Od 2019. do kraja 2023. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je platio više od pet miliona eura za liječenje 2.216 osiguranika pod dijagnozom “F” van Crne Gore, od čega je više od 97 odsto maloljetnika
Roditelji Marka (pravo ime poznato redakciji) nisu shvatali šta se dešava. Na početku srednje škole njihov sin, uredan mladić i dobar đak, naglo se promijenio. Tada su počele prve tuče u školi koje su često vodile do povreda. Zbog toga su morali da promijene školu.
“Mi smo uočili da je on sve agresivniji i da ga zbog toga izbjegavaju dotadašnji drugovi”, pričaju njegovi roditelji za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Prvi pokušaj rješavanja tog komplikovanog stanja bilo je angažovanje iskusnog psihijatra, koji je radio u privatnoj praksi.
“To je trajalo više od godinu dana, ali bez poboljšanja”, kažu roditelji sa uzdahom.
Zapravo, nastavile su se incidentne situacije u školi i u kući, a time i izolovanost njihovog sina.
“Probali smo da mu ponudimo sitne radne angažmane ne bi li uspostavio socijalne odnose. Nije bilo rezultata, naprotiv, desila se još jedna tuča u školi sa težim povredama. Morali smo opet da promijenimo školu”.
Nakon tog incidenata, po preporuci druge doktorke, odlučili su da se obrate jednoj medicinskoj instituciji u Beogradu.
“Iznajmili smo stan i odlazili na dnevno liječenje i konsultacije. Sve je trajalo oko dva mjeseca dok se nije odredila definitivna terapija”.
Fond za zdravstveno osiguranje plaća milione za liječenje maloljetnika van Crne Gore
Slovo “F” u medicinskoj dijagnozi označava devijaciju duha i svijesti. Nakon slova dolazi kombinacija brojeva koja detaljno govori o kojoj se tačno dijagnozi radi. Postoji više stotina duševnih bolesti koje su ovako klasifikovane, na primjer, šizofrenija je obilježena kao F20, a bipolarni afektivni poremećaj kao F31.
Od 2019. do 2023. broj maloljetnika koji su morali da idu na liječenje u inostranstvo se duplirao. U 2019. godini van Crne Gore se liječilo 258 najmlađih građana, a u 2023. godini 568. Broj maloljetnih pacijenata se značajno povećao nakon epidemije COVID-19.
foto: CIN CG
foto: CIN CG
Takođe se duplirao iznos potreban za to liječenje. U 2019. godini Fond je platio iznos od 606.916 eura, a u 2023. godini milion i 294 hiljade eura.
Samo za 2022. i 2023. godinu, Fond bilježi potrošnju od preko dva i po miliona eura za liječenje 1.100 maloljetnika i 24 odraslih građana sa dijagnozom “F” van Crne Gore.
U Dobroti godinama protivzakonito borave maloljetna lica
Kada se porodica sa početka priče vratila u Crnu Goru, stanje se nije mijenjalo nabolje. Zapravo, agresivnost njihovog sina se ispoljavala i prema najbližima. U tom periodu dogodio se i dramatičan incident – pokušaj samopovređivanja. Nakon reakcije Hitne pomoći mladić je hospitalizovan u Specijalnu bolnicu za psihijatriju “Dobrota” (SB Dobrota). Ova bolnica ni tada, kao ni sada, nije bila legitimisana da prima maloljetnike na psihijatrijsko bolničko liječenje. Međutim, roditelji nisu imali drugi izbor.
U 2023. godini u SP Dobrota bilo je hospitalizovano pet maloljetnika, a do septembra 2024. primljeno je još četvoro.
“Postoji stalni pritisak za prijem maloljetnih lica. Mi odbijamo sve koje možemo da odbijemo, iako su pritisci sve veći”, kaže u razgovoru za CIN-CG direktor SP Dobrota Aleksandar Mačić.
