Potrošni materijal za insulinske pumpe, koji u mnogome olakšava život osobama oboljelim od dijabetesa tipa 1 gotovo mjesec dana se ne uvozi u Crnu Goru. Ovo direktno ugrožava zdravlje ovih pacijenata, koji se, da bi funkcionisali ponovo moraju vratiti na pen. Dobavljač tvrdi da je do zastoja u isporuci došlo na globalnom nivou. Dodaje na nema pouzdanu informaciju kada će doći do rješenja situacije.
U izjavi za Portal RTCG, Aleksa Maraš iz kompanije Urion koja je dobavljač ovog pomagala i potrošnog materijala kaže da je do zastoja došlo na globalnom nivou, te da nije samo Crna Gora pogođena ovim problemom.
“Međutim, informacije koje mi imamo od kolega iz regiona su te da se radi na prevazilaženju uzroka zbog kojih ovakvi zastoji s vremena na vrijeme nastaju i da se ovi problemi ubuduće neće dešavati, te da će se sve odvijati brže i lakše. Još jednom se izvinjavamo svim korisnicima i zahvaljujemo na strpljenju”, istakao je Maraš.
Osobe oboljele od dijabetesa imaju pravo da na svaka tri mjeseca dobiju potrošni materijal za insulinsku pumpu koji sadrži tri pakovanja setova u vidu katetera, rezervoara, baterije…
Korisnica insulinske pumpe, Jasna, koja već godinama ima dijabetes pojašnjava za Portal RTCG da potrošni materijal za insulinsku pumpu dobijaju za svaka naredna 3 mjeseca, ali to ne znači da isti toliko može i da traje.
“Jer za sada iz nekih razloga se dešava da set koji traje 3 dana moramo da zamijenimo i ranije,pa nekada utrošimo dva seta za dva dana. Iz tih razloga je jako otežano da međusobno pozajmljujemo jedni drugima jer nikada ne znamo sa sigurnošću da li će i nas potrošni materijal da traje tri mjeseca. Ali, osjećaji ljudskosti i razumijevanja su Bogu hvala tu pa se pripomognemo uprokos svemu”, kaže Jasna.
Pojašnjava da je nedostatak potrošnog materijala vid traume.
“Jer kako jedan poslovni dan da protekne u redu i da ste skoncentrisani na posao ukoliko imate varijacije šećera od pada do skoka. Zbog nedostatka materijala svi bi bili prinuđeni da se vratimo na penove čime svoje stanje ugrožavamo jer oscilacije sa šećerom vode do komplikacija o čemu su trebali da razmišljaju ljudi koji su doveli nas u ovo stanje kao osjetljivu i ranjivu kategoriju ljudi”, naglašava Jasna.
Ona kaže i da je suludo bilo i pomisliti da će do ovoga doći zbog nečijeg nemara.
“Ali očigledno su u pitanju ljudi koji nisu dovoljno informisani sta je dijabetes. Jer svi bi se mi nosili lakše sa tom bolešću da ona ne utiče na našu psihu i da stalno nismo pod tenzijom i pritiskom ukoliko zbog nečega uslijede hipo ili hiperglikemije. Zamolila bih sve do kojih naše izjave dospiju da razmisle šta da se njima ovo desilo i da moraju novo poglavlje života da zatvore i okrenu list na period kada je svima bilo teže”, poručuje Jasna.
Procedura kroz koju prolaze pacijenti prilikom uzimanja potrošnog materijala je komplikovana, budući da pacijenti iz svih gradova prvo dolaze na konzilijum u Podgoricu koji odobrava potrošni materijal, nakon čega idu u FZO da ovjere papire, pa tek onda za materijal, kojeg već mjesec dana nema.
Insulinska pumpa je mali kompjuterski uređaj koji, na osnovu prethodno zadate komande, ubrizgava određene količine insulina više puta tokom dana, i to u tačno određeno vrijeme.
Insulinske pumpe, osim malog kompjutera, u sebi imaju i posebne bočice (ketridže) sa insulinom, koje ova pumpica, na osnovu ranije zadatog režima, preko malog katetera i iglice postavljene pod kožu samostalno ubrizgavaju.
Insulinska pumpa ubrizgava insulin kontinuirano tokom 24 časa ispod kože, i održava glikemiju između obroka i tokom noći.
Portal RTCG
