Trovanje lučkih radnika u Baru je alarmantno, i institucije su morale ozbiljnije reagovati, rečeno je u emisiji “Okvir” večeras na TVCG. Poručeno je da država mora graditi kapacitete da adekvatno odgovori na ove pojave i maksimalno zaštiti zdravlje građana. Tema emisije je otkad su građani izloženi teškim metalima i zašto se ćutalo.
Gosti emisije su Milan Gazdić, direktor Agencije za zaštitu životne sredine, Miroslav Radoman, direktor operative Port of Adria, Ratko Stanisavljević iz sindikata Port of Adria, Zoran Martinović iz sindikata Port of Adria, Borko Bajić iz Instituta za javno zdravlje i Slavena Vuković, ekološka inspektorka.
Predsjednik sindikata Port Of Adria Ratko Stanisavljević je rekao da o svemu ne bi ništa znali da kompanija nije pokrenula provjere, a pritom nema nijedne ustanove u zemlji koja bi mogla da im pruži jasnu informaciju o stepenu izloženosti.
“Mi smo nakon prvih testova slali razna pitanja, dopise, nadležnim državnim institucijama. To je radila i kompanija, odgovora nije bilo. Tek kada se u medijima pojavila informacija o većoj koncentraciji olova u krvi od dozvoljene, mediji su počeli da to podižu na veći nivo. Mi kao sindikat smo izdvojeni 2009. godine, od dijela Luke, i nismo bili upoznati sa procedurama kontrole. U luci sam 28 godina, i računali smo da sistematski pregledi uključuju i testove na olovo. Radio sam i ranije na tom terminalu ispod Volucije. Nalazi su završavali u kartonu”, rekao je Stanisavljević.
On je potvrdio da nije bilo nikakvih specifičnih pretraga vezanih za olovo, iako bi to trebalo uzeti u obzir s obzirom na prirodu poslova kojima se bave.
Martinović je izjavio da poslodavac donosi odluku o testiranju, a zaposleni se mogu privatno testirati, ako to žele.
“Čekam da vidim za druge. Lično nemam direktan kontakt s tim dijelom luke, pa me zasad ne interesuje da se testiram. Moj posao nije da se bavim istovarom cinka, ali ako poslodavac odluči, testiraću se. Cijelo vrijeme sam bio ubijeđen da pregledi uključuju i testove na prisustvo teških metala, jer to radimo od 2017. godine. Kada je poslodavac pokrenuo vanredni pregled, tada sam saznao da nemamo laboratoriju za te vrste analize. Srećom, laboratorija je otvorena u Baru, i poslodavac je uradio ono što je zakonska obaveza. Po dobijanju tih nalaza, prije tri sedmice, kada smo vidjeli te rezultate, ljudi su bili zbunjeni. Ako vam je gornja granica 28, a vidite 119, ne znam kako da se čovjek osjeća u tom trenutku. Kada su ljudi pitali gdje da se obrate, dobili su odgovor – kod izabranog doktora. Nismo saznali ništa, a medicina rada kaže da su im ruke vezane. Ja sam tražio stručno mišljenje jer ne znamo ima li iko u Crnoj Gori ko je stručan za to. Slučaj je prijavljen Institutu za javno zdravlje, a jedan kolega je dobio uput za konzilijum za inostrano liječenje. Na sastanku smo saznali da niko nije sumnjao u nalaze. Gornja granica za olovo je 28 mikrograma po litru. Kada su nalazi objavljeni na Facebooku, krenula je buka. S pravom”, rekao je Martinović.
On je objasnio da je, kada je sve objavljeno u medijima, medicina rada pozvala šest ili sedam ljudi sa najvećim vrijednostima i organizovala njihov prevoz iz Bara ka KBC-u.
“Već su imali spremne papire i dobili upute za Beograd. Kako je moguće da medicina rada nije reagovala ranije, a onda nakon objave u medijima sve može”, rekao je Martinović.
Bajić je pojasnio da Pravilnik o izloženosti hemijskim materijama tretira granice samo u vazduhu. Postoji, kako je rekao, usklađenost s evropskom direktivom o zaštiti na radu, u kojoj je granična vrijednost definisana na 700 mikrograma po litru.
“Evropska direktiva je revidirana i odlučeno je da se koncentracije smanje pet puta, na 150 mikrograma po litru. To još nije primijenjeno u svim zemljama EU, ali pretpostavljam da je ta informacija poznata. Zaštita radnika je odgovornost više institucija”, rekao je Bajić.
Na pitanje šta se dešava s čovjekom koji se kontaminira, rekao je da svi imamo manje koncentracije olova u organizmu jer je 2011. godine regulisano njegovo prisustvo u gorivu.