Međutim, u Crnoj Gori je protivzakonito liječiti maloljetne pacijente u istim odjeljenjima u kojima se liječe odrasli. Prema članu 54 Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, predviđena je kazna od 1.000 do 20.000 eura za psihijatrisku ustanovu koja ne sprovodi liječenje mentalno oboljelih maloljetnih lica odvojeno od punoljetnih pacijenata.
SB Dobrota je jedina specijalizovana bolnica za psihijatriju u Crnoj Gori.
“S obzirom na prepunjenost SB Dobrota imamo ozbiljan problem da obezbijedimo minimalne zakonske uslove za boravak maloljetnih pacijenata. Zbog toga smo primali samo one koji zbog bolesti ozbiljno ugrožavaju sebe ili druge, uz obaveznu saglasnost roditelja” objašnjava Mačić.
Uprkos tome, postojala je tendencija upućivanja najmlađih na bolničko liječenje u SB Dobrota, bilo od sudskih organa ili od strane hitne pomoći i porodice, jer nije bilo alternative.
“Tu se stvara paradoks, na primjer, ukoliko sudija izda rješenje da se neki maloljetnik uputi u Dobrotu, a po zakonu ta zdravstvena institucija ne može da pruža pomoć maloljetnicima. Uprkos ovako nedefinisanoj situaciji ova medicinska institucija ipak nastoji da pruži neophodnu pomoć”, kaže za CIN-CG Sanja Šišović, programska direktorica organizacije civilnog sektora CAZAS, koja pruža psihosocijalnu pomoć mladima i ranjivim grupama u Crnoj Gori.
Podrška mentalnom zdravlju djece morala postojati i u školama: Sanja Šišovićfoto: Privatna arhiva
U dva slučaja pacijente je uputio sud, kod ostalih je to bila preporuka dječjeg psihijatra iz Podgorice.
“Hospitalizacije su uvijek kratke. Pokušavamo da skratimo trajanje hospitalizacije, dok se ne obezbijedi hospitalizacija u drugim specijalizovanim ustanovama van Crne Gore”, kaže Mačić.
Kako smatra, nakon otvaranja nove klinike Dobrota neće više primati maloljetne pacijente.
“Bilo kako bilo, mi više nećemo primati maloljetnike, bez obzira na njihovu kliničku sliku”, saopštio je Mačić.
Nova klinika za psihijatriju ima uslove za bolničko liječenje maloljetnika
U Crnoj Gori sve do prije nekoliko dana nije bilo moguće bolničko liječenje maloljetnih psihijatrijskih pacijenata.
Unazad 15 godina nisu postojali uslovi za bolničko liječenje maloljetnih lica sa mentalnim poteškočama ni u jednoj ustanovi. Najmlađi pacjenti kojima je bila potrebna psihijatriska zdravstvena zaštita su morali da idu na liječenje u inostranstvo ili nezakonito u SB Dobrota.
Odjeljenje za maloljetnike nalaziće se u novoj Klinici psihijatrije u okviru Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) u Podgorici, koja je zvanično otvorena 18. septembra.
“Umjesto dosadašnjih sedam soba i 40 postelja, u novom objektu imaćemo 20 soba sa 57 bolesničkih postelja”, izjavio je direktor KCCG Aleksandar Radović.
Da li je 12 kreveta dovoljno
Odjeljenje za dječju i adolescentnu psihijatriju će raspolagati sa 12 kreveta podijeljenih u četiri sobe.
Ne zna se koliko je maloljetnika sa psihijatrijskim oboljenjima i mentalnim problemima u Crnoj Gori. Iako je bilo predviđeno u Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 (Strategija), do danas nisu odrađena istraživanja o stanju mentalnog zdravlja populacije, uključujući i uticaj epidemije COVID-19. Nova strategija još uvijek nije usvojena.
