Dr Aleksandar Popović, spec. psihijatrije, psihoterapeut
Klinički centar Crne Gore
Dr Senad Kalač, spec. psihijatrije
Klinika za psihijatriju, Klinički centar Crne Gore
Mentalno zdravlje igra ključnu ulogu u opštem zdravlju i nezaobilazan je faktor u sveukupnoj dobrobiti svakog pojedinca. Problemi mentalnog zdravlja su učestali, ali isto tako ostaju neprepoznati jako dugo. Svjetska zdravstvena organizacija kazuje da će jedna od četiri osobe tokom života iskusiti neki oblik mentalnog poremećaja. Depresija i anskioznost se srijeću najčešće, a Crna Gora je u samom vrhu u svijetu po stopi suicida.
Svaki pojedinac treba da ima lični osjećaj odgovornosti prema svom mentalnom zdravlju i da potraži pomoć ili podršku, ukoliko je potrebno, i tako napravi prvi korak u prevenciji. Bilo da razgovarate sa bliskim osobama ili profesionalcem, dijeljenje osjećanja otvara vrata za razumijevanje emocija i načina reagovanja na njih. Pored spoznaje unutrašnjih procesa, dijeljenje osjećanja omogućava i povezivanje sa ljudima iz okruženja. Jedan od čestih simptoma narušenog mentalnog zdravlja predstavlja osamljivanje. Tada često gubimo objektivnost u sagledavanju stanja, što može voditi u komplikacije, pa i suicidalno razmišljanje. Zato je važno povezati se sa ljudima iz okruženja koji mogu pružiti osjećaj sigurnosti i zadovoljstva.
Stres je neizostavan dio života, pa način na koji se ophodimo prema sebi i drugima u takvim trenucima ima značaj za naše dugorčno mentalno zdravlje. Tehnike poput vježbi mindfulness-a, dubokog disanja ili vođenja dnevnika emocija i misli, pa i fizička aktivnost i zdrava ishrana, mogu biti dobri alati za prevazilaženje stresa. Poštovanje ličnih granica i mogućnosti i odmor igraju značajnu ulogu. Postoji sedam vrsta odmora i bilo bi dobro težiti savladati svaki. Svima je poznat fizički odmor, koji podrazumijeva spavanje, odmaranje ili izležavanje, ali ne treba zanemariti i mentalni odmor, koji predstavlja svjesnu prisutnost ili pauzu od trenutne aktivnosti. Takođe, tu su i emocionalni i senzorni odmor koji čine dobijanje podrške ili dijeljenja emocija i izbjegavanje nadražaja i digitalni detoks. Već je naveden značaj podrške i adekvatne socijalizacije, ali ponekad postoji potreba da se odmori i od socijalnog okruženja, što predstavlja dio socijalnog odmora. Dok su spiritualni i kreativni odmori sačinjeni od traženja svrhe u svakodnenvim rutinama i korišćenje muzike i umjetnosti kao sastavnog dijela odmora. Možete biti brižna i dobra osoba, a da i dalje brinete o sebi, držite se svojih vrijednosti ili da se ne slažete sa drugima, sa poštovanjem. Komunicirajte svoje potrebe jasno, dozvolite sebi da budete u lošem raspoloženju, a da ga ne skrivate. Ne čini vas lošom osobom postavljanje jasnih granica i da kažete „ne“, da napravite greške, ali izvučete pouke iz njih ili zažalite zbog nekih odluka koje ste napravili. Sve vas to čini ljudskim bićem.
Ukoliko primijetite da ne vladate stresom ili poteškoćama na adekvatan način, potražite pomoć. Nekada i simptomi manjeg intenziteta, u produženom trajanju, mogu imati loše posljedice. Zato je razgovor sa profesionalcima iz domena mentalnog zdravlja nekada neizostavan korak. Uvođenje ovih jednostavnih koraka u svakodnevni život može značajno doprinijeti vašem osjećaju zadovoljstva i blagostanja. Briga o mentalnom zdravlju je put ka srećnijem i ispunjenijem životu.
Depresija
Depresija je mentalni poremećaj iz grupe poremećaja raspoloženja, kod kojeg su emocije kao psihičke funkcije dominantno oštećene u smislu postojanja depresivnog raspoloženja tj. bezrazložne tuge i žalosti.
Kod poremećaja raspoloženja emocije mogu da budu oštećene na različite načine, npr. bijes, depresija, gnjev, strah itd. Uobičajeno je da se u ovoj grupi oboljenja misli isključivo na poremećaj emocija u smislu poremećaja raspoloženja, tačnije, misli se na depresiju ili euforiju (bolesna tuga ili bolesna veselost).
Kod poremećaja raspoloženja na nivou psihoze mehanizam otuđenja od realiteta je na bazi poremećenog raspoloženja koje tako snažno utiče na kognitivne funkcije da dovodi do “gubitka testa realnosti”. Pod uticajem bolesnog raspoloženja pogrešno se tumači realnost, pa bolesnik ima nerealan (pogrešan, otuđen) odnos prema realnom svijetu i okolini.
