Gerontolog prof. dr Džej Olšanski već je oguglao na kritike svojih pogleda po pitanju ljudske dugovječnosti. Prije nekoliko decenija, on i njegov tim saradnika predviđali su da će tadašnje generacije djece u prosjeku živjeti samo do 85 godina i da će samo jedan do pet odsto njih doživjeti 100. rođendan. U nedavno objavljenoj studiji, profesor tvrdi da je dokazao svoju hipotezu.
Mnogi su ustuknuli zbog njegove mračne procjene, navodi profesor Olšanski, pošto su navikli na predviđanja da će 50 odsto generacije novorođenih doživjeti 100 godin
„Godine 1990. predviđali smo da će se povećanje očekivanog životnog vijeka usporiti, a efekti medicinskih intervencija, takozvanih ‘flastera’, sve manje i manje će uticati na očekivani životni vijek“, navodi dr Olšanski, profesor gerontologije i biodemografije na Školi javnog zdravlja na Univerzitetu Ilinois u Čikagu (Takođe je naučni saradnik u Centru za starenje i na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu).
„Mnogi se nisu složili sa nama. Rekli su: ‘Ne, ne, ne!’. Napredak u medicinskim tehnologijama i tehnologijama koje produžavaju život će se ubrzati i povući očekivani životni vijek zajedno sa sobom.“
Sada, 34 godine kasnije, dr Olšanski kaže da su on i njegovi saradnici dokazali svoju hipotezu. Njihova analiza podataka o životnom vijeku stanovnika Australije, Francuske, Hong Konga, Italije, Japana, Južne Koreje, Španije, Švedske, Švajcarske i Sjedinjenih Država objavljena je u časopisu Nature Aging.
Sve u svemu, ženska djeca rođena 2019. na ovim prostorima imaju 5,1% šanse da dostignu 100 godina starosti, navodi se u studiji. Dok za muškarce postoji samo 1,8% šanse.
„Čekali smo 30 godina da testiramo našu hipotezu. Pokazali smo da je era brzog povećanja očekivanog životnog vijeka završena, baš kao što smo i predvidjeli“, ističe prof. Olšanski.
„Sada želim da se uvjerim da je ovo ispravno protumačeno“, dodaje. „Još uvijek produžavamo životni vijek, ali to se odvija sve sporijim tempom nego u prethodnim decenijama.“
Samo 5% djevojčica i 1,8% dječaka današnje generacije novorođenih doživjeće 100. rođendan.
U intervjuu za Si-En-En, prof. Olšanski je detaljnije govorio o analizi podataka o dugovječnosti.
Mnogi istraživači predviđaju da će određeni ljudi uskoro moći da dožive 120, pa čak i 150 godina. Kako pomiriti Vaše nalaze sa tim predviđanjima?
– To su sve izmišljene brojke. Ne postoji način da se empirijski potvrde tvrdnje o radikalnom produženju života koje iznose ljudi u ovoj oblasti.
U našem radu kažemo: „Molim vas, prestanite da pretjerujete. To su neprovjerljive naučne hipoteze.” Samo jedna žena je dočekala svoj 122. rođendan i to je to.
(Ta žena, Žen Kalmon, rođena je 1875. godine u Arlu, Francuska, u vrijeme kada je očekivani životni vijek bio skoro 45 godina. Umrla je 122 godine i 164 dana kasnije 1997. godine, uprkos tome što je cio život pušila i pila alkohol.)
Trenutno starenje je nepromjenljivo – to je propadanje vaših ćelija, tkiva, organa i sistema organa koje se trenutno ne može zaustaviti. To je nusproizvod rada mašinerije života.
Ako izložite dovoljno ljudi u populaciji nepromjenljivoj sili starenja, nailazite na prepreku koja otežava postizanje daljih dobitaka u očekivanom životnom vijeku, i tu smo sada. Možete nastaviti da napredujete u borbi protiv velikih bolesti, ali to neće imati efekat produženja života kao što ljudi misle – u stvari, to će proizvesti opadajući efekat.
Ali to je posljedica uspjeha. To nije posljedica neuspjeha. To je posljedica omogućavanja ljudima da žive dovoljno dugo da iskuse biološki proces starenja, koji je sada dominantni faktor rizika.
Jedini način na koji možemo da probijemo ovaj stakleni plafon dugovječnosti je ako usporimo biološki proces starenja.
Tokom posljednjih 30 godina, gojaznost i povezane bolesti poput dijabetesa tipa dva postale su široko rasprostranjene. Kakvu je ulogu ovo imalo u usporavanju marša ka dugovječnosti?
