Anti-TNF lijekovi se razlikuju po: strukturi, mehanizmu djelovanja, farmakokinetici, brzini kliničkog odgovora, načinu primjene (supkutani ili intravenozno), bolničkoj ili samo administraciji, dozi baziranoj na tjelesnoj masi ili fiksnoj dozi lijeka, imunogenosti lijeka…
TNF-α antagonisti blokiraju njegovo vezivanje za receptor, prekidaju naknadne signalizacije i inflamatorne puteve. TNF-α inhibitori su svi odobreni od stane FDA za liječenje srednje do jake plak vulgarne psorijaze i psorijatičnog artitisa. Druge indikacije za upotrebu bioloških agenasa na području dermatologije su: pyoderma gangrenosum, autoimune bulozne dermatoze, hidradenitis suppurativa. U ekperimentalnoj fazi je upotreba ovih ljekova za liječenje sistemskih kolagenoza (dermatomiozitis, skleroderma, SLE, Sweet-ov sindrom, sarkoidoza, granuloma annulare, TEN, pitiriasis rubra pillaris, Mb Bechet… vandermatološke odobrene indikacije (Hrvatska): reumatoidni artritis, Chronova bolest, Chronova bolest kod djece, ulcerozni kolitis, uveítis…
Na kraju se može zaključiti da biološka terapija nije više “nova” terapija, standard je za liječenje teških pa i srednje teških oblika vulgarne psorijaze.
Dr Olivera Simić-Kovačević,
Spec. dermatovenerolog
PZU „Dr Kovačević”, Budva
Add comment