Jednogodišnji Ignjat primio je vakcinu protiv malih boginja tek iz trećeg pokušaja.
Ne zato što ih nije bilo, već zato što nije bilo dovoljno pedijatara, te se na termin čekalo nekoliko nedjelja.
„Naš izabrani pedijatar radi samo četiri dana mjesečno.
„Termini se brzo razgrabe i onda čekaš sljedeći mjesec”, kaže njegova majka Jovana Jovanović za BBC na srpskom.
U Srbiji je nešto više od 1.500 pedijatara i oko 300 ljekara na specijalizaciji iz te grane medicine, što je 12 odsto manje nego prije deset godina, podaci su Ministarstva zdravlja.
Iako je zakonom propisano da jedan pedijatar i medicinska sestra „idu” na 80 djece, u Vojvodini i jugoistočnom dijelu zemlje, na jednog specijalistu je više od 1.700 djece, navodi se u Zdravstveno-statističkom godišnjaku za 2022. Instituta za javno zdravlje „Batut”.
„Globalni je trend da se njihov broj smanjuje”, kaže Jorgos Konstantinidis, predsjednik Udruženja pedijatara Srbije, za BBC na srpskom.
Posljednjih godina, mnogi pedijatri su otišli i u privatni sektor, a neki u inostranstvo, dodaje.
Do objavljivanja teksta, BBC nije dobio odgovor Ministarstva zdravlja postoji li strategija za rješavanje ovog problema.
Srbiju godišnje napusti između 500 i 600 ljekara, tvrde iz Sindikata ljekara i farmaceuta.
Duplo više posla
Kada je Ignjat u februaru napunio godinu dana, njegova majka je odlučila da zakaže termin za MMR vakcinu.
To je najraniji propisani uzrast za primanje ove vakcine, koja štiti od morbila, zauški i rubeole.
Iz Savjetovališta za djecu pri Domu zdravlja „Karaburma” rekli su joj da je zakasnila i da čeka sljedeći mesec.
Trideset dana kasnije pozvala je opet.
Ovog puta uspješno – dobili su termin, ali im je dan prije nego što će otići javljeno da je doktorka na odmoru i da dođu nedjelju dana kasnije kako bi se sa njom lično dogovorili.
„Nama i drugim roditeljima, ona je pomjerila termin za još jednu nedjelju, jer nije moglo sve da se stigne.
„Kada smo ponovo došli, pored svih nas koje je pomjerila, čekali su i oni sa zakazanim terminom, pa je opet bilo dvostruko više posla nego što je planirano po smjeni – užas”, prepričava Jovanović.
Dodaje da je baš bio period epidemije morbila.
Pun krug
Jedan od prvih pedijatara u Srbiji bio je osnivač Sekcije za dječiju medicinu Srpskog ljekarskog društva, Milenko Materni o kom je BBC ranije pisao.
Osnivanjem Univerzitetske djčije klinike, 1924. godine, stvoreni su uslovi za otvaranje katedre za pedijatriju u Srbiji.
Tada nova grana medicine sve više je dobijala na značaju, a broj pedijatara u zemlji se iz godine u godinu povećavao.
U početku su bili u većim gradovima, da bi vremenom gotovo svako mjesto dobilo bar jednog dječijeg ljekara.
Vek kasnije njihov broj se smanjuje.
Sonja Šušulić 11 godina vodi službu za pedijatriju u Domu zdravlja Vlasotince, ruralnom mjestu na jugu Srbije.
Broj djece se vremenom smanjivao, a sa njima i medicinski kolektiv, te danas u ovom domu zdravlja rade dva pedijatra i nekoliko ljekara opšte prakse.
Doktorka Šušulić u prosjeku pregleda 50 pacijenata, a pored Vlasotinca, njena služba vodi računa i o djeci iz opštine Crna Trava, ispričala je za BBC.
Ali ovaj trend primjetan je i u velikim gradovima.
Početkom aprila 2024, pojedini roditelji iz Novog Sada žalili su se na nedovoljan broj pedijatara zbog čega su neki morali da idu kod privatnog ljekara.
Prema podacima sa sajta novosadskog Doma zdravlja, u ovoj ustanovi radi 54 pedijatra, koji godišnje obave 500.000 preventivnih i 100.000 terapeutskih pregleda.
Šta je uzrok ovakvog stanja?
U Domu zdravlja „Dr Simo Milošević” beogradske opštine Čukarica pedijatara za sada ima dovoljno, ali ih je sve teže pronaći na tržištu rada, kaže Jelena Mitrović, načelnica pedijatrijske službe.
U vrijeme respiratornih infekcija pedijatar u ovom domu zdravlja pregleda i po 70 pacijenata u danu. „Posao se nije promjenio u tehničkom smislu, ali je problem što je teško da se radi korektno, a da se opet primi toliki broj djece”, dodaje.
Drugi izazov je boriti se protiv poluinformacija koje roditelji pronalaze na internetu, o čemu je BBC takođe pisao.
Jedan od uzroka osjetnog nedostatka pedijatara je zabrana specijalizacije koja je bila na snazi od 2004, navodi Jorgos Konstandtidis.
„Broj se smanjio više od očekivanog ili planiranog, jer se nije vodilo računa o starosnoj strukturi svih specijalista, a posebno pedijatara.
„Trećina je tada bila starija od 55 godina, ostali su imali oko 50, a i sada je prosječna starost pedijatara između 47 i 50, možda i više”, kaže on za BBC na srpskom.
Zabrana je ukinuta krajem 2014. godine.
Potencijalni lijek
Specijalizacija pedijatrije traje četiri godine, a kako su ukinute zabrane, Jorgos Konstantinidis kaže da bi broj pedijatara trebalo da se poveća.
„Uvedene su i volonterske specijalizacije, ali je pitanje gdje će i kako oni biti raspoređeni.
„Našem zdravstvu nedostaje strateški dokument, gdje bi se uzelo u obzir aktuelno stanje, prethodno i ono što nas eventualno čeka u narednih 20 godina i da se shodno tome donese zakon koji bi bio prilagođen onim što želimo da postignemo”, dodaje on.
Volonterske specijalizacije jesu pomogle, ali su se i ti ljekari u međuvremenu zaposlili.
Zato je važno, smatra doktorka Jelena Mitrović, da se na vrijeme isplanira dovoljan broj specijalizacije iz pedijatrije.
U aprilu je tadašnja državna sekretarka Vesna Turkolov navela da je malo ljekara zainteresovano za usavršavanje u ovoj oblasti medicine.
„Neće ljudi da rade u domovima zdravlja, vjerujte. Nude se stimulacije, nude se stanovi po lijepim manjim mjestima, ali neće niko da ide u primarnu zdravstvenu zaštitu.
„Vjerovatno smatraju da je tu veća opterećenost poslom, da je mnogo unosnije ići na neku kliniku gde je manja odgovornost – vjerovatno je sve to zajedno”, izjavila je Turkolov.
BBC News SRB