Dr Almir Honsić
Dom zdravlja Rožaje
Osnovno zbrinjavanje povreda i akutnih stanja na primarnom zdravstvenom nivou ima ključnu ulogu u stabilizaciji pacijenata prije nego što budu upućeni na sekundarni ili tercijarni nivo zdravstvene zaštite. Postoji nekoliko aspekata koji se odnose na zbrinjavanje ovakvih stanja:
Osnovno zabrinjavanje povreda
Osnovno zbrinjavanje povreda podrazumijeva pružanje prve pomoći povrijeđenoj osobi sa ciljem stabilizacije njenog stanja, sprečavanja daljih povreda i pripreme za eventualni transport u medicinsku ustanovu. Evo ključnih koraka:
- Procjena situacije
Procjena situacije podrazumijeva osiguranje sigurnosti, odnosno da li je mjesto bezbjedno za prilazak bolesniku, uvijek treba izbjeći ili ukloniti opasnost prije nego počnemo zabrinjavanje.
Procjena stanja povrijedjenog: procjenujemo svijest pacijenta (da li odgovara na pitanja, da li je pri svijesti), diše li pravilno, ima li puls i koliko je ozbiljna povreda.
- Kontrola disajnih puteva i disanja
Osiguranje disajnih puteva: ako je povrijeđeni bez svijesti osigurajte prohodnost disajnih puteva naginjanjem glave unazad i podizanjem brade. Provjera disanja: ako povrijeđeni ne diše započnite vještačko disanje i reanimaciju.
- Kontrola krvarenja
Direktan pritisak: primjena direktnog pritiska na ranu čistom krpom ili gazom kako bi se zaustavilo krvarenje.
Podizanje povrijeđenog dijela tijela: podignite povrijeđeni dio iznad nivoa srca ako je moguće, što može smanjiti krvarenje.
- Imobilizacija povreda
Frakture i dislokacije: povrijeđeni ekstremitet treba imobilizovati kako bi se spriječilo dalje oštećenje. Imobilizacija se može obaviti pomoću udlaga ili improvizovanih sredstava. Ako postoji sumnja na frakturu, ne pokušavajte da vraćate kost na mjesto, već je samo stabilizujte.
- Sanacija i zaštita rana
Čišćenje rana: ako je moguće, rana se čisti čistom vodom kako bi se uklonila prljavština. Ne koristite alkohol ili jod direktno na otvorene rane.
Previjanje: nakon čišćenja rana se prekriva sterilnom gazom ili zavojem kako bi se zaštitila od infekcije.
- Zbrinjavanje opekotina
Hlađenje opekotine: opekotina se hladi hladnom (ne ledenom) vodom najmanje 10 minuta. Ne stavljajte led direktno na opekotinu.
Zaštita rane: nakon hlađenja opekotina se prekriva sterilnom gazom, neljepivom tkaninom, ili čistim materijalom.
- Sprečavanje šoka
Ležanje povrijeđenog: povrijeđenog položite na leđa s nogama podignutim iznad nivoa srca (ako povreda to dozvoljava).
Pokrijte povređenog: održavajte tjelesnu temperaturu pokrivanjem ćebadima ili odjećom.
Smirenje povrijeđenog: pružite emocionalnu podršku kako biste smirili povrijeđenog, što može smanjiti šok.
Zbrinjavanje akutnog napada astme
Akutni napad astme može biti ozbiljan i zahtijeva brzu reakciju kako bi se osiguralo da osoba dobije dovoljno kiseonika i izbjegla teže komplikacije.
Simptomi mogu uključivati:
Teškoće sa disanjem (kratak dah);
Osjećaj stezanja u grudima;
Piskanje ili zviždanje pri disanju;
Ubrzan puls;
Kašalj, naročito noću ili rano ujutru;
Teškoće u govoru zbog nedostatka daha;
Plava nijansa na usnama ili licu (cijanoza), što ukazuje na nedostatak kiseonika.
Kod akutnog napada astme neophodna je:
Procjena stanja: procjena ozbiljnosti napada astme, uključujući brzinu disanja, saturaciju kiseonika i prisutnost zvuka disanja (zvižduka).
Upotreba bronhodilatatora: primjena inhalacionog bronhodilatatora (obično salbutamol) za brzo otvaranje disajnih puteva. Osoba bi trebalo da udahne 2-4 puta iz inhalatora, koristeći po mogućnosti i spejser (pomagalo koje olakšava primjenu lijeka).
