Ishrana u određeno vrijeme tokom dana može direktno da utiče na našu biološku regulaciju težine.
Istraživanja pokazuju da se to događa kroz tri ključna načina: prvo, utiče na broj kalorija koje sagorijevamo, utiče na osjećaj gladi, a jelo u određeno vrijeme povezano je i sa načinom na koji naša tijela skladište masti.
Gojaznost pogađa stotine miliona ljudi širom svijeta. A posljednja istraživanja daju dragocjen uvid u to kako se rizik od gojaznosti može smanjiti na relativno jednostavan način – samo ako jedemo svoje obroke nekoliko sati ranije.
Prethodne studije su već pokazale vezu između vremena obroka i dobijanja na težini, ali su istraživači željeli detaljnije da prouče tu vezu, kao i da otkriju biološke razloge koji su zaslužni za to.
Ukratko, zašto se gojimo kad jedemo noću?
„Željeli smo da testiramo mehanizme koji mogu da objasne zašto kasno jedenje povećava rizik od gojaznosti“, rekao je neuronaučnik Frenk Šir iz Bostona 2022.godine kada je studija objavljena.
„Prethodna istraživanja koja smo sproveli pokazala su da je kasno jedenje povezano sa povećanim rizikom od gojaznosti, povećanom tjelesnom masnoćom i bezuspješnim pokušajima za gubitak težine. Htjeli smo da vidimo zašto”, naveo je neuronaučnik Šir.
Istraživanje je bilo strogo kontrolisano i uključivalo je 16 učesnika sa indeksom tjelesne mase (BMI) u opsegu prekomjerne težine ili gojaznosti.
Svaki volonter je prošao kroz dva različita eksperimenta u trajanju od šest dana, sa prethodno strogo kontrolisanim spavanjem i jelom, i nekoliko nedjelja između svakog testa.
U jednom eksperimentu, učesnici su se držali strogog rasporeda od tri obroka dnevno u uobičajeno vrijeme – doručak u 9 ujutro, ručak u 13 sati i večera oko 18 sati.
U drugom, tri obroka su pomjerena nazad (prvi oko 13 sati, a poslednji oko 21) – dakle ručak, večera i večera.
Kroz uzorke krvi, anketna pitanja i druga merenja, tim je uspio da napravi brojna zapažanja. Kod ispitanika koji su imali kasnije obroke, nivoi hormona leptina – koji nam govori kada smo siti – bili su niži tokom 24 sata, što ukazuje na to da su se učesnici možda osjećali gladnije.
Kalorije su se sagorijevale sporije.
Testovi su takođe pokazali da ekspresija gena za masno tkivo – koja utiče na to kako tijelo skladišti masnoće – povećava proces adipogeneze koji gradi masno tkivo i smanjuje proces lipolize koji razlaže masti. To se odnosi na kombinaciju fizioloških i molekularnih mehanizama koji povećavaju rizik od gojaznosti.
„Izolovali smo ove efekte tako što smo kontrolisali zbunjujuće varijable kao što su unos kalorija, fizička aktivnost, san i izloženost svijetlu, ali u stvarnom životu na mnoge od ovih faktora može uticati i vrijeme obroka”, rekao je Šir.
Ono što ova studija pokazuje jeste da uzimanje hrane ranije u toku dana može uticati na tri ključna načina na koji naša tijela balansiraju energiju i rizik od gojaznosti – i to je promjena kojom je nekim ljudima možda jednostavnije da upravljaju nego pridržavanje dijete ili režima vježbanja.
U budućnosti, tim želi da uradi istraživanje koje uključuje više žena (samo 5 od 16 volontera su bile žene u ovom slučaju), kao i istraživanje koje analizira kako promjene vremena za spavanje u odnosu na vrijeme za jelo mogu takođe uticati na ove procese.
“U studijama većeg obima, gdje stroga kontrola svih ovih faktora nije izvodljiva, moramo da razmotrimo kako druge varijable okolnosti, ponašanja i životne sredine mijenjaju ove biološke puteve koji su u osnovi rizika od gojaznosti”, rekao je Šir.
RTS
