[heading]Institut za bolesti djece domaćin prvog međunarodnog seminara o zbrinjavanju disajnog puta djece[/heading] Jednodnevni edukativni seminar pod nazivom „Laringealna maska i zbrinjavanje disajnog puta kod djece”, koji je početkom septembra održan u prostorijama Instituta za bolesti djece, okupio je eminentne predavače iz Srbije, Makedonije, Slovenije, Italije i naše zemlje, koji su sa zainteresovanom javnošću podijelili svoja iskustva, te održali niz predavanja u ovoj oblasti.
Organizovanje seminara na temu disajnog puta kod djece, sa međunarodnim učešćem, koji je po prvi put održan u Crnoj Gori, bilo je predviđeno godišnjom agendom za kontinuiranu edukaciju Centra za nauku Kliničkog centra Crne Gore (KCCG).
Cilj seminara, kako je kazala predstavnica Ministarstva zdravlja, dr Mira Dašić, bio je da problematiku zbrinjavanja disajnog puta približi ljekarima Hitne medicinske pomoći, ljekarima primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, te svim onim ljekarima koji se u svom radu srijeću sa ugroženim disajnim putem djece različite etiologije i u uslovima postojeće opremljenosti. Ona je navela kako praćenje važećih evropskih algoritama i protokola kroz stalni trening, obučavanje i edukaciju može biti jedini način da se adekvatno uhvati u koštac sa svim medicinskim izazovima današnjice. Pored predstavnice resornog ministarstva, seminar je otvorila i direktorica Centra za nauku KCCG, prof. dr sci med. Slavica Vujisić, koja je naglasila kako ova institucija prepoznaje važnost stalnog učenja, te da stoga tu svjetsku praksu nastoje da kontinuirano i sprovode. Direkotrica Instituta za bolesti djece, dr Danojla Dakić, u uvodnoj riječi je istakla da je održavanje seminara od izuzetnog značaja za čitav Institut jer predstvalja podizanje nivoa znanja u jednoj od najznačajnijih oblasti medicine.
Šefica katedre za postdiplomske specijalističke studije iz oblasti aneseteziologije, reanimatologije i intenzivne terapije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, prof. dr Nevena Kalezić, u svom predavanju o mediko legalnim aspektima disajnog puta, kazala je da anestezija sa sobom nosi velike rizike, koji su posljednjih godina značajno smanjeni, prvenstveno zbog poboljšanja monitoringa i edukacije. Ona je naglasila da je usvajanje algoritama, protokola, standarda i vodiča veoma važno za zbrinjavanje disajnog puta. Situacije koje se odnose na problematičan disajni put i otežanu intubaciju, nose sa sobom velike rizike od pojave različitih komplikacija. To se, kako je kazala, naročito odnosi na onu najdelikatniju situaciju kada se ne može ni intubirati ni ventilirati pacijent, kada i dolazi do najvećeg broja komplikacija, pa i smrtnih ishoda. Stoga, ono što je važno i što je pod kontrolom samog aneseteziologa, je dobra preoperativna priprema, siguran monitoring, edukacij a, trening i savjestan pristup, jer, kako je kazala, primjeri iz prakse pokazuju da se i najboljima događa ljekarska greška, koja za sobom povlači krivičnu odgovornost pred zakonom. Zakon u Srbiji kategoriše krivična djela vezana za obavljanje ljekarske djelatnosti u tri grupe. Krivična djela protiv zdravlja ljudi i čovjekove sredine (disajni put je u vezi sa ovom grupom krivičnih djela). Tu postoje dva člana po kojima nesavjesno pružanje ljekarske pomoći, sa posljedicom teških tjelesna oštećenja ili smrtnim ishodom, koja pripadaju pod teška krivična djela protiv zdravlja ljudi. Zatim, tu su grupa krivičnih djela protiv života i tijela (nedozvoljeni prekid trudnoće) i krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (neovlašćeno otkrivanje tajne) navela je ona.
Predavanje šefa pedijatrijske anestezije na Poliklinici u Kataniji, dr sci.med. Masimilijana Sorbela, baziralo se na evaluaciji ekstraglotičnih rješenja u zbrinjavanju disajnog puta kod djece i prednostima korištenja laringealne maske. Prema njegovom mišljenju, problemi i nezgode koje se javljaju u pedijatrijskoj anesteziji rijetko su tehničke prirode, već su gotovo uvijek povezani sa iskustvom i ljudiskim faktorom. Govoreći o prednostima upotrebe laringealne maske kod djece, on je kazao da je u poređenju sa endotrahijalnim tubusom plasiranje i manipulacija lakša, te da u situacijama kod elektivnog hirurškog programa, kada se zbog prirode same hirurške intervencije u zbrinjavanju disajnog puta tokom anesteziološkog postupka mogu koristiti i endotrahealni tubus i laringealna maska, laringealna maska je sigurnija, jer se teško može izmjestiti iz hipofariksa, mjesta na kom se kao sedlo pozicionira. Druga prednost laringealne maske je da prilikom upotrebe laringealne maske nije potrebno koristiti ljekove za opuštanje mišića, jer se i u literaturi navodi da ti ljekovi, koji su inače neophodni za plasiranje endotrahealnog tubusa, mogu uticati na kognitivne funkcije kod pacijenata dječije dobi. Od ostalih razloga on je naveo i one fiziološke prirode, prijatnije i pozitivnije iskustvo kod djece pacijenata tokom boravka u bolnici zbog operacije. Upoređujući rješenja prve i druge generacije laringealnih maski, Sorbelo je kazao daje sada aktuelan takozvani „Second Seal” koncept, koji, prema njegovom mišljenju, može odgovoriti na probleme i nedostatke koji su primijećeni kod prethodnih generacija laringealnih maski, te da je u tom smislu novi koncept inovativan.
Add comment