Dr Ivana Đuković Savović,
Klinika za infektivne bolesti KCCG
Patogenetski posmatrano, hepatitis C nastaje kao rezultat infekcije jetre uzrokovane virusom C hepatitisa. U pitanju je krvlju prenosiva bolest koja u 70% slučajeva postaje hronična infekcija. Ovo je sporo progresivna bolest koja vodi razvoju ciroze kod približno 10-20% pacijenata ako se ne liječi, a za sada ne postoji efikasna vakcina. Ciroza uzrokovana hroničnim HCV-om je vodeća indikacija za transplantaciju jetre u Evropi, Sjedinjenim Državama i Japanu.
Najnoviji izvještaj SZO[1] o globalnoj epidemiji virusnog hepatitisa alarmira podatak da oko 3.500 osoba svakodnevno postane žrtva ove infekcije. Ova bolest je, kako se navodi, drugi vodeći infektivni uzrok smrti u svijetu — sa oko 1,3 miliona smrtnih slučajeva godišnje (2022), po čemu zauzima mjesto odmah nakon tuberkuloze. SZO objašnjava da je oko 83% slučajeva obolijevanja uzrokovano hepatitisom B, a 17% hepatitisom C. Najnovije globalne procjene pokazuju da oko 254 miliona ljudi u svijetu živi sa hepatitisom B, a 50 miliona sa hepatitisom C (2022).
Poseban problem u vezi s infekcijom virusom hepatitisa C predstavlja činjenica da čak 45-85 % pacijenata nije ni svjesno da je inficirano. Danas je poznato da svega 25% pacijenata sa akutnom HCV infekcijom ima simptome[2], a upravo ta asimptomatičnost HCV-a je veliki globalni zdravstveni problem.
Hronični hepatitis C je obično asimptomatski sve dok bolest ne uznapreduje. Kao ekstrahepatične manifestacije hronične HCV infekcije izvdvajaju se Hodkinov i non Hodkinov limfom, membranoproliferativni glomerulonefritis; vitiligo, pruritus, lichen planus.
Faktori povezani sa povećanom stopom progresije su: inficiranje HCV-om u starijoj životnoj dobi, muški pol, upotreba alkohola, koinfekcija HIV-om ili HBV-om, steatoza jetre, insulinska rezistencija.
Kako se dijagnostikuje?
Pozitivan nalaz serološke analize anti HCV antitijela može da znači da je osoba nekada bila u kontaktu s ovim virusom. Inficirana osoba može pobijediti ovaj virus i eliminisati ga zauvijek iz svog organizma, ali antitijela mogu doživotno ostati prisutna. Ovaj scenario se događa kod oko 20% inficiranih. U cilju dijagnostike vrše se i molekularno biološka analiza PCR HCV RNK, core Ag p22, genotipizacija, ultrazvuk trbuha, neinvazivni test biomarkerima[4], biopsija, kao i redovne laboratorijske analize (KKS, glu, ast, ALT, AST, ldh, ggt, PV, albumin, AFP).
- maja 2016. godine 194 zemlje članice Svjetske zdravstvene organizacije donijele su istorijsku odluku o eliminaciji virusnih hepatitisa do 2030. godine. Iste godine tržište farmaceutika upotpunjeno je novom generacijom pangenotipske antivirusne DAA terapije.
Liječenje
Svi pacijenti (neliječeni i prethodno neuspješno liječeni), kao i djeca starija od 3 godine, sa nedavno stečenom infekcijom ili hroničnom HCV infekcijom trebalo bi da se liječe. Cilj liječenja HCV infekcije je smanjenje: smrtnosti, ekstrahepatičnih manifestacija, oštećenja jetre (ciroza, hepatocelularni karcinom).
Da bi se smanjila prevalencija HCV infekcije ključno sredstvo u pristupu liječenju kao prevenciji je direktno djelujuća antivirusna terapija (HCV DAA). Prva linija terapije je bila interferonska, postavljena je na tržište 1984, a od tada je revizijom došlo do njene modernizacije, tj. do danas dostupne pangenotipske direktno djelujuće terapije. Ona je kod nas odobrena od strane Fonda za zdravstveno osiguranje, a sprovodi se na osnovu konzilijarnog mišljenja infektologa KCCG.
U cilju suzbijanja ove infekcije, pored liječenja simptomatskih stanja kod pacijenata, od posebne je važnosti sprovođenje ciljanog skrininga koji treba da se sprovodi kod visoko rizičnih grupa. Oboljele od hepatitis C infekcije treba, prije svega, pronaći. Hronični hepatitis C čest je u grupi IV zavisnika i ozbiljan je problem javnog zdravlja. Posebno treba obratiti pažnju na prisustvo virusa pri određivanju krvne grupe, kod dobrovoljnih davalaca krvi, trudnica, bolesnika na hemodijalizi, pri sistematskim pregledima ili pregledima u ambulantama izabanog ljekara, pri preoperativnoj obradi, u analizama bolesnika iz rizičnih grupa koji se žele testirati. Potrebno je sprovoditi anonimna testiranja pri Zavodima za javno zdravlje, vršiti obradu bolničkih pacijenata, a posebno u psihijatrijskim klinikama kod pacijenata na supstitucionoj terapiji[5].
S obzirom na kompleksnu i nespecifičnu kliničku sliku ove infekcije, nakon dopiranja do ključne populacije važno je identifikovati pristup ka pojedincu i njegovim potrebama. Kao ciljevi u procesu suzbijanja ove infekcije ističu se i pojednostavljivanje puta pacijenta, promovisanje prevencije, ali i alarmiranje doktora iz primarne zdravstvene zaštite za testiranje. Suzbijanje stigme u bilo kom segmentu dijagnostike i liječenja, takođe, ima značajan uticaj na efekte suzbijanja infekcije.
HCV infekcija se mora liječiti da bi se spriječile teške komplikacije sa smrtnim ishodom. Za ovu virusnu bolest postoje efikasni lijekovi koji mogu dovesti do rezultata ravnog izlječenju. Osnovni cilj terapije je postizanje stabilnog virusološkog odgovora (SVRa[6]) koji u 99 % slučajeva odgovara izlječenju, a predstavlja podatak da se virus ne može detektovati u krvi 12 sedmica nakon završetka terapije.
Ukoliko se pravovemeno dijagnostikuje prisustvo HCV-a, više od 95% slučajeva biva izliječeno na jednostavan način, kratkotrajno, bezbolno, bez ikakvih neželjenih efekata. Ovo predstavlja značajan napredak u liječenju jer su virusni hepatitisi ranije i do godinu i po dana liječeni interferonom sa uspješnošću do 50% i dosta neželjenih efekata. Danas je hepatitis bolest koja se liječi za 2-3 mjeseca sa ogromnom uspješnošću.
[1] https://www.who.int/news/item/09-04-2024-who-sounds-alarm-on-viral-hepatitis-infections-claiming-3500-lives-each-day
[2] Svega oko 25% zaraženih ima specifične simptome (kao što je žutica), ali veći broj njih ima nespecifične simptome kao što su: umor, mučnina, bol u stomaku itd.
[3] PPT: Edukativni sastanak HCV i HIV, Dostupnost liječenja HCV infekcije; dr Ivana Đuković Savović, Podgorica, 12.06.2024.
[4] Fibroscan
[5] Grupa pacijenata koja je bolje povezana sa zdravstvenom zaštitom.
[6] Engl. Sustained Virological Response