Individualizacijom pristupa svakom pacijentu moguće je postići uspjeh u preveniranju ovih opasnih pojava. Starost pacijenta, pol, urođene karakteristike, faktori su rizika koji, po sugestiji dr Nešković, mogu da se modifikuju ukoliko se pravovremeno reaguje. Potrebno je, stoga, procijeniti stepen rizika za obolijevanje pacijenta. Kod onih sa rizičnošću do 10%, navodi dr Nešković, nije neophodno preduzimati posebne zaštitne mjere, a dobrodošlo je sprovođenje mjere ranog ustajanja i fiziološke terapije, kod pacijenata srednje izraženog rizika treba primijeniti farmakološku terapiju, a ko onih sa vrlo visokom rizičnošću treba pristupiti i primjeni mehaničke profilakse (nošenju zaštitnih čarapa i sl.).
Kao veoma efektivan metod zaštite zdravlja pacijenata u ovom smislu ističe se primjena niskomolekularnih heparina. Obrazlažući efekte ovog dejsva, dr Nešković je istakla da oni imaju svojstvo da se skoro ne vezuju za proteine, te stoga nije ni potrebno vršiti monitoring antikoagulacijske funkcije. Oni ne eliminišu retikulu endotelijalnim sistemom i imaju duži poluživot u odnosu na ostale terapeutike. Takođe, u posebnoj mjeri se ne vezuju za trombocite, pa imaju vrlo izraženu biološku raspoloživost. Ono, međutim, na šta ljekari posebno treba da obrate pažnju jeste postojanje velikih razlika među preparatima ni-skomolekularnog heparina. U svakom slučaju, ne treba gubiti iz vida da je preventabilnost posljedica poremećene hemostaze, ipak moguća. Dovoljno je samo posvetiti pažnju pacijentu kako bi se ovaj asimptomatski proces na vrijeme otkrio.
Kako u vezi sa primjenom antibiotika, tako i u odnosu na prepoznavanje poremećaja hemostaze, važno je individualizo-vati terapiju i pridržavati se ciljeva liječenja. Jedino na taj način moguće je ostvariti uspjeh na ovom planu.
Add comment