Jurgen Klop, bivša premijerka Novog Zelanda i teniserka Naomi Osaka samo su neke od javnih ličnosti koje su se povukle sa svojih pozicija uz priznanje da više ne mogu, da su doživjeli burnout i da više nemaju snage da nastave. Priznanje i povlačenje su najbolje što može da vam se dogodi u ovoj situaciju, dok stvari sasvim ne izmaknu kontroli.
Ali mnogi se danas osjećaju iscrpljeno.
Više ne postoji jasna granica kada vaš posao počinje, a kada se završava, za mnoge je njihovo radno mjesto mnogo više od mjesta na kome zarađuju svoju platu, jer plata za uspješne i ambiciozne više nije dovoljna, potreban je i status i moć.
Statistike pokazuju da čak trećina odraslih zaposlenih ljudi osjeća iscrpljenost.
Šta nas navodi da se osjećamo tako iscrpljeno? I kako možemo da postanemo otporniji?
Razlika između iscrpljenosti i sagorijevanja?
Ljudi su iscrpljenost shvatali kao problem još u drevnoj Kini. Manjak energije i umor mogu da traju mjesecima, ali oni i dalje nisu ono što je burnout.
Sagorijevanje, nasuprot tome, je sindrom sa vrlo specifičnim simptomima.
Definiše se kao stanje koje se manifestuje smanjenom energijom i efikasnošću, u kombinaciji sa „depresonalizacijom“, što znači ciničnim stavom prema ljudima s kojima radimo ili organizacijama za koje radimo.
To je vrlo ozbiljno stanje.
Neki ljudi sa sagorevanjem mogu da se osjećaju potpuno onesposobljenima. Na kraju često moraju da promijene profesiju, a oporavak može da traje godinama.
Zašto je sagorevanje postalo učestalije?
Postoje mnoga istraživanja koja pokazuju da je sagorijevanje u porastu širom svijeta, u različitim sferama rada.
Zašto?
Zato što se promijenio odnos prema poslu.
Posao se danas previše vrednuje, ima centralno mjesto u našem životu i u našem emocionalnom univerzumu. Danas od rada očekujemo mnogo: ne samo status i prihod, već i legitimitet. Želimo da nam pruži osjećaj svrhe i priliku za ostvarenje.
U prošlosti, granice između rada i odmora su bile jasnije povučene, ali sada, sa modernom tehnologijom, uvijek smo povezani pa čak i u slobodno vrijeme stalno nešto provjeravamo.
Koji su vodeći okidači za sagorijevanje?
Istraživanja pokazuju da postoji pet glavnih razloga za sagorijevanje, a to su:
– prekomjerne radne obaveze,
– nedostatak autonomije,
– neadekvatne nagrade,
– neslaganje kompanijskih i ličnih vrijednosti
– nepravda.
Takođe burnout češće dožive perfekcionisti, jer imaju nerealno visoka očekivanja o tome šta misle da treba da postignu, imaju svog „unutrašnjeg kritičara“ koji stalno dobacuje negativne primjedbe, a to iscrpljuje.
Vratite se sebi
Kakve strategije zasnovane na dokazima mogu pomoći ljudima da se nose sa osjećajima iscrpljenosti i sagorijevanja?
Prvi korak ka prevazilaženju iscrpljenosti je razumijevanje naših mogućnosti. Trebamo biti mudri i pažljivi prema vremenu koje provodimo van naše zone komfora, ali isto tako je potrebno znati kada se treba vratiti radi oporavka. Takođe, potrebno nam je razumijevanje naših osnovnih stresora i prepoznavanje koji od njih su pod našom kontrolom, a koji nisu.
Dobra ideja je da pokušate da se vratite sebi.
Hajde da imamo vremena za sebe.
Odvojite vrijeme u danu kada se ne bavite poslom, ne gledate društvene mreže, ne plaćate račune, ne završavate zaostale poslove… Hajde da imamo vremena i za sebe.
Sjedite u opuštajući kutak, skuvajte omiljenu kafu i pokušajte da razmislite gdje sebe vidite za deset godina. Uvedite rutinu jutarnjeg ispijanja kafe i, ako je potrebno, ustanite malo prije ukućana i uživajte u svojim momentima. Dozvolite sebi da doživite mir uma. Počnite da se bavite omiljenim hobijem, radnjama koje u sebi ne sadrže takmičarski duh, već vam samo pružaju zadovoljstvo.
Nakon takve terapije i na poslu ćete bolje određivati prioritete, jer ćete više cijeniti sebe.
RTCG
