Pacijenti na dijalizi Kliničkog centra čekaju konkretan odgovor nadležnih na zahtjev da im se obezbijedi odlazak na transplantaciju u Bjelorusiju o trošku države, kazala je za Gradsku RTV jedna od pacijentkinja Tanja Stanojević. Ističe da im je prekršeno osnovno ljudsko pravo na zdravstvenu zaštitu, te poziva resorno ministarstvo da im omogući neophodno liječenje.
Pacijenti na dijalizi su marginalizovana grupa, ističe Stanojević.
„95 odsto dijaliznih pacijenata nije u stanju da rade osnovne stvari, a kamoli da rade i zarađuju. Mi živimo od 86 eura tuđe njege i ovim putem ćemo insistirati da dobijemo ličnu invalidninu jer smo kao dijalizni pacijenti po automatizmu stopostotni invalidi“, objašnjava Stanojević.
U Crnoj Gori je 260 pacijenata na dijalizi, a od 130 koji ispunjavaju uslove za transplantaciju, 52 nema srodnog donora. Stanojević upozorava da među pacijentima ima onih koji su životno ugroženi.
„Mi smo kao državljani ove zemlje zaštićeni Ustavom. Nama su se do sada kršila osnovna ljudska prava – odnosno pravo na zdravstvenu zaštitu. Dijaliza nije liječenje, dijaliza je samo prečica do liječenja, a pravo izlječenje su transplantacije“, navodi pacijentkinja.
Jedna transplantacija sa svim troškovima košta oko 70.000 eura. Stanojević ističe da se i državi više isplati finansiranje transplantacije nego liječenja dijaliznih pacijenata.
„Evo konkretno ja koja sam 4 i po godine na dijalizi, državu koštam za te godine 125.000 eura. To su frapantni podaci. Za dobro svih, budžet i za naše živote najbolje je da se transplantiramo i da nas ima što manje priključenih na aparate“, objašnjava Stanojević.
Stanojević tvrdi da su im nadležni najavili da u budžetu ima dovoljno novca za njihovo liječenje u inostranstvu.
“Najvažnije je da pregovori urode plodom, kako se ne bi krenulo u štrajk i javnost gledala kako pacijenti umiru dok bojkotuju dijalize”, poručila je Stanojević.
CdM
