Aleksandra Vojvodic, spec. psihologije
Prve asocijacije na novogodišnje praznike jesu bogate trpeze, vesele boje, putovanja, odmor i radost. Ali, praznični period može biti izvor neprijatnosti i rizika po naše mentalno zdravlje. U nastavku ovog teksta bavićemo se upravo psihološkim izazovima praznične sezone.
Postoji mnogo razloga zbog kojih praznični period može predstavljati izvor stresa. To može biti pritisak poslovnih rokova uoči praznika, izostanak odmora, finansijske poteškoće, ponovni susreti sa porodicom ili pak odsustvo bliskih ljudi i usamljenost. U nekim situacijama praznični period za nas može bit i period gubitaka, tuge i žalovanja.
Svjetska istraživanja pokazuju da preko 80% ljudi osjeća stres tokom praznika a polovina da je njihov nivo stresa veći od onog uobičajenog. Takođe, osobe koje već imaju izazove sa mentalnim zdravljem smatraju da se njihovo stanje tokom praznika pogoršava. Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da praznici dolaze i osim poklona donose i pritisak, (ne)realna očekivanja, i stres.
Šta najčešće uzrokuje stres tokom praznika?
Finansijski pritisak
Kaže se da su finansijski pritisci sjenka praznika. Bilo da je riječ o pretjeranom trošenju koje donosi odložene posljedice ili finansijskim ograničenjima, finansije mogu donijeti i prazničnu anksioznost usljed potrebe da ispunimo očekivanja ili da ispratimo aktuelne trendove. U ovom segmetu važno je prisjetiti se da životne okolnosti nekad mogu da nas spriječe da praznike provedemo na način na koji želimo i da je to u redu. U redu je da nekad imamo druge prioritete i da stvari posložimo drugačije.
Društvena očekivanja
Društvena očekivanja su neizgovorena pravila po kojima postupamo kako bismo se osjećali prihvaćeno, poželjno i dobrodošlo. Ona nisu nužno negativna, ali mogu to postati ako su suviše rigidna i usmjerena samo u jednu krajnost. Očekivanje da sve bude idelno, bez greške i sa puno radosti – prototip je praznične atmosfere. Svako odstupanje od toga na nesvjesnom nivou nama šalje poruku da nećemo biti “u trendu”, da ćemo biti odbačeni i u krajnosti budi nam osjećaj da nismo dovoljno dobri i adekvatni. Iz tog razloga, nije loše napraviti malu pauzu prije nego što iznesemo zaključke o sebi samo na osnovu toga kako provodimo praznike. Ako to činimo, pravimo kognitivnu grešku poznatu pod nazivom “generalizacija”. To takođe činimo i u drugom pravcu: kada zaključujemo o drugima samo na osnovu onoga predstavljenog na društvenim mrežama ili onome kako provode praznike.
Porodični odnosi
Toplina, bliskost i mir. Zvuči primamljivo zar ne? Ipak, u realnosti porodica nije uvijek izvor ovih pozitivnih emocija i doživljaja. Ponovni porodični susreti mogu donijeti stres čak i u idealnim uslovima. Ukrštanje više rutina, navika i stilova života – svakako može biti stresno. Nekad će povratak u šire porodično okruženje zahtijevati vraćanje u stare obrasce, ponovno postavljanje granica a ponekad i konflikt. Ako se vraćate porodici a prepoznajete rizike ovog tipa, ne bi bilo loše podsjetiti se da je u redu, onda kada se vraćamo na “stara mjesta”, da osjećamo emocije koje nisu prijatne. Te emocije ne moraju nužno da pokvare naše praznike, pa možemo odlučiti da se ovih praznika fokusiramo na one pozitivne aspekte, uz postavljanje granice do kojih nam je ugodno i u redu biti dio zajednice.
Usamljenost i samoća
Usamljenost nije odsustvo drugih ljudi, već odsustvo ljudi koji nas vide, i koji nas takvim kakvi jesmo – vole i prihvataju. Sa druge strane, samoća je odsustvo drugih ljudi u fizičkom smislu. Samoća ne mora biti neprijatna, dok usamljenost uvijek jeste. Ipak, biti sam ili usamljen tokom praznika često je teško i neugodno. Ovakva okolnost može povrijediti naše biće koje se osjeća nedovoljnim da bude u društvu drugih. Iz tog razloga važno je prisjetiti se da možete ponjegovati sebe i sami učiniti da vam bude ugodno, kao i da ste vrijedni i onda kada praznike provodite sami.
Na kraju, praznici ne moraju da budu savršeni da bi bili lijepi. Važno je neprijatna osjećanja, neugodne situacije kao i okolnosti koje su trenutno nepovoljne – sagledati kao sastavni dio ljudskog iskustva. Postavljanje realnih očekivanja, usmjeravanja na pozitivne aspekte i samonjega mogu olakšati izazovne periode. Dozvoljavanje da imamo svoj ritam i tempo, kao i svoj način – uprkos društvenim očekivanjima, može smanjiti pritisak koji osjećamo.
