Savremeni pristupi u liječenju hronične venske i hemoroidalne bolesti predstavljeni na simpozijumu u Podgorici
Hronična venska i hemoroidalna bolest ─ ne zanemarujte!
Hronične venske bolesti svakako spadaju u najzastupljenije dijagnostičke domene. Budući da veliki procenat oboljelih zastupa koncept samoliječenja jasno je zašto ne postoji precizna procjena obuhvata populacije ovim zdravstvenim problemima, ali je to razlog za edukovanje populacije o ovim temama. Upravo takav „javni čas” predstavljao je simpozijum koji je u organizaciji Medikala i farmaceutske kompanije Servier realizovan u Podgorici 27-og novembra.
Ovom prilikom subspecijalisti vaskularne i digestivne hirurgije KCCG-a govorili su o hroničnoj venskoj bolesti, hemoroidalnoj bolesti i savremenim pristupima u njihovom liječenju.
Nelagoda u krstima, bol (intenzivniji bol kod tromboziranih hemoroida), svrab i krvarenje, neki su od karakterističnih znakova nimalo prijatne hemoroidalne bolesti. Dr Aleksandar Kujović, specijalista opšte, subspecijalista digestivne hirurgije iz KCGG-a, objasnio je da opisani simptomi nastaju kao reakcija na pojavu vaskularnih jastučića u submukozi analnog kanala suspendovanih longitudinalnim vezivnim tkivom, glatkim mišićima i elastičnim vlaknima.
Problemi uzrokovani hemoroidima prisutni su u čak oko 11% populacije, sa najčešćim javljanjem kod osoba starosti 45-65 godina. Svaka druga osoba bar jednom će u životu osjetiti problem vezan za hemoroide, koji će zahtijevati neki vid terapije. Svaki treći pacijent sam sebi je doktor. Od onih koji se odluče da potraže savjet ljekara prođe 9 ili više mjeseci do tog momenta. Svaki četvrti pacijent makar još jedanput osjeti iste tegobe sa srednjim vremenom ponavljanja od 7 mjeseci u slučaju konzervativnog tretmana do dvije godine kod operisanih pacijenata.
Osnovni patoanatomski supstrat hemoroidalne bolesti, objašnjava dr Kujović, jeste slabost potpornog vezivnog tkiva koja dovodi do uvećanja i distalnog pomjeranja hemoroidalnih čvorića. Ovo dovodi do prepunjenosti venskih sudova, venula i kapilara krvlju, do slabijeg tonusa venskih sudova, pucanja vena i povećane permeabilnosti kapilara, što dalje dovodi do aktivacije leukocita, oslobađanja inflamatornih medijatora, pa u krajnjem možemo reći da se u osnovi ove bolesti nalazi inflamatorni proces na nivou venske cirkulacije.
Farmakološka terapije usmjerena je, kako navodi dr Kujović, na tretman posljedica bolesti. Preparati za lokalno djelovanje obično sadrže kortikosteroide, dok je kauzalna terapija usredsređena na vraćanje tonusa venskih sudova i smanjenje permeabilnosti kapilara.
Faktori rizika za razvoj hemoroidalne bolesti su: neredovno pražnjenje odn. hronična opstipacija ili dijareja, dugotrajno sjedenje, pogotovu dugotrajno zadržavanje na WC šolji prilikom defekacije, poremećene navike u ishrani, trudnoća ili neki drugi uzrok abdominalnog pritiska. Generalno, uzročnici mogu biti: sedentaran način života, manja fizička aktivnost i faktor nasljeđa.
Krvarenje, kao jedan od najzastupljenijih simptoma ove bolesti, može se javiti u bilo kom stadijumu bolesti. Poseban značaj pri dijagnostici, po dr Kujoviću, ima pažljivo uzeta anamneza. Liječenje se, kako objašnjava, uvijek započinje nefarmakološkim mjerama: redovna fizička aktivnost, smanjenje tjelesne težine, promjena dijetalnih navika u smislu povećanja unosa hrane bogate biljnim vlaknima, poboljšanje analne higijene, kraće zadržavanje na WC šolji, izbjegavanje sjedenja, hrane i ljekova koji izazivaju dijareju. U farmakološkoj terapiji primjenjuju se lokalna i sistemska terapija.
Dr sci. med Miljan Zindović, specijalista opšte i abdominalne hirurgije iz KCCG-a, objasnio je ovom prilikom kako funkcioniše liječenje hemoroidalne bolesti primjenom mikronizovane prečišćene flavonoidne frakcije. U pitanju je kombinacija flavonoida sa dominantnim diosminom i hesperidinom. Ova frakcija ima višestruko dejstvo: venotonsko, vaskuloprotektivno, antiinflamatorno i antiedematozno. Primjenom ove formule, kako je objasnio dr Zindović, redukuje se venska rastegljivost i štite krvni sudovi time što se normalizuje permeabilnost kapilara i povećava kapilarni protok.
Mikronizacija podrazumijeva brže djelovanje u odnosu na ostale preparate. Njenom primjenom značajno bivaju smanjeni bol, krvarenje i analni iscjedak, a poboljšano je i opšte stanje pacijenta. Postoji značajna razlika u efikasnosti u odnosu na druge načine liječenja i preporučuje se u svim gradusima hemoroidalne bolesti. U postoperativnom periodu značajno je smanjeno krvarenje i ubrzan oporavak, a smanjuje se i učestalost recidiva.
