Zajedničko istraživanje Centra za politike emancipacije i Sindikata ljekara i farmaceuta Srbije koje je predstavljeno prošle godine pokazuje da Srbiju godišnje napusti oko 600 ljekara jer “zaradu blizu plate koja je dovoljna za život koja iznosi u prosjeku 114.752 dinara jedino imaju ljekari specijaliste, dok ljekari bez specijalizacije, medicinske sestre i nemedicinsko osoblje nijesu ni blizu tolike zarade”. U istraživanju se pored niskih plata kao razlozi za odlazak ljekara iz zemlje navode i nesigurnost zaposlenja, mobing na radnom mjestu i izloženost nasilju.
Ministarka zdravlja Danica Grujičić prozvala je mlade ljekare da će radije da ostanu kod “tate i mame”, nego da idu da rade u Malom Zvoriku. Zašto, međutim, mladi, i ne tako mladi ljekari, lako napuštaju roditeljski dom da bi radili u Berlinu, Parizu ili Torontu? Čak nije riječ samo o platama nedovoljnim za iole pristojan život poslije teških i dugačkih studija i specijalizacije.
Ministarka je pokušala je da ih za ostanak u Srbiji motiviše pričom o “našim bakama“ koje bi morale da budu medicinski zaštićene.
Kao razlog mladih ljekara da napuste Srbiju studenti sa Medicinskog fakulteta u Beogradu navode da ih pored nedovoljnih plata obeshrabruje i manjak poštovanja na koje nailaze. Pored uslova za rad koji ne ispunjavaju očekivanja, problem su i slab kvalitet i loši uslovi specijalističkih studija, kao i da država ima veliku ulogu u zapošljavanju ljekara nakon studija.
Pored zaposlenja koja se ljekarima nude u selima, postoje, naravno, i radna mjesta u gradovima koja, međutim, istovremeno zauzimaju ljekari koji rade i u državnom i u privatnom sektoru, kao i ljekari koji su već otišli u penziju, ali i dalje zauzimaju radno mjesto, što takođe stvara veliki problem kod zapošljavanja mladih ljekara. Vreme