Krsto Kovačević, doktor zdravstvenih nauka
U nastanku mišićno-koštanih poremećaja vezanih za rad mogu se uzeti u obzir tri osnovne grupe faktora rizika: fizički, psihosocijalni i individualni faktori. Fizički faktori su dugotrajni ili neprikladni položaji, ponavljanje istih pokreta, snažni napori, vibracije šake i ruke, vibracije cijelog tijela, mehanička kompresija i hladnoća. Psihosocijalni faktori su tempo rada, autonomija, monotonija, ciklus rada/odmora, zahtjevi za zadacima, socijalna podrška kolega i menadžmenta i nesigurnost posla. Individualni faktori su starosna dob, pol, profesionalne aktivnosti, sportske aktivnosti, kućne aktivnosti, rekreativne aktivnosti, konzumacija alkohola/duvana i prethodno imanje mišićno-koštanog poremećaja. Faktor rizika koji utiče na sve faktore rizika je trajanje.
Brojne studije pokazuju visoku stopu prevalencije mišićno-koštanih poremećaja vezanih za rad kod zdravstvenih radnika. Fizioterapeuti su često izloženi velikom riziku od razvoja mišićno-koštanih poremećaja vezanih za rad, jer su uglavnom uključeni u fizički zahtjevne i intenzivne, ponavljajuće zadatke u svojoj praksi. Rukovanje pacijentom, transfer zavisnih pacijenata, podizanje, repozicioniranje i izvođenje manuelne terapije, uz čestu fleksiju i rotaciju trupa, kao i nezgodni položaji pri obavljanju zadataka, povećavaju rizik od mišićno-koštanih poremećaja vezanih za rad kod fizioterapeuta.
Mišićno-koštani poremećaji vezani za rad su uzrokovani ili pojačani obavljanjem određene djelatnosti. Faktori rizika, poput stalnih nefizioloških položaja i snažnih ponavljajućih zadataka, koji su često rezultat lošeg ergonomskog dizajna radnih prostora i instrumenata i manifestuju se podmuklom boli koja može da rezultira privremenom ili trajnom radnom nesposobnošću.
Mišićno-koštani poremećaji vezani za rad i dalje su vrlo rašireni u Evropi, uprkos značajnim naporima da se to spriječi kao što je kampanja „Zdrava radna mjesta olakšavaju opterećenje 2020-22“ koju je pokrenula Evropska agencija za bezbjednost i zdravlje na radu.
Evaluacijom mišićno-koštanih poremećaja vezanih za rad i preciznom ergonomskom procjenom faktora rizika od ovih poremećaja, kao i upotrebom odgovarajućih metoda i instrumenata i obučavanjem radnika o principima ergonomije, radno mjesto se može poboljšati, smanjiti rizik i posljedice od razvoja ovih poremećaja.
Zaštita zdravlja i sigurnost na radu svakim danom poprimaju sve veću ulogu i značaj. Primarna prevencija se odnosi na prevenciju mišićno-koštanih poremećaja i kontrolisanje faktora rizika, a sekundarna prevencija se odnosi na prevenciju posljedica mišićno-koštanih poremećaja kroz njihovo rano otkrivanje i liječenje.
Stalna edukacija je potrebna u poznavanju sigurne i efikasne implementacije praktičnih, tehničkih i kliničkih vještina povezanih s različitim konceptima i pristupima koji se koriste u fizioterapijskoj praksi.
Cilj rada je prikazati posljedice zbog prisustva mišićno-koštanih poremećaja vezanih za rad u području donjeg dijela leđa i vratnog dijela kičme kod fizioterapeuta na osnovu istraživanja sprovedenog u Crnoj Gori kod 127 ispitanika u periodu od 05. novembra 2020.godine do 20. avgusta 2021.godine. Najučestalija bolna regija kod fizioterapeuta je bila donji dio leđa (66.1%), a zatim vratni dio kičme (58.3%).
Zbog prisustva simptoma u području donjeg dijela leđa, 54.8% ispitanika je uzimalo terapiju, 50% ispitanika su smanjili aktivnosti, 10.7% ispitanika je propustilo jedan ili više radnih dana, dok je 3.6% ispitanika mijenjalo radno mjesto.
Zbog prisustva simptoma u području vratnog dijela kičme, 60.8% ispitanika je uzimalo terapiju, 35.1% ispitanika je smanjilo aktivnosti, 6.8% ispitanika je propustilo jedan ili više radnih dana, dok je 1.4% ispitanika mijenjalo radno mjesto.
Preporučljiva je primjena strategije prevencije koja treba biti oblikovana istovremeno na 3 nivoa:
- važećim zakonskim propisima i smjernicama za organizaciju radnog okruženja fizioterapeuta,
- prilagođavanjem organizacije i ergonomije radnog mjesta i
- obrazovanjem fizioterapeuta.
Add comment