Kada se, nažalost, upotrijebi oružje, na potezu su ljekari, uvijek spremni, čak i da napuste svoje porodice i domove kako bi spasili živote. Kritične situacije upravo najbolje oslikavaju važnost njihovog poziva. U prilogu TVCG priča o hrabroj borbi za život 18-godišnjeg Darisa Mujića, koji je 7. oktobra prošle godine teško povrijeđen u napadu u školskom dvorištu. U trenutku kada se činilo da su sve nade izgubljene, tim ljekara Kliničkog centra, od kojih su mnogi bili u operacionoj sali i nakon tragedije na Cetinju, učinio je nemoguće – nakon višesatne operacije, Daris je preživio.
Za porodicu Mujić 7. oktobar bio je sve osim običan dan. Njihov 18-godišnji sin Daris više puta je proboden nožem u školskom dvorištu, nakon čega ljekari počinju borbu za njegov život. U barskoj bolnici učinili su sve prije nego su dječaka poslali u Klinički centar.
“To je bio šok, znači šok. Mi smo stigli za nekih 17-18 minuta do Podgorice, tunel je bio blokiran, saobraćaj kroz Podgoricu isto bio blokiran da bismo što prije stigli. Kada smo stigli u Podgoricu, doktori su u startu odmah prihvatili njega, to je bilo normalno baš hitno. I mi smo išli sve za njim do sale, operacione sale u Kliničkom centru”, prisjeća se Ceno Mujić, Darisov otac.
O planiranom transportu teško povrijeđenog Darisa Mujića prva je obaviještena anesteziološkinja u Centralno-intenzivnoj terapiji Kliničkog centra.
“Nakon prijema, opservacije, adekvatne i prevremeno sprovedene radiografske, odnosno radiološke dijagnostike, shvatam da se radi o povredi koja je potencijalno smrtonosna, odnosno o povredi aorte, koje su praćene masivnim, odnosno obilnim krvarenjem i krećem sa okupljanjem tima hirurga”, priča Alma Ećo-Kalač, načelnica Centralne intezivne terapije KCCG.
Tim hirurga Kliničkog centra, među kojim je bio i doktor Perica Maraš, odmah je započeo pripreme pacijenta za veoma tešku operaciju. Bez hrabrosti i spremnosti čitavog medicinskog tima Daris, kaže Maraš, ne bi preživio. Borba s vremenom, životom i smrću trajala je satima.
“Više od četiri, četiri i po sata trajala je jedna neprekidna borba za život ovog mladića, gdje je urađena jedna izuzetno teška i komplikovana procedura koja je u tom trenutku bila skopčana sa mnogim izazovima. Ona ekipa koja je radila u tom trenutku na spašavanju tog momka, u ovom trenutku da završimo naše karijere, mi smo opravdali našu profesiju”, kaže Maraš, načelnik Centra za vaskularnu hirurgiju.
“Mi ne možemo riječima danas opisati ono što smo osjećali tog prvog dana, kada smo u stvari shvatili da će Daris da se probudi. Morate da znate da Daris nije imao ni jednu postoperativnu komplikaciju, iako smo se mi Darisu tokom operativnog zbrinjavanja tri puta borili za život. Znači, tri puta je Daris, po znacima navoda, umirao i tri puta smo mi Darisa vraćali u život”, priča načelnica Centralne intezivne terapije KCCG.
I dok je medicinski tim funkcionisao kao švajcarski sat, porodica Mujić čekala je ispred sale da se vrata otvore i donesu tračak nade.
“Bilo je strašno, masu jedinica krvi je primljeno, mi sve slušamo, slušamo kako negdje oko jedan i po izjutra, oko dva sata doktori se raduju i prilaze nama i kažu kako je situacija pod kontrolom, kako su uspjeli da ga spase. Međutim, sestra iz operacione sale, ona doziva doktora i kaže, hitno, hitno, gubimo Darisa u tom momentu. I mi smo bili tu. I oni su trkom se vratili ponovo. I onda je to trajalo nekih sat i po, dva, tišine”, priča Mujić.
…Tišine koju prekida slavlje ljekara.
“Mi smo se dopisivali porukama, to su bili noćni sati, to je bilo dežurstvo, svi smo znali da je dobro, da je otvorio oči. Sjutradan smo onako svi između sebe čestitali jedni drugima, sa jednim osmijehom, jednim osjećajem sreće i ličnog zadovoljstva zbog svega onoga što smo svi mi postigli”, kaže Alma Ećo-Kalać.
“Ova vrsta operacije i ova vrsta događaja je nešto gdje vam stvarno ne možemo reći kako smo se mi osjećali. Nama je to bilo zadnje u tom trenutku. Ali osjećaj, već sjutra, kada smo već znali da smo pobijedili ovu traumu, bio je strašan”, kaže Maraš.
Ispod rukavica, mantila i borbe, ljekari su, zapravo, bili heroji. U godinama koje dolaze, možda će ljudi zaboraviti njihova imena, ali za Darisa Mujića i njegovu porodicu, ti ljudi, doktori, anesteziolozi i tehničari, nikada neće biti zaboravljeni.
RTCG / CdM
