Sindrom odsutnog oca u savremenom društvu postaje sve češći fenomen. Ovaj termin se odnosi na očeve koji su fizički prisutni, ali emocionalno i psihološki odsutni iz života svoje djece. Iako su živi i zdravi, očevi koji nisu prisutni tokom odrastanja djece, kažu stručnjaci, ili nisu uspjeli da pronađu svoju ulogu u porodičnoj dinamici ili od nje bježe. Ovaj problem ima duboke korijene i značajne posljedice po porodicu i društvo u cjelini, jer očevi igraju ključnu ulogu u razvoju svoje djece i njihovoj emocionalnoj stabilnosti.
Zašto tate nisu prisutne
Postoji nekoliko razloga zašto očevi postaju odsutni. U mnogim kulturama, uključujući i balkansku, tradicionalna uloga oca je da bude hranitelj porodice. Očevi često provode mnogo vremena na poslu, što ih udaljava od porodice.
Savremeni način života donosi mnogo stresa i pritiska, što dovodi do toga da očevi postanu emocionalno distancirani, a uz to, mnogi muškarci nisu naučeni kako da izraze svoje emocije i kako da se povežu sa svojom djecom na emocionalnom nivou.
Neki očevi, takođe, jednostavno, ne znaju kako da budu uključeni u život svoje djece i osjećaju se nesigurno u svojoj ulozi.
Posljedice odsutnosti očeva
Odsutnost očeva može da ima brojne negativne posljedice po djecu i porodicu.
Djeca čiji očevi često nisu prisutni niti uključeni u njihovo vaspitanje, slobodne aktivnosti, školske obaveze i zadatke, često imaju problema sa samopouzdanjem, sklona su depresiji, anksioznosti i agresiji. Djeca bez prisutnog oca često imaju problema sa disciplinom i sklonija su konfliktima, bolestima zavisnosti, depresiji i anksioznosti.
Djeca čiji su očevi odsutni, takođe, često imaju lošije rezultate u školi i manje su motivisana za učenje.
Odsutnost oca utiče i na to kako djeca kasnije u životu uspostavljaju odnose sa drugim ljudima.
Kada se dijete rodi, prirodno je da majka preuzme glavnu brigu o bebi, posebno zbog dojenja i fizičke bliskosti koja je neophodna u prvim mjesecima života. Međutim, kako dijete raste, važno je da se briga i odgovornosti ravnomjerno podijele između oba roditelja. Greška često nastaje odmah na početku, kada se ocu, često bez loše namjere, oduzme pravo učestvovanja, a majka preuzme sve na sebe. Ovo može imati dugoročne posljedice na porodičnu dinamiku.
Očevi se osjećaju isključeno i manje vrijedno, dok majke postaju preopterećene i iscrpljene.
Očevi koji nisu uključeni u rane faze djetetovog života često se osjećaju izgubljeno i nesigurno u svojoj ulozi, a djeca koja odrastaju u porodicama gdje je jedan roditelj dominantan u brizi o njima, ne dobijaju „zdravu” sliku o tome kako porodica treba da funkcioniše, zaključuju psiholozi sa Harvarda.
Dječaci bez prisutnog oca
Odsutnost oca tokom odrastanja može imati različite posljedice na mušku i žensku djecu.
Dječaci često traže uzore u svojim očevima. Kada otac nije prisutan, dječaci mogu imati teškoća u razvoju identiteta i samopouzdanja. Nedostatak muškog uzora može da dovede do problema sa samopoštovanjem i nesigurnošću, nedostatka discipline i sklonosti delinkvenciji.
Odsutnost oca može stvoriti emocionalnu prazninu kod dječaka, što može dovesti do problema sa izražavanjem emocija i uspostavljanjem zdravih odnosa u budućnosti.
Uticaj na žensku djecu
Djevojčice koje odrastaju bez prisutnog oca često imaju problema sa samopouzdanjem i samopoštovanjem. Djevojčice čiji je tata bio odsutan mogu imati teškoća u uspostavljanju zdravih odnosa sa muškarcima u budućnosti. Nedostatak pozitivnog muškog uzora može dovesti do problema sa povjerenjem i emocionalnom bliskošću.
Odsutnost oca može dovesti i do anksioznosti i depresije, ali i problema sa uspostavljanjem i održavanjem prijateljstava.
Blic
