, odakle se infekcija prenosi na viličnu kost, što može prouzrokovati pojavu otoka i bola. Takvi otoci, u zavisnosti od lokalizacije, mogu predstavljati ozbiljnu opasnost za organizam. Tako, recimo, otok od donjih prednjih zuba, ako se blagovremeno ne liječi, može da se prenese na vratni dio i pređe u sredogruđe (medijastinum) i izazove ozbiljne komplikacije koje se mogu završiti fatalno. I infekcije drugih zuba, naročito donjih umnjaka, kadkad su ozbiljna prijetnja zdravlju ljudskog organizma. Međutim, infekcija iz kanala korijena može imati drugačiji tok, u zavisnosti od više faktora, imuniteta prije svega, pa virulentnosti bakterija i dr. i završiti se formiranjem hroničnog procesa na vrhu korijena, tzv. granuloma, iz kojih bakterije mogu dospjeti putem krvotoka i drugim načinom u druge organe i tkiva i izazvati razna oboljenja: na srcu, zglobovima, plućima, bubrezima, očima, koži.
Kod oboljenja potpornog aparata zuba – parodontopatije, dolazi do formiranja gingivalnih i parodontalnih džepova koji postaju rezervoari ogromnog broja bakterija, od kojih su neke agresivne i vrlo patogene, posebno u uslovima loše higijene usne duplje, što sve za posljedicu može dovesti do klaćenja i ispadanja zuba. Međutim, posljedice se, kadkad, manifestuju i na drugi način. Naime, bakterije i njihovi toksični produkti imaju moć da putem krvotoka dospiju do nekih osjetljivih organa i tkiva i izazovu razne patološke promjene. Ove bakterije zbog mogućnosti stalnog ulaska u cirkulaciju opasnije su za organizam od onih koje potiču iz dentogenih procesa (granuloma).
Kada bakterije uđu u krvotok prvo se na udaru nalazi kardiovaskularni sistem. Krvni sudovi, posebno unutrašnji zid arterija, predstavljaju pogodno tlo za nastanak ateroskleroze, čestog uzročnika srčanih i moždanih udara. A na srcu moguće je da nastane endokardit (upala unutrašnjeg sloja srčanog zida), vrlo ozbiljno oboljenje koje može da ugrozi život čovjeka. Istraživanja su pokazala da je broj srčanih i moždanih udara kod osoba sa parodontopatijom dva do tri puta veći nego kod onih koji je nemaju. Pored kardiovaskularnih oboljenja bakterije iz hroničnih upalnih procesa na korjenovima zuba i iz gingivita i parodontalnih džepova mogu da ugroze i organe za disanje i izazovu zapaljenje pluća, da „odu“ na zglobove i izazovu upalu, ili da budu uzročnici nekih bolesti oka, bubrega i kože. Skoriji podaci govore da bakterije iz usne duplje imaju moć da izazovu čak i prevremeni porođaj, spontani pobačaj i druge komplikacije opasne za majku i plod. Značajno je pomenuti da se u novije vrijeme sve više pominje bakterija Porfiromonas gingivalis, izazivač prvo upale desni a zatim i okolnog zubnog tkiva, koja se dovodi u vezu sa demencijom i Alchajmerovom bolesti. Naime, ta opravdana pretpostavka nastala je nakon što je pomenuta bakterija „pronađena u mozgu ljudi obdukovanih zbog Alchajmerove bolesti.“ Od tada „više timova i istraživača bavi se obdukcijama mozgova ovih pacijenata.“
Bakterije koje se nalaze u zubnim granulomima ili u parodontalnim džepovima mogu kod brojnih stomatoloških intervencija, koje su neminovno praćene manjim ili većim krvarenjem: vađenje zuba i drugi oralnohirurški zahvati, parodontalni tretman, uklanjanje zubnog kamenca i konkremenata, preparacija zuba za krunicu-subgingivalna obrada, ugradnja implantata, endodontski zahvati i dr., da prodru u opštu cirkulaciju kroz mnogobrojne otvore na sitnim krvnim sudovima. Tako rasijane bakterije izazivaju tzv. Tranzitornu – prolaznu bakterijemiju koja traje 10-tak minuta. To vrijeme se smatra dovoljnim za mobilizaciju odbranbenih mehanizama organizma i eliminaciju bakterija. Međutim, ukoliko u organizmu postoje manje otporna mjesta (locus resistentiae minoris) ili je oslabljen imunitet, mikroorganizmi u tranzitornom „naletu“ znaju da se tu zaustave i nasele i započnu svoj rast i razmnožavanje djelujući patogeno s mogućim ozbiljnim posljedicama po zdravlje organizma. Zato je svaki stomatolog u obavezi da prije intervencije, kod kojih se očekuje ulazak bakterija u cirkulaciju, preduzme određene preventivne procedure za koje postoje i posebne preporuke relevantnih institucija.