Samo 1 od 4 pacijenta konsultuje se sa ljekarom!
Perica Maraš, specijalista opšte, subspecijalista vaskularne hirurgije KCCG-a, navodi da hronična venska bolest odn. insuficijencija predstavlja dominantno bolest ženske populacije. Čak 70-80% populacije koja pripada ovom entitetu ženskog je pola. Dr Maraš upozorava da se svega 1 od 4 pacijenta konsultuje sa ljekarom vezano za ovo stanje. Hronična venska bolest predstavlja medicinski entitet koji najčešće nastaje nakon dugotrajnih venskih tromboza i površinskih upalnih vena odn. tromboflebitisa. Dosta često, zahvaljujući zanemarivanju liječenja, bolest obuhvata i tromboflebitis dubokih i površnih vena.
Hronična venska bolest je poznata još od Hipokrata, a on ju je opisao kao stanje koje obara sa nogu. Pacijenti u terminalnim fazama bolesti zaista tako djeluju.
10% venskog protoka pripada površinskim, a ostalo dubokom venskom sistemu. U osnovi venske insuficijencije leži bolest venskog zida i bolest valvularnog aparata. To, kako objašnjava dr Maraš, uslovljava i povećanje venskog pritiska pa se nekada ovo stanje naziva hronična venska hipertenzija.
Slab protok krvi ka srcu i zastojne promjene predstavljaju uzroke ovog stanja. Oštećenje zidova i venskih zalistaka dovode do venske staze i simptoma bolesti. Sve ovo posljedica je inflamacije koja dovodi do oštećenja zida valvule, varikozinih vena i sl., a pojava propustljivosti na kapilarnom nivou uslovljava pojavu edema, trofičkih promjena na koži i ulkusa koji nekada ne mogu ni doživotno zarasti.
Simptomi hronične venske bolesti: noćni grčevi (15%), težina u nogama, otečene noge (37%), pogotovu od koljena nadolje (oko 50%), bol (oko 40%). Na bolest mogu ukazati i: bol i otok, spider vene, varikozne vene, oticanje gležnjeva, trofičke promjene na koži, pigmentacija, ulkusi.
Dijagnostika hronične venske bolesti podrazumijeva dobru anamnezu i klinički pregled. Terapijske opcije su: medikamentozna, prvenstveno pročišćena mikronizovana frakcija bioflavonoida, antitrombocitna, antikoagulantna terapija, a po potrebi i antibiotska terapija. Primjena medikamentozne terapije vrši se komplementarno sa kompresivnom terapijom. Primjena diuretika, kako objašnjava dr Maraš, nije indikovana, a topikalna terapija ima samo lokalno dejstvo, bez uticaja na liječenje bolesti.
Terapijske opcije u liječenju hronične venske bolesti opisao je prim. mr sci. med. dr Davor Musić, specijalista opšte, subspecijalista vaskularne hirurgije KCCG-a. Ističući prirodno porijeklo mikronizovane bioflavonoidne formule koja se primjenjuje u medikaciji ovog zdravstvenog domena, dr Musić je objasnio da izvor hesperidina u stvari čini podvrsta nezrelih narandži (lat. Rutacea aurancia). Plodovi ove biljke suše se na suncu dvije nedjelje i iz njih se ekstrahuje hesperidin.
Glavnu komponentu mikronizovane bioflavonoidne prečišćene frakcije čini diosmin. Mikronizovana prečišćena frakcija flavonoida sadrži 5 komponenti od kojih je oko 90% diosmina a 10% ostalih. Ipak, upravo u njihovom sinergističkom dejstvu nalazi se ključ terapijskog uspjeha. Dr Musić je s tim u vezi ukazao na podatke o uspjehu nakon 3 mjeseca od uzimanja terapije u regulisanju refluksa vena kao i na značajno poboljšanje simptoma bola i grčeva već na prvom pregledu nakon primjene ove forme liječenja. Dokazana je, kako je objasnio, značajna prednost u efikasnosti u odnosu na običan diosmin.
Ilustrujući podatke o ovom vidu liječenja dr Musić je naglasio da je hronična venska bolest ozbiljan sistemski problem kod svakog pacijenta i da zahtijeva efikasan tretman u redukciji simptoma kako bi se pacijent oslobodio tegoba, da se ne bi došlo do komplikacija i da bi se poboljšao kvalitet života u svim sferama. On je naveo da mikronizovana prečišćena frakcija flavonoida ima daleko najviše preporuka u smjernicama u većini časopisa u odnosu na sve venotonike u terapiji hronične venske bolesti. To je razlog zašto se preporučuje kao terapija izbora kada je u pitanju medikamentozna terapija. Zaključujući da medikamentozna terapija ima svoje mjesto, te da njena primjena ne može da škodi osim u slučaju alergije na neku od komponenti lijeka, dr Musić je naglasio da osnovnu terapiju čini kompresivna.
Za rešavanje rana nastalih kao komplikacija hronične venske bolesti, najbolje se pokazala kombinacija medikamentozne i kompresivne terapije. Najvažnije je utvrditi etiologiju ulkusa: da li je venski ili arterijski, postoje li komorbiditeti i sl.
Anita Đurović