Pod okriljem Farmaceutske kompanije Pfizer, u Podgorici su, u Hotelu „Crna Gora”, realizovana dva stručna predavanja iz oblasti terapije antibioticima i problematike koagulacije krvi. Iskustva stečena radom, kao i brojne korisne preporuke, učesnicima skupa predočili su prof. dr Milorad Pavlović (Kliničkog centra Srbije) i dr Vojislava Nešković (Vojno-medicinske akademije u Beogradu). Skup je održan 13-og decembra.
Neophodan kopernikanski obrt
Cijela svjetska javnost, sada čak ne više samo stručna, suočava se sa problemom neracionalne primjene antibiotika i sve veće rezistentnosti bakterija na dejstvo raspoloživih medicinskih resursa. Skup održan u Hotelu „Crna Gora” bio je dobra prilika da se još jednom potencira to pitanje i od strane relevantnog stručnjaka prikažu osnovni aspekti ovog problema. Ponuđene su, iako dosta sužene, ali jedine postojeće mogućnosti djelovanja u cilju borbe protiv navedenih problema svjetskog zdravstva. Prof. dr Milorad Pavlović, pozivajući se na svoje višedecenijsko radno iskustvo, potrudio se da opiše aktuelnu situaciju, dajući, nažalost, sumornu ocjenu perspektive u ovoj borbi: – Koliko god da imamo novih antibiotika, teško je zadovoljiti te potrebe koje će jedna biološki superiornija vrsta, a to su bakterije, da nam nameće.
Dajući iscrpan prikaz dejstava antibiotika kroz dijahronu perspektivu, dr Pavlović je upozorio na problem prekomjerne i neracionalne primjene antibiotika. Antibiotici isključivo služe za liječenje sigurno dijagnostikovane bakterijske infekcije, i to je poruka koju javnost, pogotovu stručna, mora što prije da prihvati. Upozoravajući da u ovom trenutku dominantan mehanizam rezistentnosti bakterija predstavlja produkcija beta-lakta-maze, što je enzim koji sprečava dejstvo svih antibiotika osim karbapenema, dr Pavlović je naveo da i ova linija dejstva postaje poljuljana izgradnjom novih mehanizama odbrane bakterija -karbapenemaza.
Farmaceutska industrija nalazi se u paničnoj potrazi za novim i novim tipovima antibiotika, ali u odnosu na sve potentnije bakterijske sojeve, njihov napredak je nezavidan.
Relativno je malo lijekova ostalo raspoloživo za dejstvo na gram-pozitivne bakterije. Što se tiče gram-negativnih bakterija, posebno je loša situacija sa tretmanom acinetobakterija i pse-udomonasa, jer je u prvoj grupi ostalo svega oko 20% antibiotski osjetljivih sojeva, a u drugoj oko 45%. Dr Pavlović objašnjava i da: – Ne samo što su te bakterije postale jednim dijelom rezistentne, nego i oni sojevi tih bakterija koji su osjetljivi zahtijevaju veće doze antibiotika, što je sa materijalnog i sa svih drugih aspekata postao veliki problem.
Ilustrujući problem rezistentnosti antibiogramima, dr Pavlović je upozorio da se čovječanstvo približava eri kada će sanjati antibiotike i načine liječenja infekcija koji su za nama. Ukoliko se čitava stvar ne doživi u smislu kopernikanskog obrta sa aspekta primjene antibiotske terapije, kazao je on, perspektiva, čak i u vezi sa mogućnostima pronalaska novih antibiotskih rješenja, nije nimalo ohrabrujuća. Preporučene mjere bile bi: preveniranje infekcija nemedikamentoznim mjerama, profllaktika samo senzitivnog soja bakterija, što treba da traje najviše 1-1.5 dan, što brža i što preciznija mikrobiološka dijagnostika. Kada su u pitanju hirurške intervencije, savjetuje se da za otprilike 5/6 svih intervencija treba upotrebiti samo jednu, izuzetno dvije, vrste antibiotika.
Izlaz iz ovako složene situacije najprije se vidi u primjeni nelijekova, strogom sprovođenju higijenskih mjera, a što se tiče raspoloživih antibiotika, treba ih čuvati „kao malo vode na dlanu”. Osobenu sugestiju za pristup njihovoj primjeni dr Pavlović daje u vezi sa kombinovanjem novih i starih antibiotika. Iz novije grupe antibiotika prof. dr Pavlović je izdvojio rezervni antibiotik, sa kojim je u svojoj klinickoj praksi imao veoma dobre rezultate i istakao njegovu superiornost u odnosu na većinu, do sad, primjenjivanih antibiotika.
Opasnosti zbog poremećaja hemostaze
Moglo bi se reći da problematika procesa koagulacije krvi, koja uslovljava životno ugrožavajuće posljedice, ostaje na neki način zapostavljena zbog nerazumijevanja složenosti procesa njenog nastanka. Objašnjavajući ovaj mehanizam, dr Vojislava Nešković je ukazala na nekoliko važnih medicinskih odrednica – hemostazu, koagulaciju i antikoagulaciju, spregu trombin-trombociti-fibrinogen, te specifične uslove po kojima je programiran ovaj sistem kojim se u organizmu reguliše nemogućnost krvarenja ili prekomjerne koagulacije. Prilikom razmatranja pitanja koagulacije, treba voditi računa o mogućnosti njene povezanosti sa inflamatornim procesom. Ono što naročito komplikuje situaciju i mogućnost prepoznavanja problema svodi na najmanju mjeru, jeste asimptomatičnost događaja. Sve dok ne dođe do pomjeranja koagulacijom nastalog tromba i plućne embolije, objašnjava dr Nešković, radi se o asimptomatskom mehanizmu poremećaja u organizmu.
Kao veoma ozbiljne komplikacije tokom postoperativnog perioda, plućna embolija i duboka venska tromboza, uzrok su za oko 10% smrtnih ishoda u tom kontekstu.
– Svi imobilisani bolesnici koji imaju opsežna oštećenja tkiva i akutna medicinska oboljenja, jesu u riziku od duboke venske tromboze odnosno tromboem-bolijskih komplikacija. Trauma, opekotina, ortopedska hirurgija, solidni tumori, kao i onkologija: maligne bolesti i maligni tumori, nose sa sobom veliki potencijal za tromboembolijske komplikacije – ističe dr Nešković.
Add comment