I da se na jeziku može „ogledati“ zdravlje čovjeka znali su to i veoma stari narodi. U drevnoj kineskoj medicini u kojoj je „pogled“ bio glavni dijagnostički „aparat,“ pregled jezika, pored beonjača, pulsa, kože i sluzokože imao je poseban značaj za procjenu stanja zdravlja organizma. A u staroindijskoj medicini „strugač jezika,“ napravljen od zlata ili srebra, bakra, kalaja, mesinga, služio je za redovno čišćenje „prljavštine koja se sakuplja u korijenu jezika, što ometa izdisanje i pojačava neprijatni zadah.“ Inače, normalna boja jezika je ružičasto crvena. Promjena boje i pojava određenih atipičnih stanja na jeziku mogu značiti prisustvo nekih hroničnih i akutnih boleasti u organizmu: nekontrolisani dijabet, HiV, avitaminoze, oslabljen iminitet, celijakiju, karcinom.
I mnogi stručnjaci koji se bave alternativnom medicinom pridaju veliki značaj usnoj duplji za sveopšte stanje zdravlja čovjeka. Za njih su bolesni zubi uzrok nastanka određenih bolesti, čak i karcinoma. A Flojd Djukerst je još 2010. godine napisao u uglednom časopisu Journal Bacteriology sljedeće: “Promjene u flori usne duplje pokazale su se kao uzrok kardiovaskularnih bolesti, karcinoma debelog crijeva i pankreasa. Loša higijena usta jeste put ka ozbiljnim oboljenjima u udaljenim djelovima organizma.“
Očito, usna duplja je potencijalno mjesto sa visokom mogućnošću izvora infekcije i nastanka veoma ozbiljnih sistemskih oboljenja. Besprekorna higijena usne duplje je sigurna prevencija nizu bolesti organizma čovjeka. Zato perimo zube! Čistimo, „četkajmo“ jezik! Tako čuvamo svoje zdravlje!
Živimo u doba u kojem je medicina u stalnom usponu. Sve je više novih metoda liječenja, novih ljekova, vakcina, moderne aparature, a sve manje zdravlja. Jer, manje je prevencije bolesti, manje zdravstvenog prosvećivanja a svakodnevni stres postao je sastavni dio života.Više se liječe simptomi bolesti a manje bolestan čovjek. Uske specijalnosti dovode do toga da se striktno gleda organ pa se od jednog organa ne vidi ličnost. A čovjek nije zbir organa već je to jedinstvena cjelina pa se poremećaj na jednom dijelu tijela odražava na čitav organizam. Put do ljekara je sve duži za većinu ljudi kojima je, na primjer, privatna ljekarska praksa, inače u stalnoj ekspanziji, teško dostupna, čak i nedostupna, zbog njihove vrlo skromne platežne moći, a državno, preopterećeno zdravstvo u nemogućnosti da zadovolji potrebe brojno bolesnih ljudi. Sliku stanja u zdravstvenoj zaštiti dopunjava tu i tamo sve prisutnija korupcija uz diskretno ali sistematsko usmjeravanje medicine ka biznisu.
Pa šta da radi običan čovjek? Da poštuje i vjeruje u medicinu i savjet dobrog doktora. Svakako. Ali, da poštuje i vjeruje sebi, da bude što je moguće više odgovorniji za sebe i svoje zdravlje, mijenjajući odnos prema životu i načinu života, tražeći i u sebi iscjeljiteljsku snagu koju mu je priroda dala. Jer, „zdravlje je vrlo važno da bi se prepustilo isključivo medicini.“!