– Da, imali smo prilično dramatičan porast gojaznosti u populaciji, a gojaznost dovodi do dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, raka i drugih stanja. Moje kolege i ja objavili smo rad 2005. godine u kojem ukazujemo da će ovo biti prva generacija djece koja će živjeti kraće od svojih roditelja zbog gojaznosti.
Kao odgovor, medicinska nauka je stvorila širok spektar prilično izvanrednih tehnologija koje produžavaju život dizajniranih da liječe posljedice gojaznosti, dijabetesa, srčanih bolesti – ljekove kao što su statini, antibiotici i vakcine, hirurške procedure, uređaje za otkrivanje bolesti i rano liječenje za sve ove bolesti. Oni rade. Rezultati su apsolutno izvanredni.
Moderna era je ispunjena ljudima koji žive u svojim sedamdesetim, osamdesetim, a nekolicina u devedesetim i više, od kojih skoro svi žive zahvaljujući napretku medicine – dobili su vrijeme koje su ljekari širom svijeta stvorili za nas.
Igra dugovječnosti koju sada igramo je kao video-igra u kojoj lovite ‘neprijatelja’. Svaki ‘napadač’ predstavlja različitu bolest, a što ste stariji, to je više ‘napadača’ i brže se pojavljuju.
Ako radite obdukciju starijih tijela, vidjećete više bolesti koje postoje, od kojih bi svaka mogla da bude smrtonosna. A ove bolesti koje se pojavljuju povezane su sa osnovnim procesom starenja – starenjem, starenjem naših ćelija, tkiva, organa i sistema organa koje je nepromjenljivo.
Ali recimo da preokrenemo te bolesti, eliminišemo gojaznost i pušenje, to i dalje neće imati mnogo uticaja na očekivani životni vijek jer su mnoge negativne posljedice postojanja ovih stanja već ublažene farmaceutskim preparatima ili hirurškim zahvatima jedne ili druge vrste.
Bili bismo mnogo zdraviji, naravno. Zdravstveni vijek bi se značajno poboljšao ako bismo mogli da prestanemo da uzimamo ove ljekove i da se riješimo ovog viška kilograma i prestanemo da pušimo i eliminišemo izlaganje suncu ili smanjimo izlaganje suncu i eliminišemo ljekove, ali to se zapravo neće dogoditi u stvarnom životu.
Argumenti da će ljudi doživjeti 150 ili više godina zasnovani su na radu koji se obavlja sa životinjama. Iako je istina da miševi nisu ljudi, da li vam ovaj rad daje nadu?
– Postoji razlog za optimizam da se približava druga revolucija dugovječnosti. Istraživači uspijevaju da uspore biološko starenje voćnih mušica, crva, miševa i primata, nudeći čovječanstvu drugu šansu da promijeni tok ljudskog opstanka.
To je gerontologija kao nauka. Vrata su nam širom otvorena da promijenimo osnovni biološki proces starenja. Međutim, neki istraživači su uzeli rezultate ovih životinjskih modela i pretpostavili da ako možete udvostručiti ili utrostručiti životni vijek miša, možete udvostručiti ili utrostručiti životni vijek čovjeka.
Ne sumnjam da možemo produžiti životni vijek ovih vrsta koje kraće žive, ali nema dokaza da se to prevodi u ekvivalentno povećanje životnog vijeka ljudi. Da li će to možda omogućiti da živimo duže? Da. Znamo li za koliko? Ne.
Mjera uspjeha ne bi trebalo da bude produženje životnog vijeka. To bi trebalo da bude produženje perioda zdravstvenog stanja. Ovo je nešto što možemo da izmjerimo, i to je nešto što svi želimo. U stvari, tvrdio bih da je zdravlje najdragocjenija roba na Zemlji i da se bavimo proizvodnjom koliko god možemo.
Ako ne pronađemo način da moduliramo starenje i koristimo samo alat koji sada imamo, a koji liječi jednu po jednu bolest, možda nam se neće dopasti ono što ćemo doživjeti u budućnosti. Možemo dobiti postepena poboljšanja u očekivanom životnom vijeku, ali takođe možemo dobiti povećanje slabosti i invaliditeta jer mijenjamo jednu grupu bolesti za drugu.
Zapamtite, smrt je igra sa nultom sumom. Jedno pada, nešto drugo raste, a postoji bojazan da ćemo rak i kardiovaskularne bolesti zamijeniti demencijom, Alchajmerom i drugim ozbiljnim zdravstvenim izazovima koje trenutno ne možemo da promijenimo. Zato moramo da pazimo šta želimo i šta proizvodimo u budućnosti, jer bi produženje života bez produženja zdravlja bilo veoma štetno.
RTS
