Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, kojima je potrebna podrška defektologa, logopeda i ostalih stručnjaka, pred brojnim su izazovima. Osim velikih izdataka jer im ove usluge nijesu u dovoljnoj mjeri dostupne u sistemu javnog zdravstva i obrazovanja, dodatan problem za sve njih predstavlja izbor stručnjaka koji će raditi sa djetetom.
Ivana Marković, mama dječaka koji koristi ove usluge, željela je da prenese svoje iskustvo ostalim roditeljima čija djeca pohađaju ili će pohađati logopedsko-defektološke, psihološke i druge tretmane u privatnom sektoru.
“Svjedoci smo da je sve više djece kojoj je potrebna stručna podrška tokom ranog razvoja, a portal Roditelji.me je nedavno pokrenuo temu o iskustvima roditelja čija su djeca korisnici tih usluga. Zanimljivo je to da sam nakon jednog mog komentara, gdje sam navela da koristimo te usluge čak pet puta nedeljno, u periodu od mjesec dana dobila nekoliko zahtjeva za praćenje od pojedinih privatnih kabineta koji svoje usluge promovišu putem društvenih mreža. Ne bih ulazila u namjere istih, ali osjećaj koji to izaziva kod mene je da smo mi, roditelji djece koja zahtijevaju stručnu podršku, neka vrsta „plijena“ i potencijalni korisnici usluga koje nimalo nisu jeftine, naprotiv“, navodi ova majka.
Smatra da ni to ne bi bio problem da nije više puta naišla na nekoretno i neprofesionalno ponašanje istih tih stručnjaka koji se nekada i sami nametnu, a nekada ih roditelji sami potraže.
“Ovo se, naravno, ne odnosi na sve jer smo oformili tim (takođe u privatnom sektoru) čijim smo pristupom i kvalitetom pružanja usluga zadovoljni i suprug i ja, a što je najvažnije, dijete. Osvrnula bih se na negativna iskustva, a to je da kada se obratite pojedinim, informišete se, sve to zvuči lijepo, na FB stranicama sve izgleda reprezentativno, ali u stvarnosti tj. na samom početku pojedini pokažu da je i ovo jedan biznis kao i svaki drugi i da onda kada njihovi kapaciteti budu popunjeni, vi kao neko ko je zatražio termin za svoje dijete niste bitni i dostojni da vas makar obavijeste da nemaju dovoljno prostora tj. termina i da makar znate na čemu ste i obratite se na neku drugu adresu kako bi isplanirali intenzivne logopedsko-defektološke tretmane za dijete“.
Kažu, kako navodi ona, „pozvaćemo vas za par dana da javimo za termine jer pravimo raspored“ i nikad ne nazovu ili se sjete nakon par mjeseci, kada roditeljima to više ništa ne znači.
„To učine kada im se uprazni neko mjesto tj. neki roditelji otkažu usluge, a oni su ipak sačuvali vaš kontakt upravo za dopunu kada njima to zatreba. Ovakve situacije su nam se desile više puta. Šta to govori? Da ne poštuju ni vas ni vaše dijete koje ne može da čeka jer je za to dijete bitan svaki dan u periodu intenzivnog razvoja. Da im nije bitno da i mi, roditelji, koji plaćamo te usluge moramo napraviti raspored aktivnosti tj. višemjesečnih i svakodnevnih tretmana za dijete, a ne samo oni kao neko ko pruža te usluge. Da nismo u mogućnosti da čekamo da vidimo kada će i da li će uopšte da pozovu kako je i dogovoreno. Stiče se utisak da se koristi činjenica da je ovaj kadar u deficitu i to na štetu djecu i njihovih roditelja. Deficit jeste u državnim ustanovama, ali ne i privatnom sektoru“, ističe Marković.
Dok se država ne pozabavi ovim pitanjem ozbiljnije, ova mama ima nekoliko savjeta za roditelje kako sadašnje tako i buduće korisnike usluga privatne prakse:
– Za novac koji dajete tražite stručnost, profesionalan i odgovoran pristup, naročito zbog toga što je vaše dijete u pitanju, a ne neka stvar.
– Edukujte se što više o problemima koje vaše dijete ima i pratite i kontrolišite rad osobe koja radi sa vašim djetetom. Ako ste nešto platili, ne znači da ćete biti zadovoljni proizvodom tj. uslugom.
– Oslanjajte se više na preporuke drugih roditelja nego na reklame putem sajtova i FB stranica. Iskustvo je najbolja preporuka.
– Kada niste zadovoljni, mijenjajte osobu koja radi sa vašim djetetom jer vaše dijete ne smije da čeka na pomoć, nemojte imati osjećaj da zavisite isključivo od nekoga.
– Obavezno provjeriti zvanje i stručnu spremu osobe sa kojom planirate tretmane za vaše dijete. Ako vam se neko predstavi kao psiholog, a vi onda saznate da taj neko nije diplomirao na odsjeku za psihologiju već ima završen neki kurs iz te grane, jasno vam je da su obmana i materijalna korist iznad svega drugog.
– Iskoristimo činjenicu da smo mala država i da se vrlo lako može doći do nekih informacija kako djeca i roditelji ne bi bili oštećeni na ovom putu koji nije nimalo lak. Uz to, neka se u pozitivnom smislu izdvoje oni logopedi, psiholozi, defektolozi itd. koji zaista svoj posao rade kako treba i imaju sve potrebne reference.
Marković ističe da se ne traže besplatne usluge privatnog sektora, ali se traži profesionalan odnos, poštovanje roditelja bez obzira na nivo obrazovanja i informisanosti.
„U prevodu, poruka pojedinim je da nam ne vrijeđaju inteligenciju. Ako imamo problem i ako su djeca u pitanju to ne znači da smo toliko slabi i slijepi da ne uočimo nepravilnosti i zauzmemo stav. Možete se reklamirati koliko god, roditelji djece koja su korisnici ovih usluga su najbolja i reklama i antireklama. Roditelji, pričajte, dijelite iskustva, dajte glas za djecu, širite svijest… Moć medija je uvijek bila velika“, poručuje Marković.
Roditelji.me
