Iako je školovanje, nakon Medicinskog fakulteta u Podgorici, nastavila na prestižnom Univerzitetu Semelvajs u Budimpešti, Podgoričanka Kristina Vlahović i nakon usavršavanja sebe vidi u Crnoj Gori.
Kad se vratim u Crnu Goru voljela bih da prenesem organizaciju praktične nastave na fakultetu (Foto: RTCG)
Željela bi, kaže, da se vrati u domovinu, i doprinese svojoj zemlji kao stručnjak iz oblasti farmacije.
U emisjii “Mladovanje” na Televiziji Crne Gore (TVCG) Kristina je govorila o svom angažmanu na mađarskom univerzitetu, uslovima života u Budimpešti, željama i snovima.
Shvatajući važnost poziva kojim se bavi, Kristina se, kako kaže, nije pokajala nakon odluke da upiše baš farmaciju.
“Uvijek kažem da nekako je prije farmacija izabrala mene, nego što sam ja farmaciju, jer u toku srednje škole išle su mi prirodne nauke, matematika, fizika, hemija…tako da je za mene bilo jako teško da odlučim koji fakultet ću da studiram. Međutim, danas sam više nego sigurna da je to bio pravi odabir i shvatila sam koliko je moj poziv zapravo važan, i koliko je taj bijeli mantil zapravo važan, koliko je naša uloga farmaceuta važna u rješavanju zdravstvenih problema pacijenata”, kaže Kristina.
Ponosna na znanje koje je stekla na Medicinskom fakultetu u Podgorici (Foto: RTCG )
Na pitanje gdje sebe vidi po završetku studija, bez dileme odgovara: “Pa vidim sebe u Crnoj Gori”.
“Željela bih da se vratim ovdje i nadam se da će neko uspjeti da prepozna nas mlade ljude koji smo, uprkos studiranju na fakultetima u inostranstvu, odlučili ipak da se vratimo u Crnu Gori i da doprinesemo Crnoj Gori i u ovom slučaju farmaciji u Crnoj Gori”, ističe Kristina.
Ponosna na znanje koje je stekla u Crnoj Gori
Kristina kaže da osim nje, i ostale njene kolege s Univerziteta Semelvajs u Budimpešti žele da se vrate u Crnu Goru.
Ponosna je, kaže, na to što se po znanju koje je stekla na Medicinskom fakultetu u Podgorici ne razlikuje od kolega koji su se školovali u Budimpešti.
“Jedino što bih voljela da prenesem u Crnu Goru kad se vratim je organizacija praktične nastave na fakultetu, jer naši studenti u Budimpešti imaju mogućnosti da sve ono što su naučili na predavanjima primijene i vide u praksi u laboratoriji”, kaže Kristina.
Fakultet na kojem sada uči i radi osnovan je 1769. godine, a na njemu se školuju studenti iz svih zemalja svijeta. Program farmacije izvodi se na tri jezika – mađarskom, njemačkom i engleskom.
Pitali smo je i o čemu sanja kad je riječ o farmaciji i po čemu bi voljela da je pamte u Crnoj Gori, ali i u svijetu. Skromno odgovara da je samo jedan istraživač u laboratoriji.
“Jedna mlada osoba koja radi na sebi, trudi se da doprinese farmaciji kao nauci, ali ono o čemu definitivno sanjam, a čime se bavim je inovativna formulacija lijeka koja će biti bolja za samog pacijenta”, otkriva Kristina.
Trud, rad, konstantno odricanje…
Da se odluči za školovanje u Budimpešti, između ostalog, presudila je blizina, no glavni razlog bio je taj što katedra na kojoj uči i radi ima veliki broj tehnika koje se koriste za formulaciju inovativnih farmaceutskih oblika.
“I moj trenutni mentor je profesor farmaceutske tehnologije, koji se već 30 godina bavi istraživanjem inovativnih farmaceutskih oblika i to je neko ko je radio na formulaciji lijeka koji je trenutno registrovan u većini zemalja Evrope i koristi se u veterini. Radi se o suspenziji albendazola koji se koristi za liječenje životinja, tako da mi je čast da budem student takvog profesora i da radim sa takvim kolegama. I ono što je meni jako bilo tada privlačno je da je cijela formulacija lijeka obavljena upravo u laboratoriji u kojoj ja radim tako da sam na to jako ponosna. I to je svakako doprinijelo mom izboru da to bude baš Budimpešta i ta laboratorija za farmaceutsku laboratoriju”, kazala je ona.
Farmacija je, kaže, jako teška, i podrazumijeva pet godina konstantnog učenja, truda, a nekada i velikih odricanja.
“Ali sam jako ponosna na sebe i što sam završila farmaciju, pronašla sam se u ovom poslu upravo jer sam uvijek željela da kroz kontakt sa ljudima, sa pacijentima, pomognem na neki način svojim znanjem, u rješavanju njihovih zdravstvenih problema”.
Stoga je, navodi, i moto kojim se uvijek vodila kroz život “da se trud i znanje uvijek isplate”.
Odlazak u inostranstvo je promijenio i na ličnom i na profesionalnom nivou (Foto: RTCG)
“Nekad je to duži proces, nekad kraći, ali smatram da znanje i trud koji ste uložili u nešto čime se bavite, da se na kraju uvijek isplati. I to je ono čime se svakodnevno vodim kroz život”, priča Kristina.
Govorila nam je i o životu u Budimpeštu, koji je njen dom već godinu i po dana.
“Budimpešta je jako lijep grad, sve je jako dobro organizovano, sve dobro funkcionište, ima dosta povoljnosti za studente”, ističe Kristina.
Rad sa studentima dinamičan
Ponosna je zbog činjenice da je veliki broj njenih kolega posjetilo Crnu Goru, a navodi i da nailazi na veliko oduševljenje kod internacionlanih studenata kada kaže da je iz Crne Gore.
Najveći dio vremena provodi u laboratoriji na istraživanju, no nađe se vremena i za druženje sa prijateljima, jer kako kaže, Budimpešta nudi mnogo mogućnosti.
Za rad sa studentima kaže da je “jako dinamičan”, u tome se pronašla, a i zahvalna je sam što je, kao student iz Crne Gore, dobila mogućnost da doprinosi prenošenju znanja na fakultetu Semelvajs u Budimpešti.
“I ono što mi je posebno drago je kad studenti prepoznaju koliko se trudite i želite da im prenesete znanje. I kad na kraju vježbi čujete od studenta da su uživali i jako puno naučili, kad dobijete potvrdu da ste uspjeli da im prenesete znanje, tada još više uživam u tome što radim”, kazala je Kristina.
Odlazak u inostranstvo je promijenio i na ličnom i na profesionalnom nivou, jer je upoznala brojne kolege, profesore, stručnjake iz oblasti u kojoj želi da napreduje.
Zato se i nada da će Crna Gora, njoj i njenim kolegama, pružiti podršku kako bi nastavili da se usavršavaju i doprinesu razvoju svoje zemlje.
