Usluge podrške za život u zajednici izuzetno su značajne za djecu, mlade, odrasle s invaliditetom i njihove porodice i država bi trebalo da omogući njihovu dugoročnu održivost, a izmjenama Pravilnika kojim su uređene, da se formalno i normativno prilagodi i obezbijedi pružanje usluge pomoć u kući za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju i LSI. To je saopšteno na okruglom stolu na temu izmjena i dopuna Pravilnika o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluga podrške za život u zajednici, u dijelu normativa i standarda za pružanje usluge pomoć u kući i razvoj potencijala i osnaživanje korisnika, za uslugu pomoć u kući, koji je organizovala nevladina organizacija Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju.
Izvršna direktorica NARDOS-a, Svetlana Dujović, podsjetila je da se izvještaju Evropske komisije za 2023. godinu navodi da nije bilo napretka u deinstitucionalizaciji i prelasku na usluge u zajednici i porodici, posebno u pogledu djece.
Pojasnila je da su usluge podrške za život u zajednici: dnevni boravak, pomoć u kući, stanovanje uz podršku, svratište, personalna asistencija, tumačenje i prevođenje na znakovni jezik i druge usluge podrške za život u zajednici.
„Trenutno u Crnoj Gori ima deset licenciranih pružalaca usluge pomoć u kući za djecu sa smetnjama u razvoju ili odrasla i stara lica sa invaliditetom. Svrha usluge pomoć u kući jeste podrška djeci i mladima sa smetnjama u razvoju i osobama sa invaliditetom i porodici koja se stara o njemu u zadovoljavanju svakodnevnih životnih potreba u sopstvenim domovima kako bi se unapredio i održao kvalitet života i spriječio smeštaj u instituciju“, navela je Dujović.
Prema njenim riječima, kvalitet svake usluge socijalne zaštite, uključujući i uslugu pomoć u kući, jeste da pružalac usluge obezbijedi korisniku podršku u onom segmentu za koji je identifikovano da mu je potrebna, u vrijeme kada mu je podrška neophodna, kao i u mjeri koja mu je potrebna, i da se pruža u najmanje restriktivnom okruženju.
„Ova usluga se obezbjeđuje: djetetu sa smetnjama i teškoćama u razvoju i odraslom i starom licu sa invaliditetom, a nedostaju mladi sa smetnjama u razvoju zbog čega bi to trebalo izmjeniti u Pravilniku“, rekla je Dujović.
Ukazala je da je značajno da pružalac usluge pomoć u kući, osim predviđenih aktivnosti, obezbijedi korisniku i pomoć u zadovoljavanju socijalnih, kulturno-zabavnih, sportskih i drugih potreba.
„Nakon toga bi trebalo raditi i na uvođenju i standardizaciji usluge lični pratilac. Trenutno je zakonom predviđeno da pružalac usluge pomoć u kući treba da ima jednog stručnog radnika za procjenu potreba korisnika i najmanje jednog saradnika na deset korisnika. Pravilnik bi trebalo izmjeniti u tom dijelu i da jedan saradnik bude na najviše dva korisnika“, kazala je Dujović.
Govoreći o usluzi dnevni boravak, Dujović je ukazala da je problem što nisu razdvojene usluge i standardi za djecu sa smetnjama u razvoju od standarda za mlade i za odrasla lica sa invaliditetom, ne samo u broju stručnih radnika i saradnika nego i za sve ostalo.
„Potrebe djece su potpuno drugačije od mladih i odraslih. Nema standarda kvaliteta. Nedostaju nam funkcionalni standardi – kvalitativna dimenzija. Ne pratimo na pravi način ishode za korisnike posebno za djecu, jer tu rezultati treba da budu najvidljiviji“, poručila je Dujović.
Kazala je da kod ciljne grupe djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju nije definisano da se usluga pruža na način koji ne ometa njihovo obrazovanje.
„Prostor od pet metara kvadratnih, koji je standard prostora za pružanje usluge, je nizak. Takođe, standardi za broj stručnih radnika i saradnika nisu definisati na osnovu potreba i sposobnosti korisnika, nisu uzeti u obzir stepene podrške i broj sati provedenih u dnevnom boravku“, rekla je Dujović.