“Nažalost, u EU se koncentracije kreću do 40 mikrograma. Imamo i gradove poput Pljevalja, gdje su korišćene materije koje sadrže teške metale, uključujući arsen. U toksikološkom profilu, olovo i živa su najopasniji, ali i arsen može izazvati mnogobrojne teškoće. Olovo ima kancerogeni potencijal. Ne samo građani, već i institucije treba da budu svjesni toga. PM čestice također utiču na zdravlje i imaju kancerogeni potencijal”, rekao je Bajić.
On je rekao da su djeca i trudnice najugroženiji od djelovanja olova, i to može da izazove teške posljedice.
“Dugoročno, kod ljudi koji su profesionalno izloženi, to dovodi do poremećaja neurološke prirode, do poremećaja ponašanja, i druge stvari. Kada olovo uđe u organizam, ide u ciljane organe, mozak, jetra i bubrezi. Imamo stabilan i reaktivan dio. Može da dovede do anemije, ali i povećanog pritiska, kasnije i moždanog udara”, rekao je Bajić.
Nivo tačnosti testova u labaratoriji, kaže, stiče se akreditacijom, što je jasan proces.
Gazdić je rekao da građani nemaju brige što se tiče kvaliteta vazduha u Baru. Kako je rekao, svi rezultati pokazuju da je za tri godine kvalitet vazduha najbolji baš u Baru.
“Mjerenja se vrše 365 dana u godini. Sve je u okviru dozvoljenog. Apel da se ne šeta u prostoru u Luci Bar tiče se industrijske zone. To je mirko lokacija i to je radna lokacija. Tu su zabilježeni podaci koje smo iznijeli nedavno, a tiče se povećanog prisustva olova i arsena. U granicama je dozvoljenog ali je povećano. Nivo arsena je povećan deset puta. Dobili smo podatke od Luke Bar i Port of Adria o tome, i kontaktirali CETI radi potvrde tačnosti. Kada smo dobili potvrdu, informisali smo ekološku inspekciju i nadležni sekretarijat barske opštine, za životnu sredinu”, rekao je Gazdić.
Vazduh, kako je rekao, utiče na zdravlje čovjeka, i zaštita je definisana posebnim zakonom.
“Član 52 tog zakona određuje ovlašćenja inspektora. Inspektori očekuju od nas postupak štete u životnoj sredini, a mi ne vodimo po ubrzanoj proceduri postupak koji se tiče vazduha”, rekao je Gazdić.
Kako je rekao, agencija po zakonu o vazduhu ima ulogu monitoringa, i poslala je redovno obavještenja o stanju u Baru.
U emisiji je problematizovano da li je neko od zaposlenih u barskoj opštini čitao mejlove, i je li moguće da se neko tako igra ljudskim životima.
Vuković je rekla da su podaci dostavljeni Opštini Bar, i Port of Adria i Luka Bar su dostavili sva svoja mjerenja preko akreditivanih labaratorija, i to je dobio i nadležni sekretarijat barske opštine.
“Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da je su obavještenja poslata”, rekla je Vuković.
Ona je rekla da je pažljivo davala izjave o ovom pitanju, ističući da inspekcija odgovore nije dobila i da od maja 2023. godine nije dobila rješenje.
“Zvanično nijesmo dobili ništa, ali jesmo informacije telefonom. Kao inspektorka, uradila sam sve a agencija je odlučila da stvari rješava preko medija. Umjesto da se fokusiraju na inspekciju”, rekla je Vuković.
Ona je rekla da Luka Bar i Port of Adria postoje decenijama, i mjerenja koja se rade na tom prostoru tiču se kvaliteta ambijentalnog vazduha.
“Podnijela sam krivičnu prijavu ODT Bar protiv Luke Bar. To je urađeno 5. februara 2024. godine. Odgovora nema”, rekla je Vuković.
Radoman je naglasio da je menadžment Port of Adria kao mjeru imao kontrolu prisustva teških metala u krvi kod zaposlenih. Međutim, labaratorija koja je to mogla da radi otvorena je u Baru, i otkriveno je ono o čemu je javnost već informisana. Nalazi su, dodaje, poslati i klinici u Berlinu.
“Nalazi se rade kako bi se ustanovilo da li kod zaposlenih ima organa u kojima se, da kažem, skladište teški metali. Kontigent oko 20 radnika, već su poslati u Berlin, biće i ostali, a menadžment je odlučan da svi budu testirani i da se preduzmu sve mjere”, rekao je Radoman.
Inspekcija rada je, kazao je, potvrdila ono što je kompanija uradila – da se zatvori skladište gdje se pojavila kontaminacija. Radi se, kaže, i redovna procjena rizika.
“Inspekcija rada i druge su dolazile više puta”, kazao je Radoman.
On je objasnio da 90 odsto rude dolazi u to skladište sa Kosova, ali i manji dio iz Pljevalja i BiH.
“Mi smo ispunili zakonske obaveze. Nama je zdravlje radnika na prvom mjestu, Pitanje kako su reagovale institucije je pitanje za njih”, rekao je Radoman.
Portal RTCG