Poremećaji raspoloženja mogu biti:
- Bipolarni afektivni poremećaji – kada se smjenjuje depresija i manija;
- Manična epizoda ili unipolarna manija – postoji povišeno raspoloženje u smislu bezrazložne veselosti;
- Depresivna epizoda ili unipolarna depresija – postoji sniženo raspoloženje u smislu bezrazložne tuge.
Depresija je poremećaj koji pogađa milione ljudi u svijetu i jedan je od najčešćih u psihijatrijskoj praksi. Epidemiološka ispitivanja pokazuju da 1/5 svjetske populacije tokom svog života ispoljava neke od depresivnih simptoma. Depresija je vodeći uzrok invaliditeta u svijetu, bitno utiče na funkcionisanje oboljelog, njegove odnose sa drugim, izaziva porodičnu disfunkcionalnost i dovodi do gubitka radne snage, i zbog toga je vrlo značajno na vrijeme prepoznati bolest kako bi se što ranije počelo sa liječenjem. Uz odgovarajuće liječenje osobe sa depresijom mogu postići značajna poboljšanja u kvalitetu svog života.
Važnu ulogu u nastanku depresije igraju brojni faktori koji djeluju u sadejstvu:
– genetski, nasljedni faktori – među potomcima oboljelih se češće javlja depresija,
– biološki, neurobiohemijski faktori – promjene u metabolizmu neurotransmitera (serotonina, noradrenalina i dopamina), kao i broja i osjetljivosti receptora na koje neurotransmiteri djeluju,
– psihosocijani faktori – individualno životno iskustvo, stresogeni životni događaji.
Promjene raspoloženja u depresiji se mogu javiti bez vidljivog razloga ili je ona u očitom neskladu s potencijalnim uzrokom.
Većina se ljudi povremeno osjeća tužnim i potpuno je normalno da čovjek zbog neprijatnih životnih događaja (smrt drage osobe, gubitka posla, prekida emotivne veze, bolesti) bude tužan. Najčešće u takvim slučajevima osjećaj tuge vremenom gubi na intenzitetu.
Prema nekim studijama, od depresije pati ukupno 6,4% evropske popolacije.
Unipolarna depresija se javlja dva puta češće kod žena.
Kada je riječ o suicidu, 60% svih suicida otpada na depresije a 15% depresivnih bolesnika izvrši suicide. Žene mnogo češće pokušavaju suicide, dok ga muškarci češće realizuju.
Postoje brojni tipovi depresija i svaki od njih ima svoje specifične simptome i uzroke nastanka bolesti:
– Povratna, rekurentna depresija;
– Maskirana depresija, depresija koja je maskirana brojnim tjelesnim tegobama;
– Involutivna depresija – javlja se u involutivnom periodu, poslije 45. godine života;
– Perzistentni depresivni poremećaj: distimija (kao subdepresija ili neurotična depresija, gdje su simptomi depresije manje uočljivi);
– Sekundarna depresija – depresija kao simptom kod nekog drugog psihijatrijskog oboljenja, npr. shizophrenije;
– Primarna depresija – depresija kao samostalno oboljenje;
– Neurotična depresija – nema otuđenja od realnosti;
– Psihotična depresija – postoji otuđenje od realnosti pod uticajem bolesnog raspoloženja;
– Endogene depresije – biološki, genetski uslovljene;
– Egzogene ili reaktivne depresije – uslovljena faktorom okoline (razni gubici, traume);
– Agitirana depresija – bolesnik je uznemiren, u pokretu;
– Inhibovana depresija – bolesnik je miran, povučen;
– Unipolarna depresija – javljaju se samo depresivne epizode;
– Bipolarna depresija – pored depresivne, javljaju se i manične faze;
– Postporođajna (postpartalna) depresija – depresija koja se javlja nakon porođaja.
Prema težini simptoma depresija može biti: blaga, umjerena i teška. Teška depresija može biti sa ili bez psihotičnih simptoma.
Simptomi depresije
Kod depresije je prisutna brojna simptomatologija nastala usljed poremećaja mnogih psihičkih funkcija, prije svega poremećaja emocija u smislu postojanja depresivnog raspoloženja tj. bezrazložne tuge i žalosti.
Depresivni bolesnik je zamišljenog izgleda lica, potišten, sklon plaču, usporenih je pokreta. Bolesnik ne može da se raduje, nema interesovanja za okolinu, bez osjećaja zadovoljstva. Čest je simptom i uznemirenost, napetost kao i razdražljivost.