Iako je vrlo teško doći do konkretnog broja, CAZAS je procijenio da se u 2023. godini oko 10.000 porodica suočilo sa dijagnozom iz oblasti mentalnog zdravlja. To su procjene na osnovu broja ljudi koji su zatražili pomoć u javnom zdrastvenom sektoru. Po njihovim podacima veliki broj pacijenata pati od bolesti zavisnosti, depresije i bipolarnog poremećaja.
Odjeljenje za dječiju i adolescentnu psihijatriju biće otvorenog tipa. Direktor SB Dobrota je rekao za CIN-CG da, na osnovu svog iskustva, smatra da je neophodno da to odjeljenje bude zatvorenog tipa. Psihijatrijski tretman svih lica, a naročito maloljetnih predstavlja izuzetno kompleksan, multidisciplinarni proces koji zahtijeva adekvatne uslove sa edukovanim kadrom na svim nivoima, ističe u razgovoru za CIN-CG doktorka dječje psihijatrije Iva Ivanović iz Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju.
“Bolnički tretman zahtijeva prije svega omogućavanje sigurnosti i bezbjednosti pacijenta kao i adekvatan tretman”, kaže Ivanović.
Sistem ranog prepoznavanja nedovoljan
Izazovi sa kojima se trenutno suočava Crna Gora su nedostatak kadra i prostora, ali i nedostatak kontinuirane edukacije na svim nivoima, objašnjava Ivanović.
“Za razliku od drugih grana medicine, koje zahtijevaju velika ulaganja i instrumente, aparate, psihijatrija zahtijeva najviše ulaganja u edukaciju ljudi i stvaranje prijatnih uslova za boravak pacijenata”.
Prisustvo psihologa i pedagoga u školama trenutno ne predstavlja veliki izvor prevencije i podrške u domenu mentalnog zdravlja djece i tinejdžera, smatra Ivanović.
“Ove uloge u školama potrebno je jačati”, tvrdi ona.
Centri za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja (DZ) su takođe napravili pozitivni iskorak, objašnjava Šišović.
foto: CIN CG
foto: CIN CG
“Ti centri imaju psihijatre i psihologe i tako su skratili put do specijaliste za mentalno zdravlje na primarnom nivou. Međutim ostaju izazovi. Centri za mentalno zdravlje imaju ograničene kapacitete, nema ih u svim domovima zdravlja i imaju ograničen broj termina”, kaže Direktorica CAZAS-a Šišović.
U okviru domova zdravlja postoji osam jedinica za mentalno zdravlje, dok domovi zdravlja u Budvi, Danilovgradu, Herceg Novom, Mojkovcu i Plavu imaju ove jedinice samo na papiru jer ne ispunjavaju kadrovske normative, navodi se u Strategiji.
Šišović objašnjava da bi podrška mentalnom zdravlju djece morala postojati i u školama.
“Dok svjedočimo da se povećavaju epizode socijalnih manifestacija kao što su: vršnjačko nasilje, nasilje generalno, cyber bullying, sve škole nemaju pedagošku-psihološku službu”, kaže ona.
Samoubistva
U pet godina, od 2017. do 2022. godine, 17 maloljetnika je oduzelo sebi život u Crnoj Gori, saopštili su iz Uprave policije za CIN-CG.
U toku 2022. i 2023. godine 189 osoba je pokušalo da izvrši samoubistvo, dok je u prvoj polovini 2024. tih pokušaja bilo 43. Zdravstvene ustanove ne vode registar o pokušajima suicida, iako je, prema dobro obaviještenim izvorima CIN-CG-a, bilo urgencija od strane Instituta za javno zdavlje da se ovaj registar oformi. CIN-CG se obratio Ministarstvu zdravlja sa pitanjima oko registra pokušaja samoubistava, ali nije dobio odgovor do objave ovog teksta.
“Crna Gora još uvijek nema uspostavljenu SOS liniju za suicide, a najmlađa osoba koja je tražila podršku zbog suicidnih misli je imala 16 godina”, kaže za CIN-CG specijalista kliničke psihologije i osnivač nevladine organizacije Centar za prevenciju suicida Nebojša Žižić.