Ukazala je da nije definisano pružanje dodatne stručne podrške u dnevnim boravcima, kao i da ne postoji adekvatno usklađivanje Individualnih planova rada u usluzi sa Individualno razvojno obrazovnim planom iz škole i vrtića.
Predsjednik Prvog udruženja roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju, Savo Knežević, podsjetio je da je vizija te organizacije stvoriti uslove u društvu koji će djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju prihvatiti bez vrijednosnih ograničenja.
„Udruženje trenutno ima 131 djece i omladine sa smetnjama u razvoju od jedne do 40 godina (74 dječaka i 57 djevojčica) i preko 140 roditelja koji su volonteri u udruženju. Implementiramo programe u vidu pružanja servisa podrške djeci i omladini sa smetnjama u razvoju na osnovu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, podrška za život u zajednici“, rekao je Knežević.
Podsjetio je da je to udruženje licencirani pružalac usluge podrška za život u zajednici-„pomoć u kući za djecu sa smetnjama u razvoju i LSI do 27 godina starosti“.
„Shodno raspoloživim sredstvima podršku djeci i mladima sa smetnjama u razvoju pružaju tri fizioterapeuta i radno-okupacioni terapeut. Stručnu podršku korisnicima honorarno pružaju tri struča lica, defektolog, logoped, i po potrebi fizijatar, koji trenutno pružaju stručnu podršku za 60-oro djece i omladine sa smetnjama u razvoju“, naveo je Knežević.
Govoreći o projektu „Unapređenje vanistitucionalnog oblika podrške pružanjem licencirane usluge pomoć u kući za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju i LSI do 27 godina života“, koji je finansijski podržalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Knežević je kazao da je opšti cilj projekta unapređenje socijalne i dječje zaštite putem obezbijeđenog kontinuiranog pružanja licencirane usluge pomoć u kući za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju i LSI do 27 godina, kroz vaninstitucionalni oblik podrške.
„Specifični ciljevi ovog projekta su uspostavljena i obezbijeđena standarizovana licencirana usluga po principu specifičnih potreba korisnika, unapređenje znanja, vještina i kompetencija stručnih radnika i saradnika, zapošljavanje nezaposlenih lica na privremenim netržišnim poslovima, povećanje stepena samostalnosti djece i mladih sa smetnjama i teškoćama u razvoju, korisnika usluga, i podrška roditeljima djece i mladih sa smetnjama i teškoćama u razvoju“, naveo je Knežević.
On je, govoreći o projektu „Smanjenje intersekcijske diskriminacije djece i mladih sa smetnjama u razvoju pružanjem podrške za život u zajednici“, kojeg Prvo udruženje provodi uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, kazao da je njegov cilj stvaranje uslova za eliminaciju intersekcijske diskriminacije i društvene isključenosti sa kojima se suočavaju djeca i mladi sa smetnjama u razvoju sa posebnim akcentom na djecu, koja su u riziku od intersekcijske diskriminacije u svim oblastima od značaja za postizanje potpune ravnopravnosti i jednakog položaja u društvu, kroz obezbjeđivanje kontinuiranog pružanja servisa podrške.
„Specifični ciljevi projekta su povećanje nivoa poštovanja preporuka Komiteta UN o pravima LSI u oblastima jednakosti i nediskriminacije gdje su uključena djeca i mladi sa smetnjama u razvoju, povećanje broja realizovanih mjera iz Strategije za zaštitu LSI od diskriminacije i promociju jednakosti 2022-2027, sa AP za 2022/2023. godinu, pružanje prilike za ostvarivanje jednakog pristupa prava na pružanje usluga djeci i mladima sa smetnjama u razvoju i njihovim porodicama“, rekao je Knežević.
Majka devetogodišnje djevojčice sa cerebralnom paralizom, Dušica Marković, koja je korisnica usluge pomoć u kući kazala je da joj ta usluga mnogo znači jer njeno dijete ima invaliditet sto odsto za koji je potrebna njega 24 sata.
„Majka sam i šestogodišnjeg dječaka, kojem sa takođe jako potrebna, a muž mi ima zdravstvenih problema. Radim kao prosvjetni radnik i mnogo mi znači ova usluga pomoć u kući. Nadam se da će Ministarstvo rada i socijalnog staranja da prepozna sa čim se mi roditelji koji imamo djecu sa teškim invaliditetom suočavamo i omogući nam ovu uslugu dugoročno“, navela je Marković.
CdM