Ministarstvo zdravlja ne odgovara na zahtjeve parova i žena kojima je neophodna donacija genetskog materijala. Zakon i podzakonska akta koji tretiraju liječenje, davanje i uvoz polnih ćelija, tkiva i embriona odavno su na snazi
Par sa sjevera Crne Gore i pacijentkinja iz Podgorice kabinetu Šima uputili su početkom septembra dopise, sa molbom da dobiju neki odgovor u vezi sa pravom iz Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji se odnosi na oplodnju doniranim genetskim materijalom.
“U skladu sa Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji, konkretno osvrćući se na članove 31 do 42 navedenog zakona, jasno je definisano pravo državljana Crne Gore na heterogenu vantjelesnu oplodnju, odnosno oplodnju sa doniranim genetskim materijalom. Kao neko ko je već dugi niz godina u postupku vantjelesne oplodnje, sa tri neuspjela procesa i dijagnozom smanjenje ovarijalne rezerve, preporuka specijalista je donacija jajne ćelije. S obzirom na to da je zakonom ovo moje pravo zagarantovano, želim da u svojoj zemlji isto i ostvarim”, navodi se, pored ostalog, u dopisu para sa sjevera.
Pacijentkinja (ime poznato redakciji) dodaje i da je nezvanično informisana da je “ostalo još svega nekoliko koraka ka konkretizovanju samog postupka”.
“A odnose se na sami transport, uvoz i čuvanje genetskog materijala, kao i da, prema zvaničnom izjašnjenju Ministarstva zdravlja iz 2023. godine, do sada nije bilo zainteresovanih pacijenata za postupak heterologne oplodnje. Mogu potpuno samouvjereno da Vas obavijestim da sada ima, kao i da moj suprug i ja nismo jedini. Kao ljekar ste i sami svjesni da je natalitet u alarmantnom padu u našoj državi već dugi niz godina, pa smatram da je ovo pitanje izuzetno značajno i prioritetno”, navodi ona u dopisu Šimunu, uz molbu da ministru zdravlja da je uputi na osobe u tom resoru “koje su spremne da se posvete ovom izuzetno značajnom pitanju”, da joj se omogući prijem, “kako bi se ova procedura konkretizovala, a ne ostala na pukom dopisivanju i prebacivanju odgovornosti”.
Druga pacijentkinja u dopisu koji je istog dana upućen kabinetu Šimuna, takođe ukazuje na to da zahtjev adresira lično, jer u resoru zdravlja niko nije u mogućnosti da joj pruži “ni adekvatnu informaciju, a kamoli rješenje”.
Ona dodaje i da je u kontaktu sa nekoliko inostranih klinika, kao i sa najvećom evropskom bankom sperme dobila različita uputstva na koji način Crna Gora može “da kreira jasne i konkretne zakonske procedure za donaciju i distribuciju genetskog materijala”.
“Molim Vas da, ukoliko već ne postoji osoba u Vašem resoru koja se bavi ovom problematikom, odredite nekoga kod koga bi bio moguć što hitniji prijem sa zainteresovanim pacijentima, a u cilju preduzimanja konkretnih akcija u rješavanju ovog problema. Motivisana uspjesima koje ste ostvarili, kao što je omogućena kadaverična transplantacija bubrega za pet pacijenata godišnje, vjerujem i očekujem da ćete na isti način pristupiti i ovom problemu, s obzirom na to da je u ključnim djelovima već jasno definisan, te da je potrebno samo još nekoliko završnih koraka”, navodi se u dopisu. Donacija polnih ćelija, tkiva i embriona dozvoljena je još 2009. godine, tada prvim zakonom koji je tretirao liječenje neplodnosti.
Krajem 2021. godine u Skupštini je izglasan novi, aktuelni Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, kada su poslanici većinom glasova podržali i Predlog zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju.
Iako je rok za donošenje podzakonskih akata bio šest mjeseci, tek krajem prošle i početkom ove godine Ministarstvo zdravlja donijelo je više (osam) pravilnika koji se odnose na Zakon o MPO. Tada su prvi put i podzakonskim aktom definisani način i uslovi za procjenu podobnosti i odabir davalaca, kao i vrste laboratorijskih testiranja kroz koja moraju da prođu.
Pravilnik objavljen u Službenom listu 16. januara (5/2023) kaže da je “davalac polnih ćelija lice koje dobrovoljno i bez materijalne koristi daje svoje polne ćelije (jajne ćelije, odnosno spermatozoide) radi upotrebe u postupku MPO kod drugog lica”. Propisi kažu da žena može biti davalac ako ima 21 do 33 godine, dok muškarac ne smije biti stariji od 40. Davaoci mogu biti i stariji od propisane starosne granice, “u slučaju ako na raspolaganju nema polnih ćelija dobijenih od tih lica”.
Takođe, davaoci mogu donirati polne ćelije u samo jednoj zdravstvenoj ustanovi koja obavlja postupke MPO u zemlji, ženama je dozvoljeno da doniraju ukoliko nisu više od dva puta prošle kroz postupak MPO.
Davaoci, pored ostalog, prije donacije ne smiju 12 mjeseci biti podvrgnuti tetoviranju. Za muškarce je neophodno da imaju normalan nalaz spermograma, a žene nalaz rezervi jajnih ćelija. Davaoci ne mogu biti osobe koje boluju od hroničnih bolesti. Uslov da davalac ne može biti osoba koja je imala homoseksualne odnose u posljednjih pet godina je, nakon pisanja “Vijesti” i inicijative LGBTIQ organizacija, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ocijenio je kao diskriminatorski po osnovu seksualne orijentacije. Ombudsman je na isti način cijenio i navode u pravilniku kojim se detaljnije opisuju uslovi u kojima žena bez partnera može da se na teret države ostvari kao majka. Originalno, pravilnik je to pravo osporavao ženi koja je zaključila istopolno partnerstvo, ali je nakon mišljenja Zaštitnika, i taj pravilnik korigovan.
Kao pravilnik koji se odnosi na donacije, i Pravilnik o bližim uslovima za uvoz polnih tkiva, polnih ćelija i embriona objavljen je u Službenom listu 16. januara. Uvoz se, prema Zakonu o MPO, dozvoljava ako se polna tkiva, ćelije i embrioni, ne mogu obezbijediti u Crnoj Gori. Uvoz se, kada se dozvoli, dozvoljava iz ovlaštenih zdravstvenih ustanova, odnosno banki ćelija i tkiva. Zahtjev da joj se dozvoli uvoz u Crnu Goru, podnosi zdravstvena ustanova koja obavlja postupke MPO.
Vijesti.me