Čekanje na efekat: ako se simptomi ne poboljšaju nakon nekoliko minuta, osoba može ponoviti 2-4 inhalacije nakon 5-10 minuta.
Oksigenacija: ako je zasićenost kiseonikom niska i dalje, davanje kiseonika kroz masku ili nazalne kanile.
Procjena potrebe za dalje liječenje: ako se stanje ne poboljša brzo, upućivanje na hitnu medicinsku pomoć ili sekundarni nivo.
Zbrinjavanje akutnog srčanog udara (infarkt miokarda)
Procjena simptoma: Identifikacija simptoma kao što su jak bol u grudima, otežano disanje, mučnina, znojenje i osjećaj anksioznosti.
Ako se sumnja na infarkt miokarda, EKG treba obaviti što prije. Međutim, EKG se uvijek mora interpretirati u kontekstu kliničke slike i simptoma pacijenta, kao i laboratorijskih testova (npr. troponin). Brza identifikacija i tretman su ključni za smanjenje oštećenja srca i poboljšanje ishoda pacijenta. Ukoliko procijenimo da je došlo do srčanog udara neophodno je pristupiti na sljedeći način:
Davanje aspirina: ako nije kontraindikovan, davanje aspirina (najčešće 300 mg) radi smanjenja formiranja krvnih ugrušaka.
Osiguravanje kiseonika: ako pacijent ima problema s disanjem ili nisku zasićenost kiseonikom, može se primeniti dodatni kiseonik.
Upotreba nitroglicerina: primjena sublingvalnog nitroglicerina za ublažavanje bolova i smanjenje opterećenja srca, ako nije kontraindikovano.
Priprema za transport: organizovanje hitnog transporta u ustanovu koja može pružiti dalju kardiološku njegu, uz obavezno praćenje vitalnih znakova tokom transporta.
Upravljanje anafilaksijom
Anafilaksija je teška, potencijalno smrtonosna alergijska reakcija koja zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Simptomi mogu uključivati:
Osip ili crvenilo na koži, često praćeno svrabom;
Otežano disanje, stezanje u grlu ili grudima;
Oticanje lica, usana, jezika ili grla. Ubrzan ili slab puls;
Mučnina, povraćanje ili dijareja;
Vrtoglavica ili gubitak svijesti.
Upravljanje anafilaksijom podrazumjijeva:
Primjena epinefrina: odmah davanje intramuskularnog epinefrina (adrenalina) u spoljni dio butine kao prva linija liječenja.
Osiguravanje disajnih puteva: ako postoji oticanje grla ili jezika, brzo obezbjeđivanje disajnih puteva.
Oksigenacija: davanje kiseonika da se poveća zasićenost krvi kiseonikom.
Ako osoba prestane da diše ili izgubi puls, započinjemo kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR).
Čak i ako se osoba osjeća bolje nakon primjene adrenalina, obavezno je da se prati, jer se anafilaksija može vratiti nakon početne reakcije.
Prva pomoć kod moždanog udara
Moždani udar je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu reakciju kako bi se smanjila šteta i povećale šanse za oporavak. Evo šta treba da uradite ako sumnjate da neko ima moždani udar:
Prepoznajte simptome: najvažnije je prepoznati simptome moždanog udara što je prije moguće. Koristite akronim FAST na engleskom jeziku:
F (Face): Lice – Zatražite od osobe da se nasmije. Da li jedna strana lica pada?
A (Arms): Ruke – Zatražite od osobe da podigne obje ruke. Da li jedna ruka pada?
S (Speech): Govor – Zatražite od osobe da ponovi jednostavnu rečenicu. Da li govor zvuči čudno ili je teško razumljiv?
T (Time): Vrijeme
Stabilizacija pacijenta: položaj pacijenta s podignutom glavom, ako je svjestan, i monitoring vitalnih znakova.
Ako osoba izgubi svijest, položite je na bok u bočni položaj, kako bi disajni putevi ostali slobodni.
Osobi koja ima simptome moždanog udara ne treba davati ništa da jede ili pije, jer bi to moglo da izazove gušenje.
Hitno upućivanje: odmah organizovanje transporta do ustanove koja može pružiti trombolitičku ili intervencijsku terapiju.
Zaključak
Pravilno zbrinjavanje povreda i akutnih stanja na primarnom nivou zdravstvene zaštite ključno je za smanjenje smrtnosti i komplikacija. Zdravstveni radnici na ovom nivou moraju biti obučeni za brzo prepoznavanje i inicijalno liječenje ovih stanja, prije nego što pacijenti budu upućeni na dalje liječenje.