Prof. dr sc. med. Bogdan Pajović
Univerzitet Crne Gore – Medicinski fakultet Podgorica
Osnovne mjere prevencije sastoje se u dijeti i svakodnevnom unosu veće količine tečnosti, naročito u toplim mjesecima. Posebne mjere primjenjuju se zavisno od sastava kamena.
Unos tečnosti
Povećanjem unosa tečnosti povećava se količina izlučene mokraće. U razblaženoj mokraći smanjuje se stvaranje kristala i oblaganje kamena. Povećan unos tečnosti, te izlučivanje razblažene mokraće, predstavljaju osnovu liječenja bubrežnog kamena. Da bi se postiglo izlučivanje 3-4 litra mokraće dnevno potrebno je unjeti i do 5 litara tečnosti. Svakodnevno ispijanje tako velike količine tečnosti može biti neprijatno. Rado ga prihvataju bolesnici koji su imali ponavljane bubrežne kolike. Bolesnici koji se dvoume treba da znaju da samim unošenjem tečnosti značajno povećavaju mogućnosti da budu zaštićeni od ponovne pojave kamena, odnosno bubrežne kolike i svih drugih problema koji idu sa bubrežnim kamenom. Tegobe koje prate povećano unošenje tečnosti (puna bešika, često mokrenje) obično se izgube za 3-4 mjeseca. Bešika se proširi pa nije potrebno često mokrenje. Lučenje hormona koji spriječava izlučivanje vode smanjuje se. Povećano izlučivanje urina (poliurija), ako se nadoknadi, dovodi do žeđi. Povećano unošenje tečnosti postaje prijatno ako iza toga stoji žeđ. Ako se pojavi odbojnost prema tečnosti može se uzeti slani obrok. Povećano unošenje tečnosti može biti prijatno ako se želi.
Količina tečnosti koju treba unjeti
Osoba treba da unosi onoliko tečnosti koja, uz odgovarajuću djetu, daje 4 l urina dnevno. Količina tečnosti zavisna je od godišnjeg doba, posla kojim se osoba bavi i dr. Osobama koje u toploj sredini obavljaju teže fizičke poslove treba više tečnosti. Povećan unos tečnosti potreban je svakog dana u toku godine.
Umjereno povećanje unosa tečnosti
Postoji nekoliko razloga da se odobri samo umjereno povećanje unosa tečnosti. Neki pacijenti nisu spremni na saradnju jer nalaze da je ispijanje velike količine tečnosti neprijatno, povezano sa obilnim mokrenjem, potrebom da se mokri noću, što remeti san. Rezultati liječenja samo povećanim unosom tečnosti i dijetom su tek uslovno dobri. Značajno su bolji rezultati primjenom odgovarajućih ljekova, te udružene primjene tečnosti, dijete i ljekova. Pored uobičajenog unosa tečnosti od oko 1 litar, ovi pacijenti treba da uzmu još 1-2l dnevno.
Fluorisana voda
Voda koja se koristi u gradovima je fluorisana. Količina fluora u vodi od približno 8ppm planirana je za zaštitu zubne gleđi pri dnevnom unosu od oko 1 litar vode. Unos od 5 litara vode dnevno mogao bi da dovede do nagomilavanja viška fluora u organizmu – fluoroze. S toga je bolje da se unosi voda koja nije fluorisana.
Tvrda i meka voda
Tvrdom vodom u organizmu se unose značajne količine kalcijuma. Ispitivanja su pokazala porast izlučivanja kalcijuma nakon unošenja tvrde vode (voda koja sadrži dosta kalcijuma). S toga se savjetuje korištenje ”meke” vode za piće. Ima i sasvim drugačijih shvatanja, npr. da ”tvrda” voda sprječava stvaranje bubrežnog kamena. Nađeno je da je broj bolesnika liječenih od bubrežnog kamena u SAD-u veći u regionima gdj voda sadrži manje kalcijuma, nego li tamo gdje sadrži više. Ovo se može objasniti i sadržajem i drugijh minerala koji imaju zaštitno dejstvo na stvaranje bubrežnog kamena. Potrebno je još puno znanja o uticaju vode za piće na nastanak bubrežnog kamena. Da pacijenti ne bi bili zbunjeni ovim kontradiktornim nalazima ukratko ću izložiti shvatanje problema:
– Povećati unos vode za piće, u količini koja se može prihvatiti, pravilno raspoređen u toku 24 sata. Vode sa prirodnih izvora se lakše prihvataju, imaju dobar ukus, a neke od njih i diuretski efekat. Gazirane mineralne vode, zbog prisutnog ugljendioksida ne mogu se unositi u većoj količini.
– Naši gradovi su uglavnom snabdjeveni vodom sa umjerenim sadržajem kalcijuma. Oboljeli od kamena u bubregu treba da znaju sadržaj kalcijuma u vodi koju piju. Treba biti oprezan sa unošenjem ”tvrde vode”. Svako značajno povećanje sadržaja kalcijuma u urinu zahtijeva da se izvor vode promijeni.
– Nije poželjno uzimanje vode iz koje su otklojene soli – demineralizovana ili destilovana voda.
Ishrana
Zavisno od vrste kamena savjetuje se ishrana siromašna u kalcijumu, oksalatima i purinima. Dugotrajna stroga dijeta teško se prihvata. Većina pacijenata prihvata da izostavi hranu bogatu u oksalatima (spanać, cvekla, boranija, peršun, čokolada, kakao, čaj, instant kafa). Kalcijumom su bogate neke osnovne životne namirnice: mlijeko, sir, jogurt, sladoled, žitarice, mahunasto povrće, ribe sa nježnim kostima (sardine, haringe), sušeno voće, orasi, čokolada, kakao, pića na bazi mlijeka, sosovi na bazi mlijeka. Ishrana siomašna u kalcijumu teže se prihvata. U uratnoj kalkulozi višak mokraćne kiseline koji se izlučuje urinom najčešće je porijeklom iz purina hrane. Namirnice bogate purinima su: sve iznutrice, brizle, sardele, sardine, inćun, rakovi, gljive, mahunasto povrće, mesni ekstrakti, slanina, šunka, prušt, salame, kobasice itd. Smanjenje unosa purina osnov je za sprječavanje razvoja uratnog kamena. U namirnice sa malo purina spadaju mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, sve vrste korjenastog povrća, pirinač, proizvodi od bjelog brašna, voće.