Misoni tok je uglavnom usporen. Na postavljena pitanja bolesnik daje spore odgovore, od momenta postavljanja pitanja do davanja odgovora je produženo vrijeme. Govor je tih, jedva čujan, sa dugim pauzama između riječi, sa čestim uzdasima. Dešava se da bolesnik više ne može ni da zaplače. Prisutne su razne sumanute ideje depresivnog tipa kao što su ideje samooptuživanja, ideja grešnosti i krivice, ideja bezvrijednosti života. Depresivni bolesnici analiziraju svoju prošlost i izvlače zaključke o grešnosti, optužuju sebe za sve neuspjehe u porodici. Imaju pesimističan pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost. Bolesnik ima osjećaj da ljudi misle o njemu da je slab i beznadežan, javljaju se nerealne ideje samooptuživanja za prošlost sa osjećajem krivice. Misli da će sve propasti i da ne vrijedi živjeti i da se treba ubiti.
Prisutno je sniženje samopoštovanja, osjećaj bezvrijednosti, beznadežnosti i bespomoćnosti. Gubitak samopouzdanja, samopoštovanja, osjećaj stida i krivice.
Često su prisutne depresivne sumanute ideje: ideje grešnosti, ideje moralne i ekonomske propasti, nihilističke sumanute ideje iz oblasti zdravlja (pojedini organi ne funkcionišu ili ne postoje), osjećanje krivice.
Prisutan je i poremećaj pažnje – teškoće u koncentraciji, pojačana je sposobnost usredsređivanja pažnje na ideje koje okupiraju bolesnika, dok je istovremeno skretanje pažnje na druge teme usporeno.
Mogu da se jave i iluzije pa i slušne halucinacije, kada bolesnik “čuje” kako drugi govore o njemu kao gubitniku i grešnom čovjeku i da je najbolje da umre.
Kod depresivnih bolesnika dolazi do pada nagona za življenjem sa tendencijom ka samoubistvu. Snižen je nagon za ishranu uz gubitak apetita, što dovodi do gubitka tjelesne težine uz progresivno mršavljenje. Dolazi do gubitka libida, nesanice, gubitka interesovanja i zadovoljstva u aktivnostima koje su ranije pričinjavale zadovoljstvo. Česta je nesanica u vidu otežanog uspavljivanja, čestog buđenja u toku noći, košmarnih snova i ranog jutarnjeg buđenja.
Prisutne su dnevne varijacije raspoloženja, bolesnik se lošije osjeća ujutro a bolje uveče.
Dolazi do pada voljnih aktivnosti, do gašenja. Bolesnik je bez energije i ne može da završi brojne poslove i obaveze koje ima i koje je ranije bez problema obavljao. Sve što radi je sa teretom i brojne poslove ostavlja nezavršene. Javlja se zavisnost bolesnika od drugih osoba i socijalno povlačenje. Dolazi do sniženja svih vitalnih dinamizama, osjećanja beznadežnosti i krivice, gubitka energije i osjećaja zamora. Bolesnik nema volje ni za obavljanje elementarnih poslova pa čak ni za ustajanje i umivanje. Po cio dan može mirno da sjedi ili da leži u krevetu, da ništa ne radi, da zapostavlja spoljni izgled. Česte su žalbe na brojne tjelesne simptome, tegobe – bolovi u tijelu, hladnoća ekstremiteta, poremećaj menstruacije. Motorni pokreti su usporeni ali je moguća i agitacija (inhibovana i agitirana depresija).
Liječenje depresije
Depresija se uspješno liječi farmakoterapijski i psihoterapijski, a najbolji rezultati se postižu kombinavanom primjenom oba metoda liječenja.
U liječenju depresije koriste se prije svega antidepresivi, a za agitaciju i spavanje se dodaju i benzodiazepini.
Antidepresivi su ljekovi koji se propisuju ljudima koji boluju od depresije. Postoji nekoliko vrsta antidepresiva i oni djeluju preko različitih neurotransmiterskih sistema mijenjajući nivo neurotransmitera (serotonin, noradrenalin, dopamin) u mozgu.
Psihoterapijske metode liječenja depresije usmjerene su na otkirvanje uzroka koji su doveli do depresivnog raspoloženja i na njihovo otklanjanje promjenom načina razmišljanja i ponašanja. Psihoterapiju depresivnih stanja uvijek treba kombinovati sa antidepresivima.
Pored ovih metoda u liječenju depresije može da se primijeni i aplikacija elektrokonvulzivne terapije za liječenje rezistentnih formi depresija i okupaciono-radna terapija.
Zaključak
Depresija je bolest koja pogađa ljude svih dobnih skupina, svih društvenih slojeva i svih zemalja svijeta i nije znak slabosti.
Depresija je ozbiljan duševni poremećaj koji se mora liječiti, posebno ukoliko stanje tuge, žalosti i potištenosti traje duže od dvije sedmice i ako remeti bolesnikove svakodnevne aktivnosti.
Depresija se može uspješno liječiti uz aktivno učešće pacijenta.
