Učestalost nasilja nad medicinskim sestrama na globalnom nivou

Dr sc. med. Damir Peličić
Klinički centar Crne Gore

Prema Međunarodnoj organizaciji rada (engl. ILO) nasilje na radu je najviše zastupljeno u zdravstvenim ustanovama [1]. S obzirom da se profesija zdravstvenih radnika klasifikuje kao visoko stresna i visoko rizična profesija, odgovornost u donošenju odluka, kontaktu s pacijentima, porodicom istih i njihovim starateljima, te emocionalna iscrpljenost zdravstvenih radnika, doprinosi povećanom morbiditetu psihičkih poremećaja i psihosomatskih bolesti kod zaposlenih u zdravstvenim ustanovama [2-4]. Što se tiče grupe zdravstvenih radnika, literatura nam sugeriše, kao i  Međunarodno vijeće medicinskih sestara u smjernicama za suočavanje s nasiljem na radnom mjestu, da su medicinske sestre i zdravstveni tehničari najranjiviji  i najizloženiji različitim oblicima nasilja od strane pacijenata i njihovih članova porodice, kao i od drugih zdravstvenih radnika [5].

Zapravo, medicinske sestre-tehničari su skupina zdravstvenih radnika koja je čak četiri puta izloženija nasilju od većine drugih zanimanja na tržištu rada [5]. Zlostavljanje i horizontalno nasilje su posebne karakteristike nasilja na radnom mjestu medicinskih sestara [5]. Rezultati trideset originalnih studija objavljenih u referentnim naučnim časopisima, sugerišu da se prevalenca zlostavljanja medicinskih sestara kreće od 5,7% do 94%  ispitanika medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara na bilo koji način [6]. U literaturi je opisano da je  bilo koji oblik nasilja vidno izraženiji kod onih zdravstvenih radnika koji imaju manji radni staž i koji su mlađe životne dobi. Najčešći zdravstveni problemi koje žrtve nasilja prijavljuju kreću se od anksioznosti, preko glavobolje, gastrointestinalnih tegoba i na kraju do onih tipičnih za posttraumatski stresni poremećaj (od 25% do 55%).

Žrtve bilo koje vrste nasilja imaju visok procenat namjere da podnesu ostavku (50%) i 3 puta veću sklonost od drugih da napuste profesiju [6]. Studije sprovedene na radnom mjestu medicinskih sestara potvrđuju povezanost između nasilja i glavobolje. Glavobolja je među najčešće prijavljenim negativnim efektima verbalnog i fizičkog zlostavljanja na medicinske sestre [7]. Nepravda na radnom mjestu – koncept je koji uključuje nasilje i mobing i povezuje se sa glavoboljama i problemima sa spavanjem kod zdravstvenih radnika [6,8]. Opisano je da će ukupno 90% medicinskih sestara doživjet neki vid nasilja u nekom trenutku svoje karijere [9].

Studija  rađena u Hrvatskoj nam sugeriše, da je nasilje nad medicinskim sestrama najvećim dijelom zastupljeno od strane pacijenta i učestalije je nad medicinskim sestrama (82,9 %), nego nad ostalim zdravstvenim radnicima (13%). Nasilje nad medicinskim sestrama je prisutno u svim zdravstvenim ustanovama, ali je  izraženije u zdravstvenim ustanovama tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, za razliku od primarnog i sekundarnog gdje je taj procenat mnogo manji. Zdravstvene službe u nekim zemljama svaki mjesec prosječno zabilježe sedam nasilnih događaja na hiljadu zaposlenih medicinskih sestara [10]. Američko udruženje medicinskih sestara (engl. American Association of Nurse AAN), preporučuje nultu toleranciju za bilo koji oblik nasilja iz bilo kog  izvora i permanentno radi na usvajanje strategija zasnovanih na dokazima za ublažavanje ovog može se reći fenomena u 21. vijeku [11]. Nasilje nad medicinskim sestrama ima za posledicu niz negativnih efekata koji utiču na sve zaposlene u zdravstvenom sistemu, kao i na korisnike zdravstvenih usluga.

Najčešći negativni učinci na zaposlene su: privremeni i/ili trajni invaliditet, izbjegavanje posla ili nemogućnost povratka na posao, posttraumatski stresni poremećaj, nedostatak povjerenja u menadžment zdravstvene organizacije, povećan stres na poslu, siromštvo i nesposobnost za rad. Učinci na zdravstveni sistem se ogledaju u:  ugrožavanju sigurnosti pacijenata, opadanju kvaliteta zdravstvene njege, finansijske gubitke u zdravstvenom sistemu, smanjenu produktivnost zaposlenih, povećanu mogućnost medicinskih grešaka i neželjenih događaja [12]. (ANN) je osmislilo obuku za deeskalaciju u zdravstvenim ustanovama u kojima je nasilje naglašeno, jer je dokazano da trening deeskalacije smanjuje učestalost i ozbiljnost agresije kod pacijenata. Ponekad se nazivaju razgovorom, upravljanjem sukobom ili smirivanjem.

