Oboljenja mrežnjače poput dijabetičke retinopatije (DR), dijabetičkog makularnog edema (DME) i senilne degeneracije makule predstavljaju (nAMD) vodeće uzročnike gubitka vida širom svijeta. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, gotovo 2,2 milijarde ljudi suočava se sa nekim oblikom oštećenja vida od kojih bi milijardu moglo biti spriječeno ili liječeno. U Srbiji procjenjuje se da više od 138,5 hiljada ljudi živi sa ovim oboljenjima.
Gubitak vida ne samo da značajno utiče na kvalitet života i mentalno blagostanje, već nosi značajne ekonomske posljedice. Više od 60% informacija o svijetu oko nas dobijamo upravo preko čula vida, što naglašava važnost očuvanja ove vitalne funkcije.
Osobe sa senilnom degeneracijom makule imaju kvalitet života koji je uporediv ili čak lošiji od onih koji se suočavaju sa teškim oboljenjima kao što su kolorektalni karcinom ili multipla skleroza.
Očuvanje vida ne samo da doprinosi održavanju produktivnosti i radno aktivne populacije, već sprečava pogoršanje njihovog stanja i prelazak u invaliditet što bi dalje opteretilo društvo u cjelini.
Prosječni troškovi kod dijabetičkog makularnod edema su 9000 eura
U Srbiji liječenje retinalnih oboljenja je izazovno i ograničeno u svom obimu. Sa samo jednim anti-VEGF lijekom, dostupnim preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i to za veoma ograničenu populaciju pacijenata sa DME, a bez dostupne terapije za NAMD, postavlja se pitanje o ukupnoj dostupnosti i efikasnosti liječenja. Ovaj manjak terapijskih opcija rezultira direktnim negativnim reperkusijama i pogađa ekonomske parametre.
Udruženje pacijenata “Bono vido” zajedno sa stručnjacima sa očne klinike Univerzitetskog kliničkog centra u Srbiji sprovelo je istraživanje o troškovima opterećenja dijabetičkim makulornim edemom i neovaskularnom senilnom degeneracijom makule, koje je pokazalo da prosječni troškovi iznose 9000 evra godišnje za DME pacijente liječene u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije, odnosno 5200 evra godišnje za NAMD pacijenta.
Godišnji trošak slijepe osobe sa NAMD iznosi 9000 evra
U obe bolesti indirektni troškovi, troškovi koje snosi pacijent i porodica, su relativno visoki, a među pacijentima sa potpunim gubitkom vida, apsolutna vrijednost troškova po pacijentu se udvostručuje, a struktura prelazi još više ka indirektnim troškovima.
Tako godišnji trošak slijepe osobe sa NAMD iznosi 9000 evra, 57 indirektnih i 43 odsto direktnih troškova, dok se trošak za DME osobu udvostručuje i iznosi 19000 evra, 73 odsto indirektnih troškova i 27 odsto direktnih troškova.
U svijetu standard liječenja retinalnih oboljenja čine lijekovi iz grupe anti-VEGF lekova. Medikamentno liječenje bolesti mrežnjače u Srbiji je međutim veoma ograničeno. Od 2020. godine samo jedan lijek iz grupe anti-VEGF lekova je dostupan za veoma uzku populaciju pacijenata sa DME.
Procjenjuje se da u našoj zemlji oko 75000 pacijenata boluje od oboljenja mrežnjače koji su najčešće uzročnici gubitka vida. Jasno je da je očuvanje vida naše populacije prioritet svih nas. Pravovremeno postavljanje dijagnoze i započinjanje liječenja inovativnom terapijom ključni su za očuvanje zdravlja očiju.
Kurir.rs
