Autori dokumenta navode da u sistemu zdravstva nedostaju metode i alati za sistematsko prikupljanje, analizu i čuvanje podataka. Dodaju da se ne smije praviti razlika u odnosu na vlasništvo nad zdravstvenim ustanovama, da li su one javne (JZU) ili privatne (PZU)
Crna Gora nema precizan registar zdravstvenih ustanova, u većini privatnih, uz nekoliko izuzetaka, ne postoji sistematičan i organizovan način prikupljanja i čuvanja podataka, nije utvrđena i obaveza ko i kako prikuplja podatke, a ne postoji ni razmjena tih podataka s javnim sistemom, kao ni obratno.
To se, pored ostalog, navodi u Nacrtu nacionalne strategije razvoja digitalnog zdravlja za period od 2024. do 2028. godine, koji je Ministarstvo zdravlja objavilo juče.
“To dovodi do toga da uprkos tome što se vrši prikupljanje ogromne količine podataka, oni se na kraju ne mogu adekvatno iskoristiti, jer nisu u mašinski čitljivim formama pogodnim za obradu, što implicira da se ta obrada mora raditi ručno, što je skoro ekvivalent korišćenju papira i olovke”, stoji u Nacrtu.
Autori dokumenta navode da u sistemu zdravstva nedostaju metode i alati za sistematsko prikupljanje, analizu i čuvanje podataka. Dodaju da se ne smije praviti razlika u odnosu na vlasništvo nad zdravstvenim ustanovama, da li su one javne (JZU) ili privatne (PZU).
“Jer ono građaninu treba da obezbijedi kvalitet pružene zdravstvene zaštite u oba slučaja. Ova oblast je i normativno neuređena i one se moraju zakonski urediti kroz Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o zbirkama podataka u oblasti zdravstva. Od osnivanja PZU u Crnoj Gori, zdravstvene ustanove funkcionišu nezavisno jedna od druge i potpuno su odvojene od zdravstvenog sistema. Kao posljedica toga, ne postoji sistem za analizu, čuvanje i selektovanje podataka”, piše, pored ostalog, u dokumentu.
Ukazuju na to da sistemi na različitim nivoima zdravstvene zaštite, ni u JZU, ni u PZU, nisu integrisani, da je zbog toga često potrebno iste podatke za određene pacijente unositi više puta.
“Generalni zaključak je da nedostaje mnogo bolja integracija informacionih sistema, kao i to da je većina postojećih sistema prilično zastarjela, naročito kad se uzme u obzir količina podataka koja se prikuplja za mnoge pacijente”, stoji u Nacrtu strategije.
U dijelu gdje opisuju iskoristivost podataka iz informacionog sistema za statističke podatke, autori navode da se “u mnogim slučajevima generiše pogrešna statistika”.
“Na primjer, kao jedan od indikatora za kontrolu kvaliteta postoji i broj komplikacija u trudnoći kao što su šećer, hipertenzija, anemija, polihidramnion, preeklampsija (O24, O10, O99, O40…) sve su te dijagnoze na 70 odsto bolovanja i uključuju plaćanje participacije, a trudnice po zakonu ne plaćaju participaciju. Tako ljekari svima upisuju O20 (prijeteći pobačaj) pa dobijamo ogroman procenat prijetećih pobačaja s nemogućnošću izdvajanja komplikacija”, navode neke primjere.
Sistem ne prepoznaje ni sistematski pregled žena starijih od 45 godina (van reproduktivnog perioda) pa se, piše u dokumentu, svi “upisuju” u jedinu koja postoji, a to je sistematski pregled žena u reproduktivnom periodu.
Dodaju da se i podaci za dijabetičare (HBA1C) mogu izdvojiti samo “pješke” i da to podrazumijeva prelistavanje kartona i ulaženje u laboratorijske nalaze, “što otežava pregled kontrolnih indikatora za ovu bolest”.
“Jedan od indikatora za statistiku je i broj vakcinisane djece, što je slabo upotrebljivo, jer se oni broje prema izabranim pedijatrima, a značajan procenat djece nema izabranog pedijatra. Ta djeca su vakcinisana, a ovim načinom brojanja ne ulaze u statistiku. Možda bi indikator mogao da bude broj datih vakcina po kalendaru vakcinacije. Ovo su samo neki od primjera koji govore u prilog tome da sistem u upotrebi nije user friendly i u određenom broju slučajeva/dijagnoza ne pokazuje pravo stanje”, piše u Nacrtu.
Javna rasprava na Nacrt nacionalne strategije razvoja digitalnog zdravlja traje 20 dana, od dana objavljivanja.
Vijesti.me
