Tajna dugog života iz antičke Grčke i Rima
Milorad Milovanović, nova.rs
Kao i danas, ljudi su i u davnim vremenima željeli da znaju kako da žive dugo i zdravo. Još u antičko doba među Grcima i Rimljanima kružile su priče o dalekim narodima čiji pripadnici navodno doživljavaju više od sto godina.
Grčki pisac i esejista Lukijan, koji je živio između 120. i 180. godine nove ere, bilježi zanimljive priče o takvim narodima.
“Postoje čitavi narodi koji žive izuzetno dugo, poput Sera, odnosno Kineza, za koje se govori da doživljavaju i do trista godina. Neki njihovu dugovječnost pripisuju klimi, drugi zemljištu, a treći načinu ishrane, jer kažu da ovaj narod pije isključivo vodu.”
On dalje navodi i druge primjere. “Za ljude sa Atosa kaže se da žive i do 130 godina, dok se za Haldejce tvrdi da često dožive više od sto godina, a da pritom jedu ječmeni hljeb kako bi sačuvali oštar vid.” Bez obzira na to koliko su ove priče bile tačne, jasno je da su i stari Grci i Rimljani razmišljali o tome kako da produže život i očuvaju zdravlje.
Jedan od najpoznatijih antičkih ljekara, Galen, koji je živeo između 129. i 216. godine nove ere, pokušavao je da pronađe odgovor upravo posmatrajući ljude koji su doživeli duboku starost. U svojim zapisima opisuje dvije osobe koje je lično poznavao u Rimu i koje su živjele veoma dugo. Prvi je bio gramatik po imenu Telef, učenjak koji je predavao gramatiku i jezik. Telef je, prema Galenovim zapisima, doživio skoro sto godina. Njegova ishrana bila je veoma jednostavna. Jeo je tri puta dnevno, a prvi obrok sastojao se od kaše kuvane u vodi, u koju je dodavao sirovi med najboljeg kvaliteta. To mu je, kako je Galen zapisao, bilo sasvim dovoljno za početak dana. Glavni obrok uzimao je u popodnevnim satima. Najprije bi jeo povrće, a zatim bi probao ribu ili živinsko meso. Uveče je večerao vrlo skromno, uglavnom hljeb koji bi potopio u razblaženo vino.
Telef je imao i neke navike koje bi danas mnogima djelovale neobično. Svakodnevno je volio masažu maslinovim uljem, ali se nije često kupao. Zimi bi se kupao samo dva puta mjesečno, ljeti četiri puta, dok bi u prelaznim godišnjim dobima kupanje praktikovao tri puta mjesečno. Danima kada se nije kupao, tijelo bi mu se ujutru masiralo uljem.
Druga osoba koju Galen pominje bio je ljekar po imenu Antioh, koji je doživio više od osamdeset godina, što je u to vrijeme bila duboka starost. I njegova ishrana bila je jednostavna. Ujutru je obično jeo prepečeni hljeb sa medom. Za ručak bi najčešće jeo ribu, naročito onu ulovljenu oko stijena ili u dubokom moru. Večera je bila skromna i sastojala se od kaše sa oksimelom, mješavinom sirćeta i meda, ili od živinskog mesa uz jednostavan sos. Pored ovakve ishrane, Antioh je svakog jutra šetao. Ponekad bi se vozio kočijom, a ponekad bi ga sluge nosile u nosiljci kroz grad, što je takođe smatrano oblikom kretanja i aktivnosti.
Galen naglašava da je Antioh redovno radio vježbe koje su bile primjerene starijim ljudima. Ujutru bi, nakon masaže uljem, lagano hodao i radio blage vježbe koje nisu previše opterećivale tijelo. Sve je bilo prilagođeno njegovim godinama i fizičkoj snazi. Galen zaključuje da je upravo ovakav način života omogućio Antiohu da do kraja života ostane zdrav, priseban i pokretan.
Ističe i da su Telef i Antioh imali nekoliko važnih zajedničkih navika. Obojica su jeli samo nekoliko puta dnevno, njihova ishrana bila je jednostavna i sastojala se od žitarica, hljeba, meda i mesa, a svakodnevno su se kretali i održavali tijelo aktivnim.
Naravno, ni u antičko doba nisu vjerovali da svako može doživjeti stotu godinu. Ipak, Lukijan u jednom od svojih tekstova daje utješnu poruku. On piše da su u svim krajevima svijeta, bez obzira na klimu i zemlju, ljudi koji su održavali pravilnu ishranu i redovno vježbali često živjeli dugo. Zbog toga je savjetovao da se ugledamo na one koji su uspjeli da dožive duboku starost u dobrom zdravlju.
Da ste, recimo, živjeli u Rimu u drugom vijeku naše ere, ljudi poput Telefa i Antioha bili bi savršen primjer kako izgleda život umjerenosti. Jednostavna hrana, svakodnevno kretanje i briga o tijelu smatrani su najboljim receptom za dug i zdrav život.