Tečajevi deeskalacije pomažu kod stresnih  situacijama vještinama kao što su: korištenje komunikacije bez sukoba,  odgovaranje s poštovanjem i autentičnošću, govor tijela koji nije prijeteći i postavljanje granica ostajući pribran/i (Slika 1.) [12]. Samoregulacija i individualna odgovornost medicinskih sestara su posledica profesionalnog ponašanja.

Profesionalno ponašanje promoviše uzajamno poštovanje i harmoniju koje čini medicinska sestra, ljekar, pacijent i cjelokupni zdravstveni tim. Kritički izbori lidera visokobrazovanih medicinskih sestara će odrediti ne samo budućnost profesionalnog sestrinstva u 21. vijeku, već i kako javnost gleda na profesiju medicinskih sestara u godinama koje dolaze.

Izvor: What You Can Do to Address Workplace Violence in Nursing:[pristupljeno18.12.2024.] Dostupno na: https://www.intelycare.com/

1. Međunarodna organizacija rada. Dostupno na: https://www.ilo.org/ global/lang–en/index.htm
2. iu J., Gan Y., Jiang H., Li L., Dwyer R., Lu K., Yan S., Sampson O., Xu H., Wang C., et al. Prevalence of workplace violence against healthcare workers: A systematic review and meta-analysis. Occup. Environ. Med. 2019;76:927–937. doi: 10.1136/oemed-2019-105849.
3. Zhang S.E., Liu W., Wang J., Shi Y., Xie F., Cang S., Sun T., Fan L. Impact of workplace violence and compassionate behaviour in hospitals on stress, sleep quality and subjective health status among Chinese nurses: A cross-sectional survey. BMJ Open. 2018;8:e019373. doi: 10.1136/bmjopen-2017-019373.
4. Grottoli E., Ciriello S., Gabriele M., Giudice A., Lilli M., Mammi F., Quaranta D., Roccia K., Spadone F., Magnavita N. Assaults and nuisances in health care environment. G. It. Med. Lav. Ergon. 2007;29:653–655
5. Vukša A, Bušac V, Žepina Puzić A. Nasilje među medicinskim sestrama. Sestrinski glasnik [Internet]. 2023 [pristupljeno 17.12.2024.];28(2):116-118. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/307245
6. Bambi S, Lumini E, Becattini G, Lucchini A, Rasero L. Violenza orizzontale e bullismo nella professione infermieristica. G Ital Med Lav Ergon. 2016 Jan-Mar;38(1):50-7. Italian. PMID: 27311145.
7. Magnavita N, Mele L, Meraglia I, Merella M, Vacca ME, Cerrina A, Gabriele M, Labella M, Soro MT, Ursino S, Matera C. The Impact of Workplace Violence on Headache and Sleep Problems in Nurses. Int J Environ Res Public Health. 2022 Oct 17;19(20):13423. doi: 10.3390/ijerph192013423. PMID: 36294004; PMCID: PMC9603049.
8. Min J.Y., Park S.G., Kim S.S., Min K.B. Workplace injustice and self-reported disease and absenteeism in South Korea. Am. J. Ind. Med. 2014;57:87–96. doi: 10.1002/ajim.22233.
9. Celik S.S., Celik Y., Ağirbaş I., Uğurluoğlu O. Verbal and physical abuse against nurses in Turkey. Int. Nurs. Rev. 2007;54:359–366. doi: 10.1111/j.1466-7657.2007.00548.x.
10. Bišćan J. Nasilje na radu nad medicinskim sestrama i tehničarima [Diplomski rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; 2014 Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:084637
11. Crawford CL, Chu F, Judson LH, Cuenca E, Jadalla AA, Tze-Polo L, Kawar LN, Runnels C, Garvida R Jr. An Integrative Review of Nurse-to-Nurse Incivility, Hostility, and Workplace Violence: A GPS for Nurse Leaders. Nurs Adm Q. 2019 Apr/Jun;43(2):138-156. doi: 10.1097/NAQ.0000000000000338.
12. What You Can Do to Address Workplace Violence in Nursing: [pristupljeno18.12.2024.] Dostupno na: https://www.intelycare.com/