Ass. dr sci med Marko Aleksić, spec. ortopedije sa traumatologijom, spinalni hirurg Institut za ortopediju Banjica
Ne postoji čovjek koji u nekom trenutku svog života nije osjetio bol u lumbalnom dijelu, odnosno bol u donjem dijelu leđa, kao i bol u vratu ili između lopatica, odnosno srednjem dijelu kičmenog stuba. Međutim, uzroci bolova u kičmi, pa samim tim i u zglobovima, su raznoliki, a kako vrijeme prolazi i kako smo stariji, tako je sve veća šansa da osjetimo ovu vrstu bola.
Međutim određenim načinom života, nažalost možemo i ubrzati pojavu bolova – profesije koje zahtijevaju dugotrajno i nepravilno sjedenje, povećana tjelesna težina, fizički napor tokom samog rada, kao i povrede u toku života mogu tome doprinijeti. S obzirom da moderan život podrazumijeva sve više sjedanja, kao i da se sve više poslova radi u sedalnom položaju, možemo reći da danas svi pripadamo rizičnoj grupi za raniju i češću pojavu ove vrste bolova.
Karakteristike bola u kičmi i zglobovima
Svjetska statistika govori da više od 80% populacije u jednom trenutku u svom životu doživi neku vrstu bola u lumbalnom, slabinskom dijelu kičme. Pacijenti tada obično pokušavaju da uzimaju ljekove na svoju ruku, bez preporuke ljekara. Tek kada utvrde da samoterapija ne pomaže, zakažu pregled kod ljekara. Iako ne postoji precizna statistika, možemo zaključiti da najčešće prođe par mjeseci od nastanka bola, tj. prvih simptoma do javljanja ljekaru. Tada već govorimo o postojanju hroničnog bola.
Pacijent treba da prođe pregled u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, tj. domu zdravlja, gdje će od svog izabranog ljekara opšte medicine dobiti inicijalnu terapiju. Ukoliko se tegobe smanje uz pomoć nesteroidnih antiinflamatornih ljekova (NSAIL), nisu bile povezane sa nekim značajnijim nalazom na magnetnoj rezonanci i ne uzrokuju ozbiljan funkcionalni poremećaj, liječenje dalje nastavlja izabrani ljekar. Na ovaj način može biti riješeno više od 70% svih akutnih bolova. U suprotnom, ukoliko bolovi zaostaju ili postoji ozbiljan funkcionalni poremećaj, pacijent se upućuje na pregled kod spinalnog hirurga.
Hroničnan bol je ozbiljan, ne samo fizički već i psihički problem i postoji direktna povezanost između hroničnog bola i depresivnih poremećaja. U takvim situacijama, uvijek savjetujemo da se u liječenje uključi i neuropsihijatar ili psihijatar, jer i pored svih naših napora, bolovi dugo traju i naravno da utiču na kvalitet života i psihičko stanje pacijenta.
Liječenje bolova u kičmi i zglobovima
Prva linija odbrane jesu nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL), koji se moraju primjenjivati duži vremenski period, a ne samo nekoliko dana. U okviru samo par dana korišćenja ljekova pacijent ima trenutno umirenje bolova, dok uzimanjem na duže staze ti isti ljekovi mogu imati i izlječivi efekat. Na taj način ne liječimo samo simptom, već i uzrok – inflamaciju odnosno zapaljenje, bilo da su u pitanju nervi ili zglobovi kičme, hrskavice i kosti.
Gotovo svakom pacijentu preporučujem aceklofenak zato što objedinjuje najbolje od ljekova koji su nam do sada bili poznati: što se tiče dejstva i snage protivupalnog odgovora, odgovara diklofenaku, ali je u pogledu bezbjednosti sličan ibuprofenu, koji je do sada bio poznat kao lijek sa najmanje neželjenih dejstava. Dakle, aceklofenak je unikatan lijek koji nam daje adekvatan odgovor ne samo na bol već i na inflamaciju, a sa najnižim stepenom neželjenih dejstava. Upravo ove osobine lijeka, a prije svega njegova bezbjednost, nam dozvoljavaju da ga primjenjujemo na duže staze, najmanje 2-3 nedjelje, uz adekvatnu zaštitu želuca.
Dugotrajna upotreba analgetika zbog bolova u kičmi i zglobovima
Kada pacijenti imaju veoma teška bolna stanja, uvodi se i kortikosteroidna terapija koju treba minimalno koristiti jer ima jedan dobar efekat – umanjenje upale, ali i sedam negativnih dejstava, te moramo voditi računa o balansiraju pozitivnih i negativnih dejstava. Dakle, pacijentu svakako treba pomoći, ali imati na umu i potencijalnu štetu kortikosteroidne terapije. Upravo tada do značaja dolazi uloga nesteroida koji mogu da se primjenjuju praktično godinama uz kraće pauze i uz, naravno, uvođenje zaštite za želudačnu sluznicu. Prilikom započinjanja ovakve terapije, treba uzeti detaljnu anamnezu u smislu kardiovaskularnih tegoba pacijenta, kao i prethodnog oštećenja želuca. Ukoliko na ovaj način odaberemo pacijenta, a u skladu sa preporukama, on praktično može biti na dugogodišnjoj terapiji antiinflamatornim nesteroidnim ljekovima. Takva terapija donosi pozitivne zdravstvene efekte čak i kod pacijenata koji imaju indikaciju za hiruško liječenje, ali i onih koji su već operisani.
