Dr Enisa Kujundžić, specijalista higijene
Centar za higijenu i zdravstvenu ekologiju
Institut za javno zdravlje Crne Gore
Studije o prevalenciji prekomjerne tjelesne težine i gojaznosti u djetinjstvu potvrđuju činjenicu da gojaznost predstavlja sve veći problem u svijetu. U cijelom svijetu, stope gojaznosti gotovo su se utrostručile od 1975. i nažalost, povećale su se gotovo pet puta kod djece i adolescenata. Istraživanje stanja uhranjenosti djece mlađe od pet godina u Crnoj Gori sprovedeno je u okviru istraživanja „Istraživanje višestrukih pokazatelja socijalnog i zdravstvenog stanja djece i žena u Crnoj Gori (Multiple Indicator Cluster Survey – MICS) 2018. godine. Prema ovom istraživanju, u Crnoj Gori 7% djece mlađe od pet godina zaostaje u rastu, dok 10% djece starosti od 0 do 5 mjeseci zaostaje u razvoju, u odnosu na 2% djece starosti od 48 do 59 mjeseci. Konstatovano je da je 4% djece mlađe od 5 godina pothranjeno dok je 7% djece mlađe od 5 godina gojazno.
U okviru Istraživanja o ishrani u Crnoj Gori (MONS ) sprovedenog 2022. između ostalih parametara procijenjivan je kardiometabolički status kod žena u reproduktivnom periodu, tako što je procijenjivan lipidni status i određivan je HbA1 C iz krvi, a mjerenjem obima struka utvrđeno je da je oko 50% ima obim struka koji ih svrstava u grupu sa kardiometaboličkim rizikom.
Prema podacima Svjetska zdravstvene organizacije (SZO), prevalencija prekomjerne težine i gojaznosti među djecom i adolescentima uzrasta 5-19 godina dramatično je porasla sa samo 4% u 1975. na nešto više od 18% u 2016. godini. Porast se dogodio slično i kod dječaka i kod djevojčica. Regionalna kancelarija za Evropu SZO-a i 13 zemalja članica EU pokrenuli su Inicijativu za nadzor gojaznoti kod djece u Evropi (COSI) 2006. godine kao odgovor na potrebu za formiranjem usaglašenog sistema za nadzor gojaznosti kod djece u Evropi, na kojem će se zasnivati razvoj politika za gojaznost u regionu, sa glavnim ciljem da se dobiju mjerljivi i uporedivi podaci o prevalenciji prekomjerne mase i gojaznosti kao faktora rizika za razvoj mnogih nezaraznih bolesti, posebno kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa. Sa istim ciljem Crna Gora je pristupila ovoj inijcijativi 2016. godine, u toku četvrte runde istraživanja, 2016. godine. Ciljna grupa djece su bili sedmogodišnjaci, izmjereno je njih 1.689. Mjerene su antropometrijske karakteristike, a od roditelja su dobijeni podaci o navikama u ishrani, fizičkoj aktivnosti i socioekonomskim karakteristikama porodice. Uprava škole je popunjavala školski upitnik koji je obuhvatao podatke o statusu urbanizacije škole, načinu ishrane u školi i organizaciju fizičke aktivnosti.
Podaci koji su tada dobijeni predstvaljaju prve standardizovane podatke u vezi sa dječjom gojaznošću u Crnoj Gori, obzirom da podaci o statusu uhranjenosti, tjelesnoj aktivnosti i prehrambenim navikama školske djece nisu dio rutinske zdravstvene statistike u Crnoj Gori, dok se podaci sa redovnih sistematskih pregleda ne prikupljaju na standardizovan način. U istraživanju 2022. godine dobijeni su podaci koji pokazuju da više od trećine djevojčica i dječaka ima prekomjernu tjelesnu masu ili je gojazno 34.5%. Djevojčice skoro u istom procentu kao i dječaci imaju prekomjernu masu, dok su skoro svaki peti dječak (19.4%) i svaka deseta djevojčica gojazni (10,3%). Kad je u pitanju distribucija djece sa gojaznošću u odnosu na stepen urbanizacije, primjetno je da najviše njih (15%) živi u urbanom području u poređenju sa prigradskim (12,3%) i ruralnim područjem (9,6%). Istraživanjem su dobijeni podaci koji pokazuju da samo 1% roditelja smatra da mu je dijete gojazno, a da skoro svaki deseti ima prekomjernu tjelesnu masu. Ukupno 87.1% roditelja smatra da su im djeca normalno uhranjena, dok 1,7% roditelja smatra da su im djeca pothranjena. Prema izjavama roditelja, skoro trećina djece konzumira mliječne proizvode (29%) i mlijeko sa manjim udjelom mliječne masti (25%), punomasno mlijeko skoro četvrtina, a ribu samo 2% djece. Svako deseto dijete (13,7%) konzumira slatkiše i slane grickalice svaki dan. Samo 3,3% roditelja navode da im djeca jedu brzu hranu.
Kada je pitanju konzumiranje voća, na dnevnom nivou se konzumira oko 35% jednom dnevno, dok 28% djece konzumira voće više od jednom na dan. Prema izjavama roditelja, 32 % djece konzumira povće jednom dnevno, dok 13% djece konzumira povrće više puta na dan. Bezalkoholne napitke sa dodatkom šećera svakodnevno konzumira 14% djece, dok svako deseto dijete konzumira sokove svaki dan više od jednom.
Značaj COSI istraživanja: Prema protokolu studije prikupljeni su podaci iz tri izvora (djeca, roditelji i škola), što omogućava da se problem gojaznosti u ispitivanoj populaciji, osim samog mjerenja, sagleda sa više aspekata. Takođe, istraživanje predstavlja dobru osnovu za dalje praćenje ovog problema i usmjeravanje multisektorskih aktivnosti na prevenciji i smanjenju gojaznosti kod djece. Pored toga, značajno je i to što sam dizajn istraživanja i dobijeni podaci predstavljaju neophodne podatke za dalje praćenje trendova gojaznosti kod djece na nacionalnom i upoređivanje na međunarodnom nivou.
ZAKLJUČAK: Iz dostupnih istraživanja u vezi sa uhranjenošću u Crnoj Gori, zaključuje se da je gojaznost veliki javnozdravsveni problem.
Uključenost samo jednog sektora ili samo sporadične aktivnosti na ovom polju ne daju rezultate koji će dovesti do preokretanja trenda u negativni.
Postaviti gojaznost na vrhu liste prioriteta državne politike, kako bi se stvorilo zdravije okruženje u kom će lako biti sprovođenje zdravih stilova života.