U Evropi je samoubistvo drugi najčešći uzrok smrti među adolescentima starosti od 15 do 19 godina, posle saobraćajnih nesreća. Svake godine, skoro 1.200 adolescenata u Evropi oduzme sebi život. To je skoro tri života dnevno, pokazala je analiza UNICEF-a: “Stanje djece u svijetu 2021”.
Izveštaj takođe pokazuje da skoro devet miliona adolescenata živi sa poremećajem mentalnog zdravlja, a anksioznost i depresija čine više od polovine svih slučajeva.
Porast broja psihijatrijskih pregleda nakon COVID-19
“Otvaranje Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju u proljeće 2018, kao i dolazak prvih specijalista dječje i adolescentne psihijatrije omogućio je našim najmlađim građanima da, kada su u pitanju izazovi i problemi mentalnog zdravlja, pomoć dobiju u svojoj državi”, kaže doktorka Ivanović.
Djeca mogu ostvariti ljekarski pregled direktnim odlaskom u Centar ili preko izabranog pedijatra, objašnjava ona.
Iz tog Centra kažu da je ostvaren značajan porast broja pregleda iz oblasti dječje i adolescentne psihijatrije nakon pandemije. “Gotovo je sto odsto više pregleda, ako poredimo brojke iz 2019. i 2023. godine. Tokom 2023. imali smo oko 3.000 posjeta kod dječjih i adolescetnih psihijatara”, ističe Ivanović.
Kako objašnjava, u ovom trenutku ne mogu da saopšte tačan broj pacijenata koji posjećuje Centar za rani razvoj, ali prema nekim procjenama taj broj je oko osam hiljada. Tu spadaju i oni koji traže samo usluge logopeda, psihologa ili defektologa.
Najranjivije grupe su djeca i adolescentni koji su i prije pandemije COVID-19 imali probleme sa mentalnim zdravljem, međutim, kaže ova psihijatrica, javljaju se i maloljetnici koji su prve tegobe osjetili tokom ili nakon pandemije.
“Ova iskustva nas uče da u nekim budućim, sličnim, izazovnim situacijama posebnu pažnju moramo obratiti na mentalno zdravlje, naročito najranjivijih grupa, djece i adolescenata u razvoju”, ističe ona.
Sa druge strane, Šišović kaže da je pandemija donijela i neke dobre stvari.
“Sada je društveno prihvatljivije priznati da se doživljavaju poteškoće sa mentalnim zdravljem, iako je put do destigmatizacije još dug. Mladi ljudi često se stide i kriju mentalne poteškoće. I mnogi roditelji sigurno imaju neku dijagnozu, ali pošto nijesu nikad u životu obišli profesionalca to ne znaju”, kaže Šišović.
Zašto mladi traže pomoć
Iz Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju kažu za CIN-CG da se mladi uzrasta od 11 do 18 godina najčešće obraćaju zbog problema adolescentne krize, odnosno, poremećaja u prilagođavanju.
“S obzirom na to da adolescencija predstavlja drugu najvažniju tačku postnatalnog razvoja, ne treba da nas čudi zbog čega ovaj period može itekako biti izazovan za mentalno zdravlje mladih”, kažu iz Centra.
“Pored hormonskih, dolazi do značajnih bioloških i neuroloških promjena, u ovom periodu takođe detektujemo poremećaje ponašanja i emocija. U nešto kasnijem uzrastu i autentične depresivne epizode. Takođe, dešavaju se poremećaji iz psihotičnog spektra, da li kao psihotična reakcija na stresogenu situaciju ili kao začetak psihotičnog dugotrajnijeg procesa”, objašnjava psihijatrica Ivanović.
Svjetska istraživanja pokazuju da loš socijalni status negativno utiče na mentalno zdravlje, pa i mentalno zdravlje adolescenata i porodica. Upozorava se i na sve veće zahtjeve savremenog doba i načina života. Ivanović u grupu rizika navodi i prekomjernu upotrebu mobilnih telefona, kompjutera, život u virtuelnom svijetu, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, stigmatizaciju različitosti, traume, okruženje koje propagira samo materijalni aspekt ljudskog bića…
“Međutim, poučeni iskustvom iz prakse, ne možemo izostaviti porodicu kao, možda najvažniju i najznačajniju vrijednost za mentalno zdravlje djece i adolescenata”, objašnjava Ivanović.
Dobra porodica (brižna, bliska, sa jakim emotivnim vezama) predstavlja dobar prognostički znak, ako se dese izazovi u mentalnom zdravlju adolescenata. Međutim, porodica koja se neuspješno nosi sa izazovima, uz neadekvatnu ulogu roditelja, povlači za sobom lošiji uticaj na mentalno zdravlje kod adolescenata. Ne tako rijetko, loša porodična dinamika zna biti osnova za nastanak teškoća u mentalnom funkcionisanju djece i adolescenata.
Samopovređivanje je znak upozorenja
Ivanović objašnjava za CIN-CG da je samopovređivanje češće zapravo znak za poziv za pomoć, nego za oduzimanje života. “Postoji nesuicidalno samopovređivanje – možemo ga smatrati simptomom koji često srijećemo među adolescentima koji traže našu pomoć”, kaže Ivanović.
Ona objašnjava da se radi o povređivanju sopstvenog tijela (preneseno i duše) usljed nemogućnosti da se izbori sa problemima, teskoćama u sopstvenom funkcionisanju, čiji razlozi mogu biti višestruki. Javlja se kod krhkih, nedovoljno zrelih ličnosti, sa slabim mehanizmima odbrane, koji doprinose afektivnoj nestabilnosti i impulsivnim reagovanjima.
“Ipak, učestalo samopovređivanje doprinosi većem riziku od samoubistva”.
Ona je objasnila da su se dešavali i pokušaji samoubistva izazvani impulsivnim reagovanjem, ali nekada nastali kao proces dužeg razmišljanja i suicidalne ideje.
“Među razlozima su uglavnom prisutni problemi neprilagođavanja porodičnim, društvenim situacijama, iako prema svjetskim istraživanjima razlozi mogu biti i biološki, poput endogenih depresija ili drugih psihopatoloških procesa”, kaže Ivanović.
“To su pacijetni koji zahtijevaju momentalno hospitalno liječenje, i do sada su upućivani na hospitalni tretman u inostranstvo, najčešće u psihijatrijske klinike u Beogradu”, objašnjava ona.
Direktorica NVO CAZAS upozorava na efekte slanja djece u inostranstvo na liječenje.
“Država ne zna šta se dešava sa njima i tako maloljetni ostanu ispod radara. To znači da nemamo zdrastvene statistike i gubimo trag o njima”, kaže Šišović.
Poziv na akciju
“Društvo bi trebalo da bude otvorenije za različitosti. Treba nam solidarnosti i saosjećajnosti, pružene ruke pomoći i razumijevanja, a manje sažaljenja, etiketiranja i odbacivanja”, navodi Ivanović.
Ona smatra da bi država kroz kreiranje pametnih i brižnih politika razvoja djece i mladih trebalo da kreira, osnažuje, podstiče stubove društva koji su najvažniji za stabilan razvoj društva – dobra zdravstvena zaštita, obrazovanje, socijalna podrška, ali i kultura u najširem smislu te riječi. Ističe da je važno da su mladi ljudi u svakom trenutku svjesni da pomoć postoji i da niko nije sam.
Marko je danas punoljetan, živi uz terapiju sa psihijatrijskom dijagnozom, nema posao, a može da računa samo na roditelje.
Vijesti